Connect with us

Kovinar

DRAGAN KOVAČEVIĆ Izvozimo skoro polovicu pšenice, a onda uvozimo skupe pekarske proizvode

Autor novog udžbenika za studente PTF-a dijagnosticira bolne točke naše industrije hrane

Objavljeno

.Dana

Udžbenik „Ekonomika prehrambene industrije“ dr. sc. Dragana Kovačevića, profesora osječkog Prehrambeno-tehnološkog fakulteta i potpredsjednika HGK za poljoprivredu i turizam prvi je ovakve tematike u našoj zemlji. Uz teorijska znanja, studente upoznaje i s iskustvima iz života i gospodarstva, kako bi se po završetku fakulteta što bolje pripremili za tržište rada. Zanimljive su njegove dijagnoze o bolnim točkama domaće industrije hrane.

* U kakvom je stanju danas zapravo naša prehrambena industrija? Odnosno, da se probamo ograničiti na prehrambenu industriju u Slavoniji i Baranji?

– Prehrambena industrija strateška je grana hrvatskog gospodarstva. Ako je usporedimo s drugim prerađivačkim industrijama bilježi najveći udio u bruto dodanoj vrijednosti, ima najveći promet i zapošljava najveći broj radnika. I na razini EU prehrambena industrija je, uz automobilsku i industriju strojeva prema ključnim ekonomskim parametrima, jedna od najznačajnijih prerađivačkih industrija. Treba spomenuti podatak da se od ulaska u EU do danas fizički obujam proizvodnje hrane i pića povećao za preko 20%, a stvoreno je i veliki broj prehrambenih brendova koji ravnopravno konkuriraju na najzahtjevnijim tržištima EU. Držimo da će Podravkina akvizicija i preuzimanje Belja, PIK-a Vinkovci i Vupika biti dodatni input razvoju prehrambene industrije u Slavoniji i Baranji, jer je Podravka, prema prometu i prihodima, jedna od najvećih hrvatskih prehrambenih kompanija koja ima tradiciju, akumulirana stručna znanja i kadrove. Isto tako Podravka je dokazala da je kompanija koja sustavno ulaže u najnovija tehnološka dostignuća, održivu proizvodnju i inovacije, pa vjerujemo da će svoja postignuća uspješno implementirati i u tvrtkama koje će preuzeti. Belje, Vupik i PIK Vinkovci perjanice su prije svega poljoprivredne proizvodnje, obrađuju 33.000 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta i raspolažu strateškim stočnim fondom, zbog čega je kupnja od strane domaće kompanije dodatno jamstvo očuvanja proizvodnje, radnih mjesta i strateške povezanosti primarne poljoprivredne proizvodnje s preradom i globalno prepoznatljivim hrvatskim prehrambenim brendovima.

* Na otvaranju sajma Wineos govorili ste da hrvatska proizvodnja vina ne pokriva naše potrebe za vinom, a prilikom predstavljanja svog novog udžbenika ustvrdili ste da trenutno proizvodimo samo 60% svojih potreba za hranom – što se dogodilo? Što radimo pogrešno? Što treba promijeniti?

– Kada uzmemo u obzir cjelokupnu proizvodnju hrane, dakle i poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Hrvatska ne proizvodi dovoljno hrane za vlastite potrebe i zadnji dostupni podaci za jedanaest mjeseci prošle godine govore da izvoz pokriva tek 61% uvoza. Godinama bilježimo veliki vanjskotrgovinski deficit koji će u 2024. znatno premašiti dvije milijarde eura. Problemi u poljoprivrednoj proizvodnji su kompleksni, a prvi šok doživjeli smo ulaskom u EU kada smo postali dio Zajedničke poljoprivredne politike EU i jedinstvenog EU tržišta, kada je ukinuta carinska zaštita na uvoz robe iz EU članica i kada smo morali prihvatiti sustav potpora koji nije bio kompatibilan našim potrebama kao male i deficitarne poljoprivredne proizvodnje. Ono što hrvatskoj poljoprivredi nedostaje su investicije, snažnija ulaganja u inovacije, nove tehnologije i veća finalizacija, odnosno prerada, jer imamo vrlo nisku produktivnost u poljoprivrednoj proizvodnji koja je sada na razini 30% prosjeka EU, a vanjskotrgovinski suficit nam čine isključivo neprerađene žitarice i uljarice, dakle proizvodi s malom dodanom vrijednosti.

Sve to upućuje na zaključak da najavljenim izmjenama Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike RH 2023.–2027. trebamo više sredstava osigurati za povećanje investicija, također bolje fokusirati potpore u poljoprivredi, te tim razvojnim ciljevima prilagoditi i zemljišnu politiku.

* Možete li staviti hrvatsku proizvodnju hrane u kontekst proizvodnje hrane u Europskoj uniji? Koji su naši potencijali?

– Hrvatska je u kontekstu EU gospodarstva i poljoprivredne proizvodnje mala zemlja, vrijednost proizvodnje je manja od 1% vrijednosti ukupne EU poljoprivredne proizvodnje  i naša šansa je prije svega u većem stupnju prerade i povećanju preradbenih kapaciteta. Nije dobro da s jedne strane gotovo polovicu godišnje proizvodnje pšenice izvozimo, a s druge strane uvozimo velike količine mlinsko-pekarskih proizvoda veće dodane vrijednosti. Također, veliki potencijal vidimo u plasmanu hrane i pića kroz turizam. Hrvatska je turistička zemlja, u prošloj godini realizirali smo gotovo 110 milijuna noćenja i preko 21 milijun dolazak stranih turista što je ogroman potencijal i generator potrošnje hrane i pića. Strani turisti za hranu i piće troše preko 25% od ukupne potrošnje, što znači da je samo prošle godine kroz turizam, hotele, restorane, trgovine potrošeno na hranu i piće oko četiri milijarde eura.

S obzirom da nismo još uvijek etablirani kao enogastronomska destinacija treba dodatno raditi na brendiranju Hrvatske kao enogastronomske destinacije koja može u ovom trenutku ponuditi pedesetak tradicionalnih proizvoda zaštićenih na razini EU oznakom izvornosti ili zemljopisnog podrijetla, te vina od preko 130 autohtonih sorti vinove loze.

* Jesu li vaši studenti zabrinuti zbog činjenica da je proizvodnja hrane kod nas daleko ispod granice naših potreba za hranom? Doživljavaju li to uopće kao problem?

– Držim da je to za te mlade ljude prije svega izazov, jer očito postoji puno potrebe i prostora za implementaciju znanja. Na nama profesorima i znanstvenicima je zadaća da što više uz teoretska znanja našim studentima prenesemo i iskustava iz prakse, iz života iz gospodarstva. To je svrha i mog najnovijeg sveučilišnog udžbenika „Ekonomike prehrambene industrije“ – upoznati studente s ključnim mehanizmima funkcioniranja tržišne ekonomije, te najmodernijim marketinškim alatima koji trebaju osigurati da naši prehrambeni proizvodi nađu put do potrošača i trajno se pozicioniraju u njegovoj svijesti.

* Gdje vidite Slavoniju i Baranju za 10 godina u kontekstu proizvodnje hrane? Hoćemo li imati što za jesti?

– Slavonija ima prirodni klimatski i zemljišni potencijal, akumulirana znanja i tradiciju u proizvodnji hrane i nije upitno da će Slavonija i Baranja i dalje u Hrvatskoj biti perjanica u proizvodnji hrane. Treba raditi na tome da ne budemo samo sirovinska baza već izgradnjom novih kapaciteta strateški proizvođači prehrambenih proizvoda s većom dodanom vrijednosti. U primarnoj proizvodnji, posebice u kontekstu posljedica klimatskih promjena, neophodna je uska suradnja  sa strukom i znanstvenim institucijama, jer bez znanja i inovacija neće biti moguće riješiti izazove koji su stavljeni pred proizvodnju hrane, niti povećati produktivnost i konkurentnost. 

Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

Kovinar

ZANIMLJIVO Staza s perona željezničke stanice Standard naglo završava u travi, zimi u blatu

Sudeći prema zatečenom stanju, izgleda je takvo prometno rješenje tamo na snazi – oduvijek

Objavljeno

.Dana

Objavio

Na peronu željezničke stanice Standard, na pruzi kojom vlakovi idu iz Osijeka prema Dalju i Erdutu, žutom je crtom odijeljena pješačka i biciklistička staza, ali na istočnom kraku obje te staze završavaju u travi, povremeno u šikari, odnosno zimi u blatu! Sudeći prema zatečenom stanju, izgleda je takvo prometno rješenje tamo na snazi – oduvijek.

Stanica, doduše ima i glavni pješački prilaz stepenicama, odnosno stazom s Vukovarske ulice sa sjevera, ali je predviđen i pristup s istoka, od Divaltove, gdje nikada nije izveden nastavak asfalta od nekih dvadesetak metara koji bi onda pješacima i biciklistima omogućio priključak na Divaltovu.

Na zapadnoj strani staničnog perona sve je jasno, tamo nije predviđeno da se kreću pješaci i biciklisti, pa je peron završen i obrubljen, ali na istočnoj strani je po svemu sudeći predviđeno forsiranje šikare i gacanje po blatu.

Inače, stanica je u dosta lošem stanju. Ograde su davno počupane, istrunule, a dijelovi koji su preostali su zahrđali i uglavnom polegnuti. Nadstrešnica se još dobro drži, a staklo na oglasnom panou nije razbijeno. No, prigodno je uništeno crnim autolakom, pa se ne može vidjeti što piše na različitim obavijestima koje su istaknute. Ostali samostalni znakovi i upute su uglavnom blijedi ili potpuno nečitljivi. Jedino je naziv stanice za sada lijepo istaknut i očito svježe očišćen od dugogodišnjeg prebojavanja.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Kovinar

NEMA VIŠE KOŽARE Srušene sve zgrade u gospodarskom dvorištu u koje se ulazilo iz Kišpatićeve

Za sada još stoji samo crvena dvokatnica na uglu sa Zmaj Jovinom

Objavljeno

.Dana

Objavio

Jučer je krenulo rušenje zgrada u kompleksu nekadašnje osječke Kožare. Radi se brzo i učinkovito. Snažni strojevi su najprije porušili zgradu u Ulici Jove Jovanovića Zmaja, neposredno uz OŠ Jagode Truhelke, a danas su nastavili i potpuno sa zemljom sravnili sve objekte u nekadašnjem gospodarskom dvorištu u koje se ulazilo kroz glavni ulaz u tvornicu, u Ulici Mije Kišpatića.

Kompleks se, inače, sastojao od poslovnih objekata koji su dvorište zatvarali sa sve četiri strane, a još je postojala i zgrada u sredini. No, takav tlocrt više ne postoji. Sad je ostala stajati samo poznata crvena dvokatnica na uglu Kišpatićeve i Zmaj Jovine koja izgleda zdravo, ali krov je u jako lošem stanju i bit će zanimljivo vidjeti uklapa li se ona u neku buduću graditeljsku viziju ili je samo privremeno ostala netaknuta dok strojevi ne očiste dvorište.

Sve ostale građevine su temeljito porušene i njihove su prednje fasade ili stražnji zidovi u visini od nekoliko metara vjerojatno privremeno ostali stajati jer služe kao ograda trenutnog gradilišta.

Šuta se odvozi velikim kamionima, pa su mnogo toga već raščistili i prolaznici ni nemaju dojam da su u dvorištu ikada i bili nekakvi objekti. Zbog velike količine prašine koja se stvara prilikom rušenja i utovara građevinske šute radnici neprestano vodom polijevaju ruševine. Za sada je takav pristup vrlo efektan, pa na ulicama i nema mnogo prašine.

Poneki građani u prolazu tek zastanu i fotografiraju zgradu u nestajanju, tek toliko da imaju uspomenu na događaj. Ili se opraštaju.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Kovinar

DONJODRAVSKA Kanaločistač često ispumpava naslage krpa i vlažnih maramica iz kanalizacije

Dežurna ekipa ovdje iz sustava odvodnje izdvaja sve ono što se ne bi trebalo nalaziti u podzemnim kanalima

Objavljeno

.Dana

Objavio

Građani primjećuju kako ulicom Donjodravska obala već duže vrijeme svakodnevno patrolira veliki kamion Vodovoda namijenjen ispumpavanju kanalizacije, pa su neki od njih izrazili zabrinutost o stanju sustava odvodnje na tom području.

Između ostalih dojava stigla je i ova u kojoj je građanin uz fotografiju poslao i svoju konstataciju: “Kamion-pumpa Vodovoda više od godinu dana izvlači vodu iz kanalizacije iz kolektora na Donjodravskoj obali. Sada to rade svakodnevno, blizu broja 47, barem jednu cisternu dnevno. Pitao sam radnike na vozilu zašto to rade, oni kažu da je izvođač pri gradnji napravio grešku i postavio pogrešan nagib kolektora i zato se mora kanalizacija izvlačiti s tom golemom pumpom”.

Iz Vodovoda pojašnjavaju da je riječ o kamionu tzv. kanaločistaču te da Sjeverni kolektor funkcionira u skladu sa svojom namjenom, dok se kanaločistač koristi isključivo kao pomoćno sredstvo za čišćenje sekundarne kanalizacijske mreže na predmetnoj lokaciji.

“Upravo nam niska razina vode u Sjevernom kolektoru omogućuje učinkovitije provođenje preventivnog čišćenja sekundarne kanalizacijske mreže. U uvjetima niske razine vode u kanalizacijskoj mreži lakše je ukloniti krpe, vlažne maramice i drugi nepropisno odloženi otpad koji se, nažalost, odlaže u sustav odvodnje. Radom kanaločistača dodatno se poboljšava protočnost i pouzdanost kanalizacijskog sustava” – kažu iz Vodovoda-Osijek.

Uglavnom, ako uz šetnicu primijetite veliki kanaločistač, bilo bi u tom trenutku najbolje porazmisliti što sve odlažete u sustav odvodnje. Svakako nemojte u wc-školjke odbacivati krpe i vlažne maramice jer to onda dežurna ekipa ovdje mora ispumpavati.

Foto: Građani Komarilosi

Nastavi čitati

Kovinar

DONJI GRAD Ruše zgradu kompleksa nekadašnje osječke Kožare u Ulici Jove Jovanovića Zmaja

Na mjestima ranije porušenih industrijskih kompleksa niknula su nova naselja, valjda će i ovdje

Objavljeno

.Dana

Objavio

Kratka agencijska vijest uz fotografije bagera u akciji glasi: “Bageri su ušli u glavnu zgradu kompleksa nekadašnje Osječke tvornice kože, među zidove koji su desetljećima svjedočili industrijskom usponu grada, dugom stečaju i sporom propadanju”. Sve točno.

Prethodno su već srušene mnoge druge gradske tvornice, poput Šibicare, Tekosa, Mare, Analita, Slavonije IMK, Mobilije, Šećerane, Lia, Frigisa, Litokartona, Štampe, Kovinara, Obuće…, ali kompleks Kožare na raskrižju donjogradskih ulica Mije Kišpatića i Jove Jovanovića Zmaja je odolijevao, barem vizualno. Ulične fasade su, doduše, vidno propadale i rijetko je koji prolaznik smireno koračao uz zidove, većina je ipak s vremena na vrijeme pogledavala u pravcu krova jer kao da su očekivali da bi se nešto moglo skotrljati na nogostup.

Uglavnom, već je poznato da se na mjestu starih industrijskih kompleksa uglavnom grade nove stambene zgrade i cijela naselja te da novi stanari tih objekata većinom ni ne znaju kako žive unutar duhovnih ograda nekada uspješnih industrijskih dvorišta. Kako god bilo, bageri u akciji su odgovor na prečesta pitanja što će biti sa zgradama na vjerojatno najboljoj donjogradskoj poziciji, tek nekoliko metara od Drave i šetnice kod velikog platoa na Trgu Nikole Tesle. Za početak, bit će to očišćena ledina.

Foto: David Jerković/PIXSELL, Video: Komarilos

Nastavi čitati

Kovinar

YES! Raslinje u žardinijerama na Promenadi nije spržilo sunce i sve stvarno dobro izgleda

Zelene oaze su iznenađujuće svježe i šarene

Objavljeno

.Dana

Objavio

Unatoč visokim temperaturama i povremenim toplotnim udarima, na stvarno zadnjih dana užarenoj osječkoj Promenadi, raslinje u žardinijerama nije spržilo sunce i sve doista dobro izgleda. Biljke su očito dobro održavane i zalijevane, pa gotovo iznenađuje njihova svježina i šarenilo.

Na dionici od stare vodovodne centrale, pa do Zimske luke pješaci, biciklisti i romobilisti mogu uživati u zelenom okruženju. A upravo je stanje raslinja u žardinijerama česta tema razgovora tijekom slučajnih susreta jer mnogo gotovo da ne mogu vjerovati kako ove zelene oaze preživljavaju ljetnu vrelinu.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Najlaćarnije