U srijedu, 26. studenoga stup sa slavinom na Trgu svetog Trojstva u Tvrđi bio je ograđen kako mu se ne bi moglo pristupiti, a građani koji su ga fotografirali primijetili su da je oštećen. Riječ je o stupu koji se nalazi na uglu ulica Ruđera Boškovića i Franje Kuhača, neposredno kod ulaza u Muzej Slavonije. Inače, na glavnom trgu u Tvrđi nalazi se još jedan takav, dobro očuvan stup, na uglu Kuhačeve i ulice Franje Markovića, kod Glazbene škole.

Uglavnom, građani koji dolaze na adventski Božićni sajam u Tvrđi primjećuju kako od početka manifestacije stup više nije na poziciji gdje su ga uobičajeno viđali nego je tamo ostao samo kameni podest na kojemu se oduvijek nalazio.

Tog autentičnog spomenika vremena na trgu više nema jer je oštećen automobilom. Prema iskazu očevidaca, tijekom naročito kišovitog popodneva u vrijeme dok se radilo na instalaciji kućica Božićnog sajma, jedan od angažiranih radnika je pomicao vozilo i nenamjerno se njime, vozeći iznimno sporo, praktički naslonio na stari stup. To je prouzročilo vidljiva oštećenja, a vrlo brzo je na teren izašla i policija. Stup je nakon toga ograđen, a kako je procijenjeno da predstavlja opasnost za veliki broj građana koji će se tamo okupljati na adventskim i koncertnim programima tijekom prosinca – odlučeno je o njegovom privremenom uklanjanju. Kako o tome zapravo i nema službenih obavijesti, pretpostavka je da će stup na trg biti vraćen kad bude popravljen.

Prema dostupnim podacima, radi se o povijesnom artefaktu, ostatku prvih javnih pumpi koje su imale ugrađene klasične bunarske ručke za pumpanje i izljeve. Uz ove dvije koje još uvijek stoje na trgu postojale su još dvije na sjevernim uglovima. Izgrađene su od šikloškog kamena isto kao i zdenci na istočnom i zapadnom dijelu trga, a ona kod Glazbene škole je i bolje obnovljena nakon nekih oštećenja i na njoj postoje ručke. Sve je to dio prvog javnog vodovoda u Osijeku iz vremena kad su ljudi ovisili o vodi koja je na ovaj način distribuirana na trgu.

Kako se sustav javne vodoopskrbe razvijao onda su kasnije instalirane i dvije pumpe na dravskoj obali te su vodu iz rijeke pumpale na trg. Tadašnji osječki vodovod, jedan je od najstarijih u Hvatskoj, izgrađen je u 18. stoljeću i u početku je bio namijenjen isključivo za vojne potrebe, a onda su se njime počeli služiti i stanovnici Tvrđe, odnosno do kraja stoljeća su se na taj sustav spojili i neki civilni objekti.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos

Tijekom radova na obnovi Kolodvorske i Sljemenske ulice cijelo je vrijeme Psunjska ulica (nešto sjevernije, ali paralelna sa Sljemenskom) bila u statusu izvanredne prometne regulacije, pa je funkcionirala kao dvosmjerna cesta. Inače, Psunjska je godinama prije toga razdoblja bila jednosmjerna cesta, a promet se odvijao u smjeru istok-zapad.

Iz tog dijela Retfale pristižu nam prijedlozi sugrađana koji smatraju da bi Psunjska trebala ostati dvosmjerna cesta. Evo argumenata:

Zapravo uopće nije jasno zbog čega se promet Psunjskom ranije odvijao jednosmjerno. Sada je dvosmjerna i takva bi trebala ostati…

Psunjska ulica je kompletno obnovljena , široka je i u njoj se bez problema mimoilaze gradski autobusi i nije jasno zašto bi ona bila jednosmjerna…

U Psunjskoj su napravljeni novi kolni prilazi i svi imaju gdje parkirati automobile, stvarno ju sad ne bi trebalo opet pretvoriti u jednosmjernu jer će onda duž ceste biti parkirani automobili, a ulica je ovako komotna za promet…

Dok su trajali radovi na uređenju infrastrukture po Retfali pokazalo se da nam je Psunjska kao dvosmjerna cesta bila spas, i zato bi tako trebalo i ostati. Zar netko utjecajan živi tamo, pa mu treba mir sa što manjim prometom u ulici…

Zar je jednostavnije biti komforan pa ostavljati aute na cesti nego ih parkirati na kolne prilaze ili u dvorišta i garaže…

Foto: Komarilos

Osijeku je danas rođendan. Ima 239 godina, iako se ime grada prvi puta u povijesti spominje u mađarskoj inačici Eszék 1196. godine, dok je u starom vijeku Osijek bio  poznat kao Mursa.

Zbog čega grad na Dravi ima tako malo godina, unatoč dugoj povijesti?! Zato jer na Dan grada slavimo ujedinjenje tri gradske cjeline u jednu, a to se dogodilo 1786. odlukom Josipa II. o spajanju Gornjeg grada, Donjeg grada i Tvrđe. Tada je zapravo i nastao Osijek kakvog danas poznajemo.

U vrijeme Hrvatsko-ugarskog kraljevstva Osijek je bio bogati trgovački i obrtnički gradić, dok ga 1526. nisu osvojili vojnici Osmanskog carstva. Krajem 17. stoljeća grad je vraćen Hrvatskoj u sastavu Austro-ugarskog carstva. Tada je izgrađena velika utvrda uz Dravu, a grad je obnovljen u baroknom stilu.

Dan grada, 2. prosinca, obilježit će tradicionalna budnica u Tvrđi Hrvatskog obrtničkog pjevačkog i glazbenog društva Zrinski, te donošenje cvijeća na oltar Gospe Osječke u Franjevačkom samostanu. Gradska i sveučilišna knjižnica u Domu za starije i nemoćne organizira radionicu „Ulicama moga Osijeka“, a u dvorani „Franjo Krežma“ bit će održana svečana sjednica Gradskog vijeća. Tijekom dana građani će moći sudjelovati u bowling programu u Portanovi i posjetiti kuglački turnir na Pampasu, dok će večer obilježiti Lampionada u Staroj pekari te koncert grupe Vigor na Trgu Svetog Trojstva.

Građanima su danas osigurani i brojni besplatni sadržaji. Ulaz u ZOO vrt bit će slobodan, teniski tereni i kuglana Pampas dostupni bez naknade, a javni gradski prijevoz i vožnja Božićnim tramvajem bit će besplatni. Gradska i sveučilišna knjižnica nudi i mogućnost besplatnog učlanjenja svim osobama rođenim na Dan grada.

Foto: Komarilos

Gradski vijećnik Marin Babić odazvao se prokomentirati upravo usvojeni proračun Grada Osijeka za 2026. koji iznosi rekordnih 226,7 milijuna eura. Bit će to, između ostaloga, razdoblje najvećeg ulaganja u osječke osnovne škole.

– Proračun za 2026. godinu smatram stabilnim, razvojnim i jasno usmjerenim na projekte koji građanima donose stvarnu korist. Važno je naglasiti da se i ove godine nastavlja ulaganje u komunalnu infrastrukturu, uređenje javnih zgrada i poboljšanje životnih uvjeta u svim dijelovima grada. To su projekti koji direktno podižu kvalitetu života i dugoročno koriste Osijeku – objašnjava Babić.

Posebno želi izdvojiti ulaganja u obrazovanje. Smatra to najpametnijim dugoročnim ulaganjem koje grad može imati, jer njegovi rezultati traju godinama i oblikuju buduće generacije.

– Vidljivo je da se planiraju konkretna ulaganja u škole, vrtiće i bolje uvjete rada u odgojnim ustanovama. Ulaganje u djecu, mlade i obrazovni sustav temelj je razvoja grada. Ulaganje u obrazovanje nije trošak nego investicija – rekao je Babić.

Među velikim projektima, kaže, izdvojio bi obnovu javnih zgrada, modernizaciju cesta i komunalne infrastrukture te projekte koji se bave energetskom učinkovitošću. Takva ulaganja, pojašnjava, poboljšavaju funkcioniranje grada, smanjuju troškove i omogućuju kvalitetnije i bolje organizirane javne usluge.

– Želim istaknuti i ugradnju dizala u zgrade bez lifta. O toj temi sam govorio još u kampanji za parlamentarne izbore i zato mi je posebno drago što je Grad u proračunu izdvojio sredstva. To je velika i važna odluka za starije osobe, osobe s invaliditetom i obitelji koje žive na višim katovima. Ugradnja dizala nije luksuz nego osnovna potreba, i drago mi je da se ovaj projekt počinje sustavno provoditi.

Ulaganje u infrastrukturu, tumači Babić, mora ići zajedno s rješenjima koja građanima olakšavaju svakodnevicu i povećavaju socijalnu uključenost.

– Ugradnja dizala jedan je od takvih projekata, i vjerujem da u sljedećim godinama možemo napraviti konkretne korake prema njegovoj provedbi.

Sveukupno, kaže, ovaj proračun daje dobre temelje za razvoj grada i bolju svakodnevicu građana i zato ga je i on podržao.

Foto: Komarilos

Delinkventi su vrijedno radili da bi autolakovima gotovo u potpunosti prekrili naziv “Petrove Gore”, kako stoji na velikoj tabli na maloj željezničkoj stanici neposredno uz Vijenac Petrove Gore. Možda je tabla postavljena prenisko, pa im je lako dohvatljiva, ili ih je iritirao naziv, ili im je bilo dosadno ili su dugo čekali vlak… Kako god, stvarno su se naradili.

Zatim, odmah ispod table je pričvršćen i informativni pano na kojemu se nalaze podaci o voznom redu, obavijesti o stajalištima autobusa i druge korisne informacije koje HŽ Putnički prijevoz dijeli sa svojim putnicima. No, ovdje je staklo davno razbijeno, pa se ovi koji postavljaju obavijesti trude i tiskane letke presvučene plastičnim folijama lijepiti tako da ih može odlijepiti prvi snažniji vjetar, a ne mogu izdržati više od dva naleta kiše.

Korak ili dva ispred, bliže stepenicama, nalazi se malena nadstrešnica na hrđavim nosačima. To je konstrukcija koja je u Osijeku, uglavnom na tramvajskim stajalištima, bila poznata i atraktivna na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine prošlog stoljeća. Djeluje otužno i klimavo. Plastika je mjestimice i izbušena, a krovna površina sastoji se iz samo dva modula, sve skupa je možda dva kvadrata natkrivene površine. Ljeti možda i može nekoga zakratko zaštititi od sunca, ali u vrijeme bilo kakvih oborina ovdje putnik ne može ostati suh.

Sve u svemu, stvarno je ružno, pohabano i nekako jadno, a i funkcionalnost je pod znakom pitanja. No, svakako je to i ogledalo građanske pristojnosti.

Foto: Komarilos