C.Dananect with us

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Nazoveš Hitnu pomoć jer je čovjek pao na ulici, pa ti bude neugodno

Na Vijencu I. Meštrovića zadnjih dana uočena su dva pada u travu zbog problema s ravnotežom pijanih ili bolesnih

Objavljeno

.Dana

Ima u Osijeku dobrih, poštenih, radišnih, dobrodušnih, velikodušnih, suosjećajnih ljudi, voljnih pomoći i znanima i neznanima u nevolji. Ima i onih drugih, bez trunke empatije, sebičnih, nezainteresiranih za sve oko sebe, jer im je centar svijeta njihov nos.

Priča prva. Jednog jutra gleda baba kroz prozor i vidi na livadi pred zgradom mlađeg muškarca s psom. Dečko izveo psa u šetnju ali stalno posrće i pada. Pokušava ustati, ali ne može, kotrlja se po travi, na trenutak stane na noge, ali opet padne. Baba ga neko vrijeme gleda a onda se dosjeti pa nazove prijateljicu koja pozna sve pse i njihove vlasnike, opiše joj situaciju a ova se odmah dosjeti da bi to mogao biti nazovimo ga Pero iz susjedne zgrade. Odmah ova druga pozove negova brata i u čas se tu pojavi i muškarac (valjda brat) i žena koja mu je majka. Pokušavaju ga uvesti u kuću, ali on i dalje posrće, pada, neće. Na kraju ga ipak nekako odvedu. Dečko je očito bio noćas u izlasku, možda napušen, pijan ili što već, ali budući da je toliko puta bubnio na zemlju, vjerovatno se i ozlijedio.

Dan poslije, sretne ga ova što ga pozna, oslovi ga imenom i sućutno upita: „Jesi li dobro?“, a on će njoj izravno i pomalo drsko: “Bez provociranja, molim!“.

Priča druga, prije dva dana ova baba s psom odlazi u parkić gdje joj se skuplja kereće društvo i usput joj neki poznanik kaže: “Pazite, tamo u grmlju leži čovjek“. Pridruži se ona svom društvu, oni svi znaju da tamo netko leži i jedna pametna i plemenita žena nazove policiju i kaže im šta se događa. Policija je, prema njihovim procjenama došla za pola sata, pogledala ga i zvala hitnu pomoć. U međuvremenu, dok nije došla policija pokraj njega je prošlo stotine ljudi i nitko ga nije ni pogledao. No, došla je hitna, stavili ga u kola, a budući da se radnja događa tik do psećeg igrališta, ljudi su pogledali šta se događa. Na to se osoba iz hitne obrecne na njih: „Šta je? Šta gledate!?“. Ova, prva, domaća baba odgovori: „Pa mi smo zvali“. No, osoblje im svima okrene leđa i hitna ekipa ode.

Tu se keroljupcima odmah počne vrtjeti u glavi, prisjete se gospodina doktora ginekologa koji je silovao pacijentice i raznih sličnih situacija kojima su svjedočili koristeći usluge zdravstvenog sustava, pa jedna ispriča kako je izlazila iz trgovine, zamanatalo joj se i pala je tik do kontejnera sa smećem, ali se nitko od prolaznika nije ni osvrnuo na nju.

Ljudi, dakle, kod nas mogu pasti na ulici jer su pijani, jer su nadrogirani ali i jer su bolesni. Mogu dobiti infarkt, mogu imati poremećaj ravnoteže i svašta nešta. Postoje, dakle, različiti razlozi za pasti na ulici. Ali za biti ČOVJEK postoji samo – ili jesi ili nisi.

Foto: Komarilos

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Milijun ste puta podcijenili seniore, ali nećete i policom za siromašne

Tko se zatekne pred izloženom robom kojoj je Vlada odredila cijenu, automatski se deklarira kao sirotinja

Objavljeno

.Dana

Objavio

Može li ova država, s najvećom inflacijom u EU, pasti niže? To je pitanje koje si treba postaviti nakon najave da će danas (petak), na dan svepćeg bojkota trgovačkih centara, u mnogima od njih biti postavljene police za siromašne! Sramotno, ponižavajuće, ispod svakog ljudskog dostojanstva.

Kupit će siromašni brašno, jogurt, rižu, špagete, hrenovkne, gris, dvopek i još štošta od proizvoda kojima je cijene odredila Vlada – ali nema biranja! Naviknuli ste na ovu ili onu marku, ali nema, kupit ćete ono što je na polici za siromašne.

Počeli smo, dakle, razvijati ekonomiju siromaštva umjesto da se borimo protiv inflacije. Trgovine su dužne odvojiti prostor za siromašne. To će isto biti jako zgodno. Tko god se zatekne pred izloženom robom kojoj je Vlada odredila cijenu, automatski se deklarira kao sirotinja.

Inače u ovu se akciju uljučilo 17 tvornica, najviše Podravka, onda Belje, slovensko Žito…

Inflacija dakako ovime neće biti zaustavljena, ali bi taj potez mogao znatno emocionilno pogoditi  ljude. Evo gospođa od 72 godine, uredno odradila 35 godina staža, obrazovana, stekla mirovinu vrlo sličnu njemačkoj socijalnoj pomoći, slaba, bolesna, nema auto, ovisna o tuđoj pomoći, i sad treba stati u red na polici za siromašne da kupi malo živežnih namirnica. Nema šanse, milijun ste puta podcjenili nas penzionere – više nećete!

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Kako preživjeti s mirovinom od 400 eura ako su samo režije 217 eura

Ovih 70 proizvoda sa zaštićenom cijenom čine se tek kao kozmetički zahvat

Objavljeno

.Dana

Objavio

Prošao je konačno i taj siječanj, najduži mjesec u godini. Napekli smo se kolača i prašćića, nakuhali fiševa, nakupovali (i nadobivali) darova, temeljito očistili kasice prasice i sad čekamo bolje dane. Sve nam ide, u finalu smo Svjetskog prvenstva u rukometu, penzioneri će već u travnju dobiti nešto manje od tri posto povišice, uspio je i bojkot trgovačkih lanaca i pokazali smo im šta mislimo o njihovom bezobraznom podizanju cijena.

Sad, možda je uspjehu bojkota doprinijelo i to što je održan krajem mjeseca kad ljudi sitno broje. Organizatori bi ubuduće trebali razmisliti da datum usklade recimo sa praznicima i blagdanima kad ljudi najviše kupuju. Vlada je promptno reagirala, onaj spisak od 30 proizvoda sa zaštićenom cijenom naglo je podebljan na 70 tako da trgovački lanci više neće dizati cijene suhih šljiva ili dvopeka kako im se svidi.

Ima penzionera koji nisu zadovoljni ni ovim Vladinim mjerama, kažu, povećajte nam penzije jer s ovima ionako bojkotiramo mnoge prehrambene proizvode, ali tko bi svima ugodio. Prema nekim statistikama, posljenjih godina najviše novca trošimo na hranu, Plenkovićeva ili tko zna čija inflacija podigla je cijene u nebo, a ovih 70 proizvoda sa zaštićenom cijenom čine se tek kao kozmetički zahvat. Jer za život su nam potrebne i druge stvari.

Što je sa cijenama lijekova koji se ne mogu dobiti na recept? Što je s higijenskim potrepštimama potrebnim svakom domaćinstvu? Što je s cijenama vode, struje, plina, benzina i raznoraznih komunalija koje plaćamo? Jedna gospođa penzinerka s mirovinom od 400 eura prošli je mjesec platila 217 eura režije. Kako će sa 180 eura proživjeti mjesec dana?

Ove su godine lokalni izbori pa se politička scena grada već uskomešala. Pljušte obećanja sa svih strana, gradit će se sve i svašta, od bolnice, proširenja staračkog doma, tematskih dječjih vrtića i nove knjižnice, a na mjestu današnjeg OLT- a niknut će mega- projekt. To smo sve već jednom čuli. Obećanja su to bez realizacije i imaju sasvim drugu svrhu. Razmišljaju li ovi koji pucaju na mjesto „gradskih otaca“ da bi smanjenjem cijena barem onih usluga na koje Grad može utjecati znatno poboljšali standard građana, umjesto da iz godine u godinu prepisuju ideje, projekte i mega -projekte? Jer bez suhih šljiva ćemo preživjeti, bez vode-teško!

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Zašto ne ograniče cijene japanki, kišobrana, lokota za bicikle i papuča

Ova će nam godina biti puno bolja nego prošla, redovito pratim horoskope i proročice, nekad odem i kod vračare

Objavljeno

.Dana

Objavio

Sad kad smo odpraznikovali i odblagovali sve što se događalo u prosincu, ispekli 50 vrsta kolača za 5 minuta, izabrali predsjednika (iako se ne bavimo politikom, ovi memovi koji se svakodnevno pojavljuju po portalima izuzetno su glupi), teško je u gradu naći nešto loše o čemu bi se pisalo. Parkiranje badava, grad se ozelenjava, ulice čiste, nema snijega pa zimske službe mirno provode vrijeme u krugu obitelji, ne možeš naći grešku ni da hoćeš. Inače, ova će nam godina biti puno bolja nego prošla, redovito pratim horoskope i razne proročice, nekad odem i kod vračare, ne zbog sebe nego svog grada i čujem samo riječi hvale.

Počelo je i to EP u rukometu ali iako se sportom ne bavimo, ne treba nama ni Talant Dujsebaev ni njegov sin Alex, svoju snagu smo već pokazali razbivši Argentinu u paramparčad. Ne zanima nas ni Dora ni Maja Šuput ,„cajke“ više ne dolaze, ostaje tek da se malo osvrnemo na cijene. Do sada smo na popisu o ograničavanju cijena imali 30 proizvoda, pa iako su im od prošlog rujna cijene letjele u nebo, ako Vlada kaže da su ograničene, onda su ograničene. Neki će proizvodi s te liste ispasti a neki novi će se pojaviti, izjavio je nedavno ministar gospodarstva (u Francuskoj je, primjerice, na popisu proizvoda s ograničenim cijenama 100 proizvoda).

Sad se već i zna što to neće poskupjeti: pšenični polubijeli kruh, instant palenta, smrznuti oslić al bez glave, pašteta, sardine u konzervi svježi sir, maslac, naranče, banane, kelj, crveni luk, smrznuti grašak, cvjetača, zelena salata al kristalka, kava mljevena ali samo pakovana po kilogram, deterdžent za rublje ali samo pakovan  po 3 ili 4 kilograma… i da vam sad više ne odajemo Vladine tajne, iznenadite se kad idući mjesec odete u trgovinu. Nakon prehrambenih proizvoda, vjerujemo da Vlada već radi i na drugom popisu, onih neprehrambenih proizvoda, koji su isto svakom domaćinstvu potrebni. Zašto se recimo ne bi ograničila cijena japanki, kišobrana, lokota za bicike, papuča, kuhinjskih krpa, ručnih pila, sjekira, ljestvi od 6 metara, šrafcigera i tih stvari koje redovno upotrebljavamo. Nije zgodno svaki čas zvonit susjedu i tražit recimo francuski ključ broj 8.

Za kraj ostavljamo poslasticu za umirovljenke, željne putovanja ali i sve druge. Aviokompanija Ryanair nudi toliko jeftine letove, da si to svatko može priuštiti. Za samo 11 eura odletjet ćete u Italiju, za 14 u Njemačku, za 15 u London, itd, itd. Samo morate znati da je Ryanair niskobudžetna kompanija, nema tamo ni ića ni pića pa kad ovo sve sa popisapojeftini, kupite si kruha i paštete za po putu!

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Neki starci su u novogodišnjoj noći umjesto šampanjca pili sedative

Dok su gruvale petarde i druga pirotehnička sredstva najsigurnije je bilo stajati u štoku od vrata

Objavljeno

.Dana

Objavio

Osijek je i ovaj puta u novu godinu ušao bučno. Doduše, intenzitet buke bio je različit u različitim dijelovima grada, ali čujem da je “najveselije“ bilo na Jugu 2 i na Vijencu Ivana Meštrovića. Slavlje je počelo vrlo rano, a još za vrijeme novogodišnje večere po stolovima su počeli poskakivati tanjuri, čaše, žlice i vilice. S juhom smo se svi zalili, a pečeno prase samo što nije pobjeglo s tanjura.

I sve je bilo dobro dok su u pitanju bile samo petarde. U ponoć se činilo kao da su izvadili ratne rezerve i gruvali kao 1991. U tih pola sata bilo je najsigurnije stajati u štoku od vrata jer u takvim uvjetima su vrlo moguće kolateralne žrtve „veselja“. I sve to nije ništa novo, to je naprosto dio našeg folklora i pravo je čudo što to UNESCO nije već zaštitio kao našu kulturnu baštinu.

Štete od „slavlja“ su daleko veće. Stariji ljudi koji su proživjeli rat u Osijeku sad su umjesto šampanjca pili sedative, a vlasnici pasa su sedirali svoje kućne ljubimce. Naš je pas dobio 2,5 mg Normabela, ali je svejedno cijelo vrijeme drhtao pa je sva pažnja u stanu, umjesto na „veseli i šaljivi“ TV program – bila usmjerena na njega.

Jedna gospođa svake godine na Silvestrovo u 23,30 sati sjedne u auto sa suprugom i psom i odveze se na aerodrom u Klisi. Tamo sjede u autu i čekaju da dođe Nova godina.

Mi smo imali sličnu ideju o putovanju na aerodrom, ali smo onda pomislili da bi kombinacija sedativa i maksimalno pojačanog televizora mogla pomoći da ipak sve prođe bez posljedica. Naravno da nije prošlo. Drhtao je cijelu večer.

U novogodišnjoj noći ispucano je pirotehnike u vrijednosti najmanje dva CT aparata za naše ionako bijedno opremljene bolnice. Novac potrošen za pirotehničko „veselje“ hranio bi osječku sirotinju u pučkoj kuhinji najmanje pola godine godine.

Znam da je to beznadežno, ali uvijek se potrudim pitati roditelje znaju li gdje su i što rade njihova djeca u večernjim satima zadnjega dana u godini? Neki su svojoj maloljetnoj djeci vjerojatno i sami kupili petarde. Usput, kad su već kupovali, možda su odvojili koju petardu za sebe jer gdje ćeš većeg veselja od onog kad čuješ da je nekoj babi pozlilo ili da je nekom psiću otkazalo srce od straha. Stoga su neki u ponoć izvukli i nešto „jače“, da bude još veselije.

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Sama sam zaradila svoju penziju, nikad me neki bađo nije udario, i neće

Kad je nasilje u pitanju uvijek poslije ispadne da imamo različitih fikusa u uredima koji o tome trebaju brinuti, ali ne brinu

Objavljeno

.Dana

Objavio

Ima tome više od godinu i pol dana kad je dečko policajac ubio mladu osječku studenticu Mihalelu Berak. Ne pratim je li uopće završilo suđenje u tom slučaju, ali dvadesetjednogodišnje djevojke više nema.

Ovo siroto dijete u Prečkom također je završilo svoj prerani život od lika koji je odavno trebao bi smješten u ustanovu s košuljom vezanom na leđima. I ne samo on, statistike kažu da je u prošloj godini samo u jedanaest prvih mjeseci ubijeno 19 žena a u posljednih 20 godina čak njih 400.

Svi smo gledali film „I konje ubijaju, zar ne?“, ali zašto muškarci ubijaju žene, a pred svećenikom i/ili matičarem su se zakleli da će je čuvati u dobru i zlu, i šta ja znam kako već to sve ide. Pijani, nadrogirani, psihički oboljeli? Zagorio joj zafrig, pričala predugo s prijateljicom na telefon, dosadila mu pa našao u firmi mlađu kolegicu ili je ona shvatila da brak ne funcionira, pa našla nekog tko će je bolje razumjeti, ne slažu se oko odgoja djece, njezini (ili njegovi) se previše prtljaju u njihove odnose, udario ga nakon 30 godina PTSP…

Nismo dovoljno stručni da bi našli pravi razlog ali mislim da je najveći krivac za sve to ekonomska ovisnost žene o muškarcu. Poznajem puno žena koje su se posvetile obitelji i djeci, nikada nisu nigdje radile, nisu se socijalizirale u neku radnu sredinu, njihov život je kuća, trgovina, djeca. Imamo mi tu u ovoj zemlji raznoraznih pravobraniteljica, imamo i policiju ali da li oni rade svoj posao ili samo sjede u uredima kao fikusi? Znaju li za kritične obitelji u kojima je nasilje konstanta? Obilaze li socijalne radnice problematične obitelji, vide li jesu li djeca sita i odjevena, idu li u školu ili žive u nekim prljavim šupama s pijanim roditeljima koji će zadnji euro dati za flašu piva, umjesto djetetu za doručak?

Ja sam sama zaradila svoju penziju i nikad, baš nikad me neki bađo nije udario. I neće!

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Najlaćarnije