Zoran Batnožić s Vijenca Ivana Meštrovića redovito se u javnosti pojavljuje u majicama na kojima ponosno ističe akronim VBK! Za one koji ne znaju, današnje naselje Vijenac Ivana Meštrovića (VIM) prije Domovinskoga rata nosilo je naziv Vijenac Borisa Kidriča (VBK) prema partizanskom narodnom heroju i “junaku socijalističkog rada”. No, kvart se u socijalističkom razdoblju snažno homogenizirao pod akronimom VBK tako da je on i onda kao i sada imao neki svoj paralelni život, neovisan o značaju narodnog heroja po kojemu je dobio ime.

Inače, ime Borisa Kidriča istovremeno su nosile mnoge ulice i trgovi u bivšoj Jugoslaviji. Po njemu je nazvana i tada savezna nagrada za osobite zasluge u širenju tehničke kulture, zatim Institut za nuklearna istraživanja u Vinči, pa čak i jedna od glavnih beogradskih ulica. Do danas Boris Kidrič ima spomenike u Ljubljani i Mariboru, a u Sloveniji postoji i Općina Kidričevo.

No, neovisno o svemu tome, u Osijeku je opstao akronim VBK. Jednako kao što su u predaji među građanima do danas ostali stari nazivi naselja npr. Moša (Moše Pijade) i Feđika (Feđa Milić).

Ta naselja i dalje postoje, ali se drukčije zovu. Neko vrijeme je čak bilo i proskribirano koristiti njihova stara imena u svakodnevnom govoru jer je to kao iz razdoblja “tamnice naroda i mrskog socijalizma”. Zato Batnožić, dugogodišnji borac za životne standarde u svom naselju, jednostavno i bez ideoloških opterećenja objašnjava zašto je ponosan na kvart u kojemu stanuje praktički oduvijek i što ljudima poput njega zapravo znači VBK.

* Što vama danas znači VBK? Je li riječ o Vijencu Borisa Kidriča ili je u pitanju nešto potpuno drugo? Dakle, što je VBK?

– Prvenstveno, VBK je – VBK. Povezivanje s nečim od prije je logično, jer znamo koje je ime naselje nosilo još ’60-ih godina prošloga stoljeća, a od Domovinskog rata je promijenjeno u Vijenac Ivana Meštrovića. No, svi starosjedioci ovdje i dalje govore da su s VBK! I to je osnovno i ključno. Ja sam tu od ’60-ih godina, tu sam išao u školu, kao i moja djeca i moja unučad. Za sve nas to je uvijek bio i ostao VBK.

* S obzirom da imate majicu sa stiliziranim VBK, znači li to da imate neku organiziranu inicijativu oko toga ili je to samo pitanje nostalgije?

– Bio sam predsjednik Vijeća Gradske četvrti Tvrđa osam godina i meni je to bila čast. Puno toga smo tada napravili na VBK, cijela ekipa s VBK je bila tu uključena. Napravili smo naše fišijade, druženja i ljudi su to s veseljem prihvatili. Skupi se cijelo naselje, bude prava fešta. Imamo situacija da se ljudi koji žive u istoj zgradi upoznaju tek na tako nekom događaju. U Dolinama smo napravili roštilj, da ljudi izađu van iz zgrada i druže se, da to naselje, koje je jedno od najboljih u gradu živi punim plućima. U centru je, ima sve od vrtića, škole, dječjeg igrališta, oduvijek ima taj nekakav urbani standard. Zapravo, htjeli smo da i dalje živi ta neka tradicija koju smo održavali mi koji na VBK živimo oduvijek, a to su ta zajednička druženja. Na njih još uvijek dolaze ljudi koji više i ne žive u naselju. Taj duh VBK želimo ostaviti u nasljeđe mlađim generacijama. To je VBK. Dobro smo organizirani i nostalgični, naravno.

* Po čemu je naselje bilo superiorno kad je izgrađeno, odnosno zašto je i kao mjesto stanovanja toliko značajno da čuvate sve njegove kompleksne vrijednosti, pa na kraju i to izvorno ime skraćeno u VBK?

– Ako pitate mlade dečke iz naselja gdje žive, reći će vam da su s VBK. To je izvrsno i to je ono što želimo sačuvati. Ovo je naselje, kada je izgrađeno, bilo najpoželjnije za život. Stanove su uglavnom dobivali majori JNA. To je praktički bilo prvo naselje u gradu, kada sam ja doselio bašča nam je bila na Sjenjaku. Pojedine zgrade su i prije ’60-ih godina napravljene, ali od ’60 do ’75. godine nicale su zgrade jedna za drugom. To vrijeme je zapravo za pamćenje.

* Što mislite, ima li šanse da akronim VIM ikada nadmaši značaj VBK?

– Nikada! VBK je jedan, da ga tako nazovem pokret. Mi našu djecu i unučad odgajamo tako da znaju što je VBK. Ima tu nekih koji bi tražili dlaku u jajetu, ali to nema nikakve veze s prošlošću. VBK je pokret i ništa drugo. Želimo se družiti i širiti dobru priču.

* Kad se spominje VBK, Moša, Feđika… onda su to ljudi devedesetih i početkom dvijetisućitih godina uglavnom izgovarali tiho i s nekom vrstom nelagode, gotovo da su se stidjeli zbog toga. Vi, naprotiv, to izgovarate glasno i jasno – zašto se toga ne treba stidjeti?

– Prošlosti se ne treba stidjeti. Ova naša priča nije ni politička ni komunistička. Mi smo naprosto ovdje odrasli i ovdje živimo, isto kao i ljudi na Moši ili u bilo kojem drugom naselju u gradu. I to smo naprosto mi. Mi smo VBK.

Foto: Građani Komarilosi