Što je sve bilo planirano i kako je trebao u konačnici izgledati i funkcionirati objekt na najatraktivnijoj poziciji u studentskom kampusu uz Ulicu cara Hadrijana, odnosno na mjestu gdje od 2017. trune skupa betonska konstrukcija nedovršene Sveučilišne knjižnice – to najbolje zna Iva Marjančević Vuksanić iz autorskog tima koji je svojedobno osmislio cijeli taj kompleks i osvojio prvu nagradu na natječaju iz 2012.

* Tko je sve radio na projektu Sveučilišne knjižnice u Osijeku? Koliko ste ga dugo radili?

– Za zgradu Sveučilišne knjižnice je bio raspisan urbanistično-arhitektonski natječaj davne 2012., na koji smo se javili i mi, Arhitektonski ured SANGRAD + AVP arhitekti kao tim i osvojili prvo mjesto. Autori smo Vedran Pedišić, Gordana Gregurić Miočić, Mladen Hofmann, Erick Velasco Farrera, Antonija Milovac i ja.
Od tada zapravo radimo na projektu, s manjim i većim pauzama ovisno o fazi. Sam projekt je prošao niz preinaka i promjena, ali smatramo da to i jest bit arhitekture, da se može prilagoditi svim okolnostima, koje je nemoguće predvidjeti na samom početku projekta, i zadržati svoju bit.

* Koja je bila osnovna vodilja idejnog projekta?

– Ideja je bila stvoriti fluidni prostor koji teče oko zajedničkog unutrašnjeg dvorišta, kuću koja je na neki način okrenuta samoj sebi i prema unutra, dok kroz vanjsku ovojnicu propušta samo svjetlo. Kako bismo to postigli smo preuzeli tipografiju iz Tvrđe – kuću s atrijem, gdje su na sve četiri strane od atrija postavljene posebne namjene, koje su time i razdvojene kako je bilo zadano projektnim zadatkom (posebni dijelovi knjižnice, administracija, popratni sadržaji). U atrij, kao zaseban entitet, postavili smo dvoranu i na njoj vanjsku pozornicu koje bi trebale generirati dodatna događanja u knjižnici.
Bitna nit vodilja nam je već tada bila i održivost projekta i zelena gradnja, tako da je energetski dio projekta od početka bio vrlo promišljen, s naglaskom na iskorištavanje prirodnih resursa zadane lokacije kao što su insolacija (južno osunčanje), voda (zbog blizine Drave je visoka razina podzemne vode) te zrak i prirodno provjetravanje tamo gdje je bilo moguće. Grijanje, hlađenje i ventilacija su zamišljeni putem hibridne dizalice topline voda voda, dok je na cijelom krovu predviđena solarna elektrana za proizvodnju struje. Sve navedeno polako postaje i standard na javnim objektima.

* Opišite nam projekt – kako je on zamišljen, što je sve knjižnica trebala sadržavati? Jesu li u planu bili i neki popratni objekti?

– Knjižnica je u prvom trenu, u spomenutom natječaju, bila zamišljena samo kao sveučilišna, odnosno u njoj su se trebali nalaziti prostori same sveučilišne knjižnice, kongresna dvorana s pratećim prostorijama te skladišni prostori knjižnične građe u dvije podrumske etaže.
S vremenom je dodan i multimedijski centar, koji se sastojao od radio i tv studija te raznih multimedijskih prostora kao što su računalni inkubator, računalna predavaonica, multimedijske kubikule…
U jednoj od međufaza se razgovaralo i s Umjetničkom akademijom i Odjelom za matematiku i razmatrala se opcija da i oni uđu kao potencijalni korisnici dijela prostora, dok se sad u zadnjoj fazi priključio Grad i Gradska knjižica, što smo mi svesrdno podržali, s obzirom da Gradska i Sveučilišna knjižnica i trenutno dobro funkcioniraju skupa i to nam se činilo kao najprirodniji slijed stvari. Moram pohvaliti i suradnju s djelatnicima GISKO-a koji su cijelo vrijeme ovih mnogobrojnih dogovora te ubacivanja novih sadržaja bili otvoreni za suradnju i niti u jednom trenu nisu kočili projekt iako se njima realno smanjivao prostor nauštrb drugih korisnika.
U posljednjoj je fazi zamišljeno da se u knjižnici nalaze svi postojeći sadržaji iz postojeće glavne knjižnice na Europskoj aveniji, od odjela za djecu i mlade, odjela gradske knjižnice do sveučilišnog dijela, kao i ostali sadržaji poput Američkog kutka, Austrijske čitaonice… Kongresna dvorana bi u toj opciji stvarno ispunjavala svoju svrhu i služila bi cijelom Gradu, kao i vanjska pozornica koju smo smjestili na krov kongresne dvorane gdje smo zamisliti događaje na otvorenom.
Uz knjižnicu je predviđena i pristupna prometnica s parkirališnim mjestima, dok je sa strane glavnog ulaza predviđen veliki pristupni trg koji bi trebao biti i trg cijelog Kampusa.

* Prema projektu, gradnja je trebala ići u dvije faze. Nakon prve, odnosno podizanja betonske konstrukcije ništa se nije radilo. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

– Prvotno je bilo zamišljeno da se radi sve istovremeno, ali kako Sveučilište nije imalo financija, odlučili su se za faze. Tako da je u prvoj fazi izgrađena betonska konstrukcija podruma, u drugoj nadzemne etaže, dok je treća faza trebao biti dovršetak objekta, ali tu je nažalost stalo.
Kao autori, naravno da smo razočarani zbog toga i u našem je interesu, kao i u interesu građana i studenata, da se projekt nastavi i dovrši. Sam program knjižnice je vrlo fleksibilan i mi kao autori smatramo da je u interesu svih da se ovdje smjeste i gradska i sveučilišna knjižnica, pošto one i trenutno dobro funkcioniraju skupa. Smatramo da bi to, osim što bi bilo financijski najisplativije, na vrlo zanimljiv način povezalo i sve generacije u gradu, od djece, preko studenata i radno sposobnih građana do umirovljenika i duboko vjerujemo da bi na taj način ova zgrada zaživjela u punoj snazi i postala generatorom pozitivnih događanja u samom gradu, što jedna knjižnica i treba biti.

* S obzirom da je objekti izložen propadanju od 2017. kada su radovi zaustavljeni, može li se na njemu normalno nastaviti izgradnja ili bi se moralo prvo ići u nekakvu rekonstrukciju?

– Svakako je za postojeće stanje potrebno izvršiti analizu i istraživanje izvedenog stanja te procijeniti u kojem je stanju konstrukcija. Temeljem izvršenih istraživanja izrađuje se izvješće i dokumentacija s prijedlogom sanacije neadekvatnih dijelova do sada izvedene građevine. S obzirom da se ipak u najvećoj mjeri radi o armiranom betonu koji je sam po sebi izdržljiv materijal, smatramo da potrebna sanacija ne bi bila velika investicija, posebno u odnosu na to što bi se moglo izgubiti ako se zgrada ne dovrši. Osim već uloženih financijskih sredstava koja nisu zanemariva, radi se i o vrlo atraktivnoj lokaciji unutar sveučilišnog kampusa uz jednu od najvažnijih gradskih prometnica i bilo bi sjajno kada bismo umjesto ruševine, gledali novu Gradsku i sveučilišnu knjižnicu otvorenu za sve generacije građana.

* Je li vas projektante netko kontaktirao do sada? Kakve su vaše informacije o cijeloj ovoj situaciji?

– Mi smo u stalnom kontaktu sa Sveučilištem i do sada smo aktivno sudjelovali u svim fazama, tako i u ovoj posljednjoj u kojoj se odlučilo da ide i Gradska knjižnica. Trenutno je u tijeku javna nabava za preprojektiranje i nastavak gradnje. Nemamo informacije što će biti sa svime s obzirom na najnovije izjave gradskih vlasti da će graditi odvojenu gradsku knjižnicu, ali se duboko nadamo da će odgovorni iz Grada i sa Sveučilišta naći zajednički jezik i ipak nastaviti suradnju kako je bilo i zamišljeno jer smatramo da je to u najvećem interesu svih strana, a posebno građana i studenata.

Foto: Ustupljene fotografije i vizuali Arhitektonskog ureda SANGRAD + AVP arhitekti