C.Dananect with us

Lege

NIJE PRERANO Prošli vikend krenule su rezervacije za posjete kućici Djeda Mraza u Čepinu

Djevojčica koja ovdje već 8 godina redovito posjećuje djedicu kaže: “Dolazit ću dok se ne udam”!

Objavljeno

.Dana

Ako u ostatku godine živi u Finskoj, Djed Mraz već krajem studenog stiže u Čepin. I tako već devet godina jedna čepinska ulica i kuća, odnosno dvorište postaju dom Djedu Mrazu. Jedinstvena priča zakotrljala se u glavama Zdenke i Željka Matagića, koji u svojoj Vrtnoj bajci čarobiraju tijekom cijele godine.

Vrtna bajka godinama je već simpatično mjesto, prostor gdje se razigrava mašta i odmara duša. A spletom okolnosti ovi su supružnici došli na ideju obogatiti ponudu Vrtne bajke u najčarobnijem dijelu godine – onom kada iščekujemo Božić, a oni najmlađi Djeda Mraza. Tako su stvorili jednu oazu u kojoj se i veliki i mali osjećaju baš kao da su kročili u dom pravoga djedice.

– Svake godine nastojimo pružiti nešto novo, iako je naša priča, odnosno Kućica Djeda Mraza zapravo unikatna i po čemu smo posebni. Prošle smo godine uveli i božićni vrtni sajam, koji ćemo ove godine proširiti na pet dana, u prvom tjednu prosinca. To će biti nešto drugačije od personaliziranih susreta s Djedom Mrazom, no on će svakako biti na sajmu i dijeliti poklone. Tu će biti i ona klasična ponuda sa kuhanim vinom, kobasicama, kolačićima – priča Zdenka Matagić, odnosno Baka Mraz.

Ovo će biti deveta godina kako u Čepinu postoji Kućica Djeda Mraza. Kroz nju je do sada prošlo 6.500 djece, odnosno oko 800 godišnje. Velika je to brojka, posebno kada se uzme u obzir da su susreti s Djedom potpuno personalizirani – prilikom prijave roditelji ispunjavaju upitnik, moraju napisati nešto o djetetu – što voli, što želi, čemu se raduje. I tako se Djed posveti svakom djetetu, koje se s druge strane iznenadi kako Djedica to sve zna. Koliko je ova priča posebna govore i sve češće posjete obitelji iz inozemstva, najviše iz susjednih zemalja, a koje su oduševljene ovim jedinstvenim konceptom.

– Možda se nekome čini da je to jednostavan posao, no nije. Mi ovog vikenda otvaramo rezervacije, a Kućica počinje s radom 22. studenog, pa do kraja prosinca. Radno vrijeme je od 17,00 do 20,00 sati – to je vrijeme u kojem moramo biti koncentrirani maksimalno na svaku obitelj, svako dijete, pričati, znati ono važno o njima. Zato smo i ograničili vrijeme, a samu organizaciju vrhunski uhodali – priča Zdenka, dodajući kako pripreme u Kućici već lagano počinju.

– Djeca od nas odlaze oduševljena, ostaju u uvjerenju kako Djedica doista postoji. Neke nam se obitelji vraćaju iz godine u godinu. Imamo jednu djevojčicu koja nas posjećuje od prve godine i svaki puta kaže: „Dolazit ću dok se ne udam“. Tko zna, možda joj baš Djed Mraz bude kum na vjenčanju – kroz smijeh priča Zdenka.

U Kućici Djeda Mraza sve je autentično. Supružnici Matagić i dalje se trude biti jedinstveni, ne samo u ovoj blagdanskoj ponudi, nego i u ponudi Vrtne bajke tijekom cijele godine. Zbog velikog interesa za Kućicu Djeda Mraza, ove godine nude i pakete Family, Family friends i Mum&Kids za koje zainteresirani već mogu rezervirati svoj termin.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Lege

ČABRAJINA GODINA Osvojio je nagradu Zlatni studio za najboljeg kazališnog glumca

Predstava osječkog HNK „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ je najbolja kazališna predstava u Hrvatskoj 2024.

Objavljeno

.Dana

Objavio

Predstava o kojoj smo na našem portalu lani vrlo često pisali, pri čemu smo isticali njen sveukupni i pojedinačni umjetnički doseg, dobila je posebnu zadovoljštinu i u petak navečer na završnoj svečanosti izdanja medijske nagrade Hrvatske koju je po osmi put organizirao Jutarnji list. Jer, „Zlatni studio 2025“ dodijeljen je opet u pet kategorija: film, televizija, kazalište, glazba i radio s tim što je uručena 21 nagrada za 2024. Postupak se nije mijenjao, pa su, opet, prvo objavljene nominacije, nakon čega su čitatelji zagrebačkih dnevnih novina svojim glasovima odabrali najbolje od po troje finalista u svakoj kategoriji.

Na svečanosti kojoj su prisustvovali brojni istaknuti hrvatski umjetnici, pjevači, glumci, glazbenici…, u doista lucidno osmišljenom programu, zapaženo mjesto zauzela je izvedba drame „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ HNK u Osijeku, koja je lani nakon premijere pobrala visoke ocjene i na brojnim gostovanjima. Naime, osječki „Let…“ u režiji Dražena Ferenčine proglašen je najboljom kazališnom predstavom u Hrvatskoj u 2024. s tim što su nominirane bile još dvije sjajne predstave, „Ekvinocijo“ ansambla Dubrovačkih ljetnih igara u režiji Krešimira Dolenčića i „Nestajanje“ HNK Zagreb redateljice Dore Ruždjak Podolski!

Prizor iz predstave “Let iznad kukavičjeg gnijezda” (Foto: Kristijan Cimer/HNK Osijek)

Simbolični „Kaktusić“ preuzeo je Vladimir Ham, intendant HNK u Osijeku u društvu redatelja Ferenčine i glavnog glumca Miroslava Čabraje. Dojučerašnji ravnatelj Drame, međutim, i prije i poslije nagrade za kompletnu predstavu izlazio je na pozornicu jer nisu prošla nezapaženo i njegova pojedinačna glumačka ostvarenja. Čabraji je, naime, pripao „Zlatni studio“ kao najboljem teatarskom glumcu, za maestralnu ulogu Mc. Murphyja u nagrađenoj Wassermanovoj predstavi, a bio je i akter „Dnevnika velikog Perice“ nagrađenog u kategoriji TV serija. Nedvojbeno, zaključak se nametnuo sam po sebi: prošla kalendarska godina bila je uistinu „Čabrajina godina“, jer ne treba zaboraviti ni da su i publika i kritičari dali visoke ocjene i njegovom tumačenju lika Lakija Topalovića u Kovačevićevoj komediji „Maratonci trče počasni krug“.

Osim Čabraje, za kazališnog glumca godine bili su nominirani i Ozren Grabarić (HNK Zagreb) i Marinko Leš (HNK Varaždin). U kategoriji kazališnih glumica „Zlatni studio“ primila je Zrinka Cvitešić („Ekvinocijo“), dok su nominirane bile i Bojana Gregorić Vejzović („Majke“, GDK Gavella, Zagreb) i Osječanka Sandra Lončarić, za ulogu u drami „Sokol ga nije volio“.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL (glavna fotografija)

Nastavi čitati

Lege

TEUTA LEA STOJAKOVIĆ Umjesto da ode u Ameriku, vratila se u Osijek i ovdje trenira početnike

Kako je i zašto je sa sportske scene nestala jedna od najtalentiranijih osječkih veslačica

Objavljeno

.Dana

Objavio

Tijekom posljednje Miholjske regate, na prostoru ispored doma Iktusa manja skupina dječaka vježbala je na ergometrima, a nadzirala ih je Teuta Lea Stojaković. Desetak godina ranije svojim je nastupima u čamcima s narančastim obilježjima ta sportašica najavila neslućene veslačke mogućnosti. Veslanje ju je zainteresiralo još kao učenicu 8. razreda OŠ Franje Krežme, u vrijeme kad je golemu pozornost na sebe skrenuo David Šain donoseći srebrnu medalju s Olimpijskih igara u Londonu, pa je ostavila odbojku i počela trenirati na Iktusu.

– Na satu Tjelesne i zdravstvene kulture imali smo radionicu s ergometrima. Zbog Šaina se u gradu te 2012. sve više govorilo o veslanju, pa sam krenula u Iktus jer sam se željela baviti individualnim sportom u kojem sve ovisi o meni, bez utjecaja sastrane – prisjeća se Teuta Lea kojoj je najupečatljiviji rezultat s početka karijere brončana medalja na juniorskom EP 2015., kad je na SP bila sedmoplasirana.

Iako je u Iktusovom dresu nanizala i brojne uspjehe na domaćoj sceni, te imala sve uvjete i za uspješnu seniorsku karijeru, kao maturantica se za mnoge nenadano odlučila preseliti u Zagreb i postati članicom Mladosti.

– Procijenila sam da ću u metropoli imati bolje mogućnosti za napredak i da mi je u tom trenutku to bila najbolja opcija – priča danas, dodajući da “ne bi detaljnije obrazlagala tu odluku”.

U svakom slučaju, srednjoškolsko obrazovanje, već kao članica Mladosti, završila je u Sportskoj gimnaziji Zagreb, s tim što je blistala na državnom prvenstvu dokazujući da je najbolja u Hrvatskoj osvojivši naslove juniorske i seniorske prvakinje u samcu.

Kaže, “imala je čast” trenirati s Nikolom Bralićem (trenerom braće Sinković) i još i danas je uvjerena da je napredovala u dobrom smjeru.

– Radili smo preinake mog zaveslaja, a znamo da je u sportu, kao i u svemu u životu, najteže ispraviti nešto već naučeno. Što se tiče fizičkih predispozicija i u tom segmentu se vidio napredak jer sam izveslala najbolje vrijeme na vodi i dosta popravila svoja rezultatska dostignuća. Išli smo u stvarno dobrom smjeru i bilo je prostora za dodatni napredak. No, vizija mi je bila da jednom odem na Sveučilište Washington, gdje sam dobila i punu stipendiju u dogovoru sa sveučilištem i trenerom Bralićem, jer sam maštala o nastavku studiranja i svoje veslačke karijere.

Ipak, Teuta Lea ostala je u Hrvatskoj, jer, slikovito priča “u međuprostoru od kraja sezone do planiranog odlaska u Ameriku dogodio se klik u mojoj glavi iniciran brojnim privatnim i zdravstvenim faktorima”. Rezultat svega:

– Odlučila sam odustati od svega toga, i od studija i veslanja u SAD, što se ljudima činilo naprasno i iznenadno, ali ja jednostavno u tim trenucima više nisam imala tu žar za veslanjem koja te gura naprijed, a bez toga nema rezultata. Vodila sam se svojim osjećajima i instinktom i sve to me dovelo do odluke da odustanem. U toj odluci imala sam punu potporu obitelji, kao i tijekom cijele svoje karijere, bez koje sumnjam da bih išta ikada uopće napravila.
Dio takve odluke bio je i povratak u rodni grad.

– Ni u jednom trenutku nisam zažalila zbog takve odluke. Moji veslački dani bili su doista lijepi i donijeli su mi važno iskustvo koje me dobrim dijelom izgradilo u osobu koja sam danas, a nakon veslanja dogodio se i onaj drugi dio osobne transformacije koji nije bio moguć s obzirom na sporstki život i raspored koji jednostavno nije dopuštao da se bavim drugim interesima i izgrađujem se na drugim poljima.

Poslije povratka u Osijek, nastavila je studirati na Kineziološkom fakultetu, gdje je ove godine magistrirala Kineziološku edukaciju i u matičnom klubu ponudili su joj ulogu trenera u Školi veslanja i vođenju kadetkinja i kadeta.

– Vodila sam u vrijeme studiranja treninge u rekreaciji, s posebnim naglaskom na pilates, a sada sam se, nakon studija, vratila sportu u ulozi sportskog trenera. Mladi osječki veslačii veslačice su izvrsni i mislim da se dobro snalazim u ovoj novoj ulozi. A ozračje u klubu je sjajno što se odrazilo i na ovogodišnje Iktusove rezultate, kojima ću, uvjerena sam, svojim znanjem i iskustvom znatno pridonositi.

Teuta Lea Stojaković, neslućeni veslački talent koja, nažalost, nije do kraja izbrusila svoje potencijale, dakle, upustila se u potragu za svojim dostojnim nasljednicima. Stoga i ne čudi njen završni poziv:

– Pozivam djecu da nam se pridruže u Iktusu, koji je istinski simbol grada Osijeka. Očekujem početnike u našem klubu ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom u 19,30 sati.

Foto: Privatna arhiva

Nastavi čitati

Lege

USPJEH Luka Pratljačić postaje profesionalni boksač, prvu borbu imat će na proljeće

Gunner s Juga 2 ostvario je svoj san, trener će mu i dalje biti Matej Matković

Objavljeno

.Dana

Objavio

Ono što se već duže vrijeme činilo kao prirodni razvojni put Luke Pratljačića, državnog boksačkog prvaka u superteškoj kategoriji (+92), kojem je lani izmakao status olimpijca na posljednjoj stepenici, odlučio je postati – profesionalac! Za koji će dan, naime, biti točno godinu dana otkako je robusni Osječanin (27) na državnom prvenstvu u Sesvetama porazio (po drugi put u kratkom razdoblju) splitskog bombardera Marka Miluna preotevši mu naslov prvaka u najtežoj skupini, što je bio samo početak sjajne serije koja je mladiću s Juga 2 opravdano donijela i nadimak „Gunner s Juga 2“.

Jer, tijekom 2024. Luka je nanizao brojne značajne međunarodne pobjede, osvojio brončanu medalju na EP u Beogradu i kročio izazovnim kvalifikacijama za OI u Parizu, u čemu nažalost nije uspio, ali ga to nije zaustavilo u daljnjem sustavnom dograđivanju karijere u magičnom ringu. Štoviše, i nedavno, početkom prosinca prošle godine, opet je oduševio boksačke stručnjake na zagrebačkom GrandPrixu, kad je porazio sjajnog ukrajinskog prvaka i obranio primat stečen na istoj priredbi godinu prije, tada osvojen u meču protiv Miluna.

Nakon te opisane, doista impresivne serije u amaterskom, član BK Osijek i učenik Mateja Matkovića, ovih dana odlučio se za – profesionalnu karijeru.

– To sam želio otkako sam prvi put navukao boksačke rukavice, otkrio nam je veliku novost Pratljačić. – Rezultatima u amaterskom boksu skrenuo sam pozornost menadžera iz profesionalnog boksa i postigao sporazum s agencijom dvojice menadžera od kojih je jedan iz Los Angelesa, a drugi iz Dubaija. Doživio sam to kao golemo priznanje za sve što sam dosad sveukupno uložio u boks, posebice na brojnim izazovnim mečevima. Mnogo toga će se sada promijeniti, ali sigurno je to da će mi trener ostati moj dosadašnji učitelj Matej Matković, dakako uz pojačan stručni stožer. Očekujem da ću i kao profesionalac steći značajan ugled, što kanim ostvarivati od prve borbe koja bi trebala doći negdje na proljeće.

Lukin trener dobio je također punu satisfakciju za dosad uložen trud i dugogodišnje uvjerenje u neslućene mogućnosti svog najboljeg učenika:

– Već dugo znam da je Luka potencijal (i) za profesionalne mečeve, još jednom će reći Matković. – Njegova sjajna tehnika i jaki udarci doći će do izražaja i u najjačoj svjetskoj konkurenciji, sad čekamo promotora koji će s Lukinom novom agencijom brinuti o svim uvjetima profi boksa s kojima se dosad nismo susretali. Najvažnije je to, da će on već prvu borbu, u proljeće, dočekati spreman da opravda povjerenje koje mu je ukazano.

Foto: Screenshot

Nastavi čitati

Lege

TULJANOVA UNUKA Viktorijin prvi silvestarski skok u hladnu Dravu je početak nove tradicije

Dobrobiti od kupanja u hladnoj vodi? Od studenog nisam ni kihnula, bolje dišem i bolje se osjećam

Objavljeno

.Dana

Objavio

Dvadesetogodišnja Viktorija Sekereš studentica je preddiplomskog studija kulture, medija i menadžmenta na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu i trenerica u plesnom studiju Shine, a od Silvestrova prošle godine poznata je i kao unuka pokojnog Dušana Rudeža, osječkog čovjeka Tuljana, koji je započeo tradiciju silvestarskog kupanja u Zimskoj luci.

U Dravu je na staru godinu Dušan skočio čak 32 puta, posljednji put 2018., nakon čega je zbog bolesti odustao od narednih kupanja. No, zahvaljujući upravo njemu, nekolicina je Osječana nastavila tu tradiciju, kojoj se posljednjeg dana 2024. po prvi puta priključila i Tuljanova unuka Viktorija.

Viktorija s djedom Dušanom, osječkim Tuljanom

Cijeli sam život zapravo gledala djedu kao se na Staru godinu kupa u ledenoj Dravi. Iako imam strah od Drave, počela sam proučavati benefite kupanja u hladnoj vodi i odlučila pokušati. Volim izazove oduvijek, pa sam se u spomen na djeda odlučila okušati i u ovom.

Sjeća se djedovog bazena u dvorištu i zima koje su kad je bila mala bile vrlo hladne, pa je djedov bazen nekada bio i okovan ledom. Djed bi naprosto, kaže, razbio led i ušao u vodu. No, u pripremama za njezin prvi silvestarski skok u ledenu Dravu najviše joj je pomogao Danijel Novoselac koji se već dva puta kupao na Silvestrovo.

– Imao je puno više iskustva od mene, išao je sa mnom nekoliko prvih puta na kupanje tijekom studenog prošle godine. Tada nije bilo toliko hladno, svidjelo mi se ući u hladnu rijeku, a posebno osjećaj nakon kupanja. Tijelo se mijenja, kapacitet pluća povećava, lakše se diše. U studenom sam se nekoliko puta okupala, a u prosincu sam išla svakodnevno kako bih bila sprema za silvestarski skok – dodaje.

Kupanje u hladnoj Dravi započela je u Donjem gradu, na Javorištu, a kupala se i na Kopiki. U hladnoj je vodi provodila do maksimalno 5 minuta, jer sve više od toga moglo bi negativno djelovati na zdravlje. Kaže i kako je na Badnjak, kada je bilo iznimno hladno i vjetrovito, u vodu ušla na dvije minute.

Današnji tuljani na pontonu u Zimskoj luci (Foto: Borna Jakšić/PIXSELL)

– Jutro kada smo skakali temperatura Drave bila je 2 stupnja. Bilo je u Zimskoj luci mjestimice i leda, pa je preporučeno da se ne skače na glavu. Ipak, petorka koja je skakala sa mnom skočila je na glavu, a ja jedina na noge i odmah sam rekla da iduće godine skačem na glavu, što god netko rekao – priča Viktorija.

Sjeća se kako je djeda uvijek gledala sa šetnice, iako joj je želja bila biti s njim na pontonu, odakle je skakao u hladnu rijeku.

– Moja sestrična Suzana odlučila je biti uz mene pri skoku i čekala me je s ogrtačem, kao što je bila i uz djeda. Ja sam samo jednom bila uz njega kada je skočio i to je slika koje se još uvijek sjećam, koju ću uvijek pamtiti – ističe.

Kaže kako je djedov bazen u dvorištu cijelo njezino djetinjstvo. Ljeta je provodila upravo kod bake i djede, s bratom, bratićima i sestričnama tamo se kupala. Sjeća se i djedovog rituala prije ulaska u bazen. Došao bi, kaže, do bazena, skinuo se i na jednoj grani bi ostavio stvari i ručnik. Onda bi se prvo pomolio za zdravlje i obitelj, pa skočio na glavu ili noge, ovisno o tome je li voda bila zaleđena ili nije.

– Zapravo, osim što smo znali da to radi prvenstveno iz zdravstvenih razloga, nikada nije govorio da bi želio da netko od nas nastavi tu tradiciju. Nedavno sam čitala neke njegove stare intervjue, gdje je govorio da svog nasljednika vidi u jednom dečku koji je s njim skakao. Ali sigurna sam da bi bio jako ponosan da me vidio prilikom skoka – priča.   

Osijek, Silvestrovo 2024., građani okupljeni gledati kupače u podne u zaleđenoj Zimskoj luci

Želja joj je nastaviti djedovu tradiciju, te da silvestarsko kupanje postane i njezina tradicija, jer već sada prepoznaje dobrobiti kupanja u hladnoj vodi. Od studenog nije ni kihnula, bolje diše i što je najvažnije bolje se osjeća. Obitelj joj je velika podrška. No, ipak su bili iznenađeni kad je najavila silvestarski skok.

– Iako su znali da idem na kupanje, podržavali me jer kroz djedu znaju koliko je to zdravo, mama mi je rekla: „Ti ćeš stvarno skočiti?!“. Kad je shvatila da sam ozbiljna, rekla je da je jako sretna i ponosna na mene. Ponosna je i teta i ujaci, jer djed je imao četvero djece. Baka je živa, kod uje je u Njemačkoj i odmah su me nakon skoka nazvali video pozivom. Baka je počela plakati, to je njoj bilo kao da opet gleda djedu, jer je uvijek bila uz njega, njegova desna ruka i kod skokova u Dravu, ali i kod borbe s ambrozijom.

Za nove generacije, koje se možda ne sjećaju čovjeka Tuljana, Duško Rudež bio je dobri duh Osijeka. Tijekom 32 silvestarska kupanja u hladnoj Dravi redovito su njegov pothvat pratile i nacionalne televizije, pa je Osijek zbog njega zadnjega dana u godini gotovo uvijek bio u prvim minutama televizijskih Dnevnika. A bio je i veliki borac protiv ambrozije. U Udruzi za zaštitu okoliša i ruralne baštine „Tuljan“ okupljao je volontere i uništavao ambroziju po gradu i okolici. Odradio je preko 1000 akcija uništavanja korova. Potkivao je i jaja, a u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana, odjeven u Djeda Mraza, na svom se motokultivatoru vozio po gradu i djeci dijelio slatkiše. Nakon duge i teške bolesti, ovaj je poznati Osječanin preminuo u kolovozu 2021.

Foto: Borna Jakšić/PIXSELL (glavna fotografija), Grad Osijek i privatna arhiva

Nastavi čitati

Lege

ANTONIO KRAJINOVIĆ Naš najbolji sportaš priprema se za važan profesionalni meč u Rotterdamu

Osijek ima svog predstavnika u najjačoj svjetskoj organizaciji profesionalnog kickboxa – Glory

Objavljeno

.Dana

Objavio

Antonio Krajinović, član Kickboxing kluba Sveti Duh, i službeno proglašeni najbolji sportaš Osijeka za 2023., krupnim je koracima zakoraknuo u najznačajniju svjetsku organizaciju profesionalnog kickboxa Glory. Prethodno je dosegnuo vrh u amaterskoj karijeri, u raznim je borilačkim disciplinama, sedam puta bio prvak Hrvatske, a 2023. je u Portugalu u WAKO organizaciji postao svjetski amaterski prvak u kickboxingu u velter kategoriji. Taj magistar elektroenergetike iz Bilja, rođeni Osječanin (28) kad je prvi put ušao u ring poželio je da jednog dana bude i profesionalac, što mu se posljednjih mjeseci i ostvarilo.

Debitirao je među profesionalcima u rujnu sada već prošle godine i brutalno, kako su to opisali svi koji su pratili meč u zagrebačkoj Areni, nokautirao neusporedivo iskusnijeg Tea Miletića iz Istre. Meč je trajao tek 37 sekundi kad se, poslije serije strahovitih Krajinovićevih udaraca rukom i nogom, suparnik našao na podu, a njegov trener ubacio u ring ručnik predaje.

Iako je taj, svakako dosad najznačajniji Krajinovićev meč, u rujnu 2024. razveselio (pre)mali broj njegovih sugrađana (a trajno zabilježen svim zainteresiranima na youtubeu), nokaut nad Rumunjom Petrom Ciovartanovicijem početkom prosinca u Gradskom vrtu u Gold Fightu doslovce je oduševio sve osječke ljubitelje borilačkih sportova. Ipak, velika vrata svjetskog kickboxinga Krajinoviću je otvorio onaj debitantski trijumf u Zagrebu, jer mu je, ovih dana, Glory odredio 22. veljače u Rotterdamu meč Glory 95 kao mjesto drugog predstavljanja na najvećoj profesionalnoj sceni.

– Suparnik će mu biti Marokanac s belgijskom adresom, 34-godišnji Soufiani El Hammouchi, iza kojeg je već 27 profesionalnih borbi iz kojih je 21 put izlazio kao pobjednik, ali dosad je bio u lakoj i spušta se u Antonijev velter – pojasnio je Krajinovićev trener Tomislav Bilandžić, inače lider Kick-boxing kluba Sveti Duh. – Antonio je jedva dočekao novu priliku za dokazivanje, trenira s klupskom momčadi, eto danas smo imali jutarnji, a čekaju nas još dva treninga, do odlaska u Belgiju vježbat će intenzivno usprkos nužnog usklađivanja s redovnim radnim obvezama u ESO, kao što je to i dosad odrađivao bez ikakvih primjedbi željan da dosegne profi-konkurenciju, što je, eto, i dočekao.

Krajinović je, odmah nakon jutarnjeg trčanja s klupskim kolegama obalama Drave, odradio trening snage s Mirkom Krolom, a u večernjim satima čekao ga je još jedan klupski trening. Suprotno predviđanjima, da kao intelektualac u ringu u vrijeme borbe nastoji i razmišljati, taj opaki mladić kratko je opisao svoju taktiku:

– U svakom meču nastojim automatizmima primijeniti ono što sam vježbao na treninzima, slušam savjete treninga jer u borbi nema mnogo vremena za razmišljanje! Tako sam dosad radio, to će biti moja taktika i ubuduće – kaže Antonio. – Marokanac ? Vidio sam jednu njegovu borbi, viši je od mene, nekako „suh“, svakako je iskusniji, ali ako Bog da i njega ću pobijediti i razveseliti moje sve brojnije navijače.

Krajinović i njegov trener s nestrpljenjem očekuju put u Belgiju, gdje će, predmnijevaju, dvije trećina dvorane biti marokanski navijači, koje bi Antonio mogao, i trebao umiriti svojim munjevitim i snažnim udarcima nogama i rukama u tijelo i glavu njihova ljubimca. Što su, ne tako davno, osjetili i Miletić i Ciovartanovici.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL i Arhiva kluba

Nastavi čitati

Najlaćarnije