Formalno je potpuno obnovljena dionica ceste i južna strana nogostupa u Strossmayerovoj od Trga Ante Starčevića do Rokove otvorena prvoga dana listopada ove godine, a sada (nakon nešto manje od mjesec i pol dana) već je na nekoliko mjesta polomljena niska ograda oko novouređenih zelenih otoka na nogostupu. Ovo što se može vidjeti je potpuno besmisleno. Radi se o dijelovima ograda koje štite zelenilo na kolnim ulazima (ima ih dva) – na jednom mjestu metalna konstrukcija je već polomljena na gornjem dijelu, a druga je još uvijek samo savijena.

Vidljivo je kako oštećenja nisu nastala kao posljedica eventualnog nastraja vozilom na ogradu jer je dovoljno visoka da bi onda na njoj ostala boja s ogrebanog automobila čiji je vozač evenutalno prerano smotao volan. Ne, ovo je netko učinio namjerno, eventualno upirući kotačem bicikla, odnosno vjerojatnije je da je riječ o pritisku ili udarcu nogom jednog ili više počinitelja (koji su se možda udružili kako bi postigli snažniji pritisak). Za očekivati je da će u sljedećoj fazi nastaviti lomiti konstrukciju ili će izvaljivati okomite dijelove.

Obnova ovog dijela Štrosike, nakon postavljanja nove tramvajske pruge s obje strane cesete, trajala je dugo i predugo, ali kad je u konačnici uređen niz zelenih otoka uz nogostup i po sredini ceste – ispalo je da je vrijedilo čekati. Prilaz najužem središtu grada je na taj način redizajniran, potpuno vizualno promijenjen i oplemenjen raslinjem. No, ako ovako nastavimo ubrzo možemo očekivati daljnju devastaciju ograde, a onda i lomljenje mladih stabala i možda čupanje grmolikog bilja. Čista budalaština.

Foto: Komarilos

Izgleda gotovo nevjerojatno, ali ako se pješice uputite nogostupom sa sjeverne strane Gundulićeve ulice, na dionici između Stepinčeve i Radićeve doslovce ćete na svakih korak/dva naići na neke otpatke na nogostupu, na slivnom kanalu, na parkiralištima ili na zelenim površinama uz parkirališta. Ima tu svega – papirića, ispražnjenih pepeljara iz automobila koje možete prepoznati po mnoštvu opušaka na jednom mjestu, ambalaže od sokova, zgužvanih kartonskih kutija različitih veličina, raznobojnih najlonskih vrećica, papirnatih vrećica iz pekarnica, omota od sladoleda i drugih živopisnih komada smeća koje prolaznici najčešće izbacuju iz džepova, a vozači automobila iz prtljažnika ili polica u vratima.

Kad se to dogodilo da je postalo uobičajeno da prolaznici otvore sladoled na štapiću, a omotnicu bace na preko ramena? Ili pojedu čokoladicu i šusnu ambalažu u travu uz nogostup? Ili istovaraju nešto iz automobila, pa višak papira i ambalaže koja je zaostala jednostavno ispuste na parkiralište? Ili zauvijek zaborave kartonsku gajbicu od jogurta ili plastiku od six-paka piva? Ili, ono njabolje – da se vozači zaustave, otovore vrata i odmah uz prag automobila istresu sve opuške iz pepeljare? Uglavnom, sve te prirodne ljepote možete vidjeti ukoliko ovdje prošetate. Šetnja ne traje dugo, ali ćete ju dobro upamtiti.

Inače, ova je dionica Gundulićeve ulice bila među prvima kad je krenuo projekt rekonstrukcije i izgradnje vodoopskrbne mreže i odvodnje. Radovi su ovdje dovršeni unutar planiranih rokova, rekonstruirano je 1.320 metara vodovodne mreže i 124 priključka, te 1.223 metra kanalizacijske mreže i 51 priključak. Obnovljena ulica s novouređenim parkiralištima otvorena je za promet početkom rujna 2024. i od tada možemo svjedočiti ovoj nekoj novoj kulturi.

Foto: Komarilos

Tko zna koliko je dugo tamo stajala i pogrešno upućivala posjetitelje, ali sad je više nema! Smeđa prometna tabla koja je u Ulici Josipa Reihl-Kira bila postavljena tako da je pokazivala da treba ići na jug mada je Sportski centar Lio (prema kojemu je trebala biti usmjerena) od nje bio udaljen nekoliko desetaka metara, ali u pravcu sjevera – više nije pričvršćena na stupu javne rasvjete. Ostao je tamo samo hrđavi otisak njezinih nekadašnjih obujmica.

I tako, da prolaznici nisu primijetili i dojavili, vjerojatno bi potpuno nepotrebni i potpuno krivi smjerokaz ondje i dalje upućivao na pogrešan smjer. Žalosno je zapravo što je prethodno ondje godinama preživjela i što ju je netko i postavio, a da je bila potpuno besmislena.

Recimo da je to zapravo mali problem jer svi koji ondje stanuju gdje se nalazi sportski centar s nogometnim igralištem. No, ruku na srce, tabla i nije bila postavljena zbog njih nego zbog posjetitelja koji su povremeno ovamo dolazili iz okolice. A njih je netko sustavno pravio blesavima.

Foto: Građani Komarilosi

Još su tijekom rujna na drvenom mostu kod Vodenih vrata postavljena dva znaka upozorenja i traka koji su prolaznicima jasno trebali dati do znanja da most nije siguran za prolazak. Iako nema pisanog upozorenja niti najave radova, netko je mislio da će dva znaka i traka biti dovoljni da građani shvate kako most nije siguran za prelazak.

No već su i tada građani prelazili preko trake i mosta, a sada, mjesec dana kasnije i odmaknuli znakove te iskidali trake. Preko mosta prelaze, iako ima vidljiva oštećenja. Ograda do Vodenih vrata se nakrivila i djeluje da bi se mogla otkinuti ako se netko samo prisloni na nju. Osim toga, značajna su i oštećenja na drvenoj hodnoj površini koje bi, zbog sigurnosti onih koji most prelaze, trebalo sanirati.

A dok se to ne učini, znakovi su trebali biti ti koje prolaznicima signaliziraju da nešto ne štima. No uvijek ima onih koji valjda misle da su postavljeni iz hira. Ili im jednostavno ova situacija predugo traje, pa su pomicanjem ograde mislili „ubrzati“ popravak.

I sada imamo apsurdnu situaciju – dva odmaknuta znaka koja već neko vrijeme uzaludno upozoravaju i građane koji pored njih i dalje prolaze. Netko bi valjda trebao, do potpune sanacije, povremeno obilaziti prostor i kontrolirati ovaj prostor. Jer sam znak ne rješava problem, a sada ne ispunjava ni svrhu zbog koje je postavljen – upozorenje.

VODENA VRATA Drveni most na ulazu u Tvrđu je izvan funkcije, no i dalje svi ovdje prolaze

Pazite da ne propadnete kroz trule daske mosta na ulazu u Tvrđu kroz Vodena vrata

Foto: Komarilos

Novouređena 124 parkirališna mjesta na parkingu između Strossmayerove i Gornjodravske obale, koja su u cijelosti puštena u promet u ponedjeljak, sad su već od ranih jutarnjih sati u potpunosti popunjena automobilima. I dalje se događa da okolo kruže nervozni vozači tražeći slobodno mjesto. Dakle, kad gledamo iz perspektive prijepodneva i ranog poslijepodneva radnim danom – ovo proširenje parkirališnih kapaciteta bilo je poput kapi vode u pustinji.

Većinom se radi o automobilima koji su tamo parkirani po cijeli dan, dakle vjerojatno je riječ o stanovnicima zgrada u Gornjodravskoj. Ima i veliki broj automobila s registracijskim oznakama iz cijele Slavonije i Baranje, pa je moguće da je riječ o studentima/podstanarima koji se u Osijek dovezu ponedjeljkom i onda prvi puta isparkiraju kad idu kući petkom poslijepodne. Ali jednako je tako i puno automobila kojima vozači u središte grada iz drugih dijelova Osijeka i iz okolice dolaze na posao. Od kada se parkiranje ne naplaćuje jako puno građana na posao dolaze osobnim automobilima. Vožnje na linijama tramvaja, gradskih i prigradskih autobusa i naročito prigradskih vlakova sigurno imaju puno manje korisnika.

Ipak, treba korektno konstatirati kako se pritisak na parkiralište smanjuje poslije 16 i 17 sati, kad se iz središta grada povlače oni koji su se automobilima dovezli na posao, pa je onda ipak moguće pronaći slobodno mjesto, čak i birati hoćete li biti bliže Štrosiki ili Dravi. Dakle, investicija u novo parkiralište ipak pokazuje vidljive efekte.

Foto: Komarilos