U svijetu ništa novo, ratuje se na sve strane, tko protiv koga i zašto teško je nama penzionerima dokučiti! Ne znamo ni kojoj strani se prikloniti, ne znaju još ni oni s Pantovčaka i iz Banskih dvora pa što bi se mi mješali.

Kod nas u Hrvatskoj USKOK tu i tamo uhvati neke kokošare koji još uvijek misle da su EU fondovi njihovi privatni bankomati. Stanje redovno, što bi se reklo. Mi se više bavimo šoubiznisom, tko je s kim bio na „špici“, tko se sastao a tko rastao, jesu se i ovi naši domaći glumci i pjevači svi međusobno „iskrižali“, ima li netko da nije bio s  nekim i tako te sve važne svari.

Jedna od važnijih tema u Hrvatsko je i inkluzivni dodatak. To je novčana naknada za osobe s invaliditetom radi pokrivanja povećanih troškova života. Dobiva se pod određenim uvjetima, kasni po godinu, dvije i sad je, pogotovo kad nam je standard blizu Švicarskom izuzetno popularna tema.

Ima na Facebooku i posebna grupa pa ljudi postavljaju različita pitanja, stavljaju svoje dijagnoze, opisuju zdravstvene tegobe, kao da za to ne postoji ustanova koja se zove Centar za socijalnu skrb gdje na sva pitanja mogu dobiti odgovore. Bude tu i raznoraznih gluposti (jedan je građanin napisao da si je sam izvadio zub i ima li pravo na inkluzivni dodatak), uglavnom svi bi sad htjeli inkluzivni dodatak jer su im mjesečna primanja očito nedostatna za normalan život.

Ali ima i lijepih vijesti, ukida se penalizacija pa će građani čije su mirovine male uskoro dobiti povećane mirovne sa zaostacima a najljepša stvar u svemu je da od 1. siječnja svima raste mirovina za 2,68 posto! A sad o tome da su od 1. siječnja, bez ikakve najave znatno poskupjele komunalne usluge, vode i odvodnje za 33,6 posto, komunalna naknada za 39 posto, odvoz otpada za 37 posto nećemo ovaj put. Proljeće se budi i lista drveće!

Foto: Freepik

Na Gornjodravskoj obali, u Stepinčevoj i Istarskoj ulici ovih je dana povećan broj parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom. Naime, broj parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom na javnim parkiralištima uređen je tehničkim propisima koji nalažu da se za te svrhe osigura najmanje 5% od ukupnog broja mjesta.

Taj se postotak odnosi na sva javna parkirališta, bila ona u javnim garažama ili uz građevine javne i poslovne namjene. Tako su proteklih dana, na frekventnijim parkiralištima u gradu krenula obilježavanja novih mjesta za parkiranje osoba s invaliditetom. Na postojećim se parkirališnim mjestima stavljaju novi opločnici ili ako je asfalt u pitanju obilježavaju žutom bojom, kako bi se vizualno, bilo da je riječ o drukčijoj podlozi ili obilježju, jasno istaknulo kome je mjesto namijenjeno.

Foto: Komarilos

Grad Osijek i ove će godine isplatiti uskrsnice umirovljenicima, korisnicima Socijalnog programa te djeci korisnicima inkluzivnog dodatka. Za isplatu uskrsnica u Proračunu za 2026. godinu osigurano je 600.000 eura.

Najniži iznos uskrsnice u 2026. godini iznosit će 60 eura, a najviši 120 eura. Riječ je o višestrukom povećanju, jer je 2021. najniža uskrsnica iznosila 13,27 eura, a najviša 53,09 eura. Cenzus za ostvarivanje prava na uskrsnicu povećan je na 520 eura mirovine.

Uskrsnicu od 60 eura primit će i korisnici Socijalnog programa Grada Osijeka, samci i obitelji korisnici naknade za troškove stanovanja, korisnici pučke kuhinje na teret Grada te beskućnici smješteni u Caritasovom Centru za prihvat beskućnika.

Grad nastavlja i mjeru uvedenu 2024., pa će uskrsnicu od 60 eura dobiti i djeca korisnici inkluzivnog dodatka prve, druge i treće razine.

Foto: Komarilos

Ima zabave za umirovljenike u Osijeku, samo je ljudi ne žele koristiti. Zima im je, ne da im se, teško im je hodati – svatko će za sebe već naći neku ispriku.

No, ne moraju svi hodati po kinima, kazalištima ili koncertnim dvoranama ili sjediti satima u kafićima i u kladionicama. Evo, primjerice, mogu se džaba vozit tramvajem po cijelom gradu. Naprave dva/tri kruga po gradu i prođe dan. Kad ste npr. zadnji put bili na Bikari?! Nemate tamo nikoga, ok. Ne znate čak ni gdje je to, ok. Ali tu je tramvaj!

Jedan bivši gradonačelnik Osijeka je silno želio povezati grad uzduž i poprijeko pa je trošio novac na tramvajske pruge. Onda je onaj što je došao poslije njega, također bivši, izjavio da “gradi pruge za nikuda“. Znaju stariji Osječani o kome je riječ.

Ali idemo dalje. Imamo mi umirovljenici i vožnju autobusima badava. Šta vam je sjest i odvest se u Tenje i istim tim autobusom se vratiti nazad! Izvrsno, brzo, udobno, poučno i što je najvažnije – prođe vrijeme. A vlak? Isto džaba. Sjedeneš ujutro u 5 sati na Podravku i već u 12 si u Zagrebu. Prošetaš malo Ilicom, kupiš perecu i flašicu vode i čekaš popodne povatak. I lijepo, ugodno i zabavno prođe dan.

Zatim, da bi ste se dobro zabavili zapravo ne morate ni putovati, odete do glavne tržnice na Gajevom trgu i gledate kakvog sve povrća i voća ima. A tek u zatvorenom dijelu, vrhunska zabava. Ima sto mesnica, u svaku malo povirite, kao tražite nešto npr. govedinu kobe. Obiđete sve redom da vidite šta ljudi kupuju. Ako imate sreće srest ćete i nekog poznatog mesara pa zatražiti pol kile „pajšla“ za psa, a onda k’o za vraga, prevrćete po torbi i džepovima, nema novčanika. Ostao kod kuće na klaviru.

Treba se snaći. Odete u neki trgovački centar, uzmete korpu i kao tražite nešto. Idete od gondole do gondole i nigdje toga što vam treba. Lunjate tako dva, tri sata, grijete se i na blagajnu s praznom korpom. Možda sretnete i nekog poznatog, pozove vas na kavu. A tko zove taj i plaća.

Ako niste u nekoj penzionerskoj udruzi pa vam se vikendom ne pleše, upišete se u neku političku stranku. Nema veze koju. Organiziraju oni razna aktualna  predavanja i tribine, sve za dobrobit grada. Lijepo sjednete, tobože pažljivo slušate, možete malo i zadrijemati. Kad završi, čut ćete dvoje, troje koji plješću pa kući. Još stignete na „Divlje pčele“, „Ljubav je na selu“ i ostale zanimljive TV serije domaće produkcije. Ili pročitate ponovo „Vlak u snijegu“!

Foto: Komarilos

Blagovanje i praznovanje je završeno, većina nas živi u najdužem mjesecu u godini. Netko je na stolu imao puricu, sarmu, prasetinu i francusku salatu. Netko se igrao hrvatskog masterchefa, pa se gostio tartufima, kavijarom, guščjom jetrom, kobe govedinom, biftecima, jastozima, lososima i tako tim stvarima koje penzioneri  u živo nisu nikad ni vidjeli. No, bilo je i onih željnih svega, ali ratnih igara u Osijeku nije nikome nedostajalo.

Koliko je pirotehnike ispucano u svim dijelovima grada, čovjek bi stvarno povjerovao ovima iz aktualne vlasti da nikad nismo živjeli bolje. Na Vijencu Ivana Meštrovića, a tako je i u drugim dijelovima grada, program je već godinama isti, petardaši počinju u 23 sata, što je ponoć bliže ratno stanje se pojačava. Od ponoći, pa do pola sata iza ponoći je finale.

Ima penzionera koji malo slabije čuju, pa im uz vrlo šaljiv i zabavan program na televiziji to toliko i ne smeta, ima i onih koji sa slavljem (čitaj: pićem) porane, pa ih ni topovi sa Navaronea ne bi probudili. No, ima i onih malih, nemoćnih bića koji ne znaju gdje bi se skutrili i spasili od ljudskog slavlja.

Rijetko koje domaćinstvo ovdje nema kućnog ljubimca, vidi se to kad je lijepo vrijeme i kad proradi pseći park. Iz svih zgrada u popodnevnim satima kreće se u šetnju, svi se međusobno poznaju, i vlasnici i psi, nosi im se i hrana i voda, psi trčkaraju a vlasnici „bistre“ od politike, estrade i cijena do klasičnih tračeraja. Svi znaju o svima sve, tko se rastao, tko se sastao, tko je gdje i s kim viđen, čiji je unuk najpametniji u razredu i tako, ne znaš koja je priča zanimljivija.

No, najzanimljivija je priča da su upravo ti vlasnici pasa svojoj djeci ili unucima nakupovali tu silnu pirotehniku a nerijetko i oni sami zviznu koju petardu kroz prozor. Jedna se starija gospođa užasava Nove godine, svaki puta kaže da će sjesti u auto, odvesti se na aerodrom i tamo sjediti sat vremena dok „slavlje“ ne prestane, jer psu samo što srce ne pukne od straha. Pokrije ga dekom, navrne tv na najjače, mazi ga, miluje i Boga moli da preživi doček.

Sutradan, u šetnji poslije ručka po livadi petarda do petarde, od onih najmanjih do onih veličine pivske boce. Uzalud se iz godine u godinu po društvenim mrežama mole građani da „smanje doživljaj“, da ne bacaju petarde, da misle na životinje, da paze na što im djeca troše novac, da je Božić „tiha noć“, ništa ne vrijedi. Zeleni smo, ljubitelji prirode i  životinja samo u teoriji. Praksa nas svake godine demantira!

Foto: Freepik