Šećerana
Hrvoje Petrović: U filmu D.G.O. snimio sam 200 karizmatičnih “njuški” iz kvarta
Uživao sam doslovno na svakom od stotinjak snimanja, starija ekipa ima milijune priča
Hrvoje Petrović (1986.) odrastao je u Donjem gradu, završio je Prvu gimnaziju i diplomirao povijest i pedagogiju na Filozofskom fakultetu, a godinama je zaposlen kao odgajatelj u SOS Zajednici mladih, sve u Osijeku.
Dosad je jedini doticaj sa svijetom filma prije realiziranje projekta DGO imao gledajući filmove i izrađujući filmske pub kvizove, da bi preko YouTubea uspio svladati osnove potrebne za samostalno režiranje, snimanje i montiranje trenutno jedinog dugometražnog filma o nekom osječkom kvartu, ali i široj povijesti grada uopće.
Petrović je i autor mrežne stranice Imaginary Football History na kojoj kroz suvremeni nogomet čitatelju nastoji približiti povijest Europe i svijeta.

* Pa, kako si, uopće, došao na ideju za snimanje dugometražnog dokumentarca DGO?
– Zagrebačka ”Kvart priča”, kratkometražni You Tube serijal, poslužio mi je kao inspiracija za pokretanje ovog projekta. Pri tome ne mislim toliko na sam sadržaj, već na činjenicu da ne moraš biti diplomirani redatelj već da i sa samo jednom kamericom u ruci i zanimljivim sugovornicima možeš kreirati kvalitetni materijal zabavno-edukativnog tipa.
* Jesi li imao ikakvu pomoć kod organizacije snimanja i produkcije filma?
– Kad bih morao izdvojiti jedno ime bio bi to Domagoj Bubalo. Ne samo zbog organizacije sugovornika, odnosno nagovaranja svojih prijatelja na snimanje, već i zbog strasti prema Donjem gradu koja te tjera da radiš i kad ti je voljni moment na minimumu. Međutim, i deseci drugih su pomogli s organizacijom, ustupanjem svojih i obiteljskih fotografija, dron snimki, s pričama iza kamere, itd… Također, kum Matej Florschüetz je, primjerice, s odličnim fotografijama bilježio određena snimanja što sam iskoristio za postere filmova i odjavnu špicu svakog dijela, kao i za izložbu prilikom nekih većih projekcija.
Tko zna, možda u budućnosti fotografije posluže i kao materijal za potencijalnu knjigu o Donjem gradu?!
* Na koji su način izabirao sugovornike?
– Bilo je oko dvjesto sugovornika, uglavnom moji prijatelji i poznanici, njihovi roditelji, bratovi prijatelji, Bubalovi prijatelji itd…, pri čemu sam nastojao obuhvatiti priče različitih generacija, od Pariškinih, koji je stariji od prvog poslijeratnog Svjetskog prvenstva u Brazilu 1950., do onih Mande i Žapera, koji su tek kasnije u životu na snimkama mogli vidjeti kako 1998. Šuker, ponos VBK-a, ”trpa” Japance, Nijemce, Nizozemce. Naravno, uvijek ima komentara u stilu ”…e, nisi ovu legendu, nisi onu…”, naravno da nisam mogao sve ugurati u film. A i lista ljudi kojima se ”nije dalo” sudjelovati je duža od onih koji jesu. Uostalom, film je o stvarima i vremenima vezanima za Donji grad, ne o pojedincima, a mislim da karizmatičnih donjogradskih ”njuški” i prepoznatljivih lica u filmu ima i više nego dovoljno.
* Sigurno je u vrijeme snimanja bilo i nekih anegdota?
– Uživao sam na doslovno svakom od stotinjak snimanja. ”Starija ekipa” poput Pariške ili Belog ima mali milijun priča gdje možeš samo upaliti kameru i slušati. Snimanje u Kožari s ”hip-hop” ekipom bilo je vrlo lako jer nemaju tremu od javnih nastupa. S snimanje sa susjedima jugovcima, Tomom i Trikijem bilo je smijanje od početka do kraja.

Nećakinja Klara, nećak Luka i njegov prijatelj Šimun su posebna priča sa svojim ”provalama”.
* Što bi posebno izdvojio?
– Izdvojio bih ono snimanje o Buksi, tj. haustorima vrtića Mak kao mjestu izlaska u pubertetskoj fazi života brojnim generacijama rođenih ’80-ih i ’90-ih. Sjećam se da sam poslao poruke možda petorici osoba da ”skupe par ljudi” a došlo ih je – trideset! Došla je i policija zbog prijave ”zabrinutih građana” radi narušavanja mira, tj. buke. Iako nisam puno toga suvislog snimio to popodne, posebno je bilo jer je samo okupljanje na trenutak sve prisutne vratilo u sretnu mladost, a taj je osjećaj najvažniji u cijeloj priči. Također, velika vrijednost tog snimanja je što su ovjekovječeni kadrovi prostora, svi ti išarani zidovi, imena, poruke itd., budući da je samo mjesec dana kasnije krenulo krečenje i vizualna obnova vrtića.
* Jesi li zadovoljan odazivom gledatelja na javnim prikazivanjima filma u tri dijela?
– Iako je barem jedan od dijelova trilogije pogledalo oko 800 do 900 ljudi, ja sam, osobno, mislio da će broj zainteresiranih biti puno veći. Koliko znam, vezano za Osijek, postoji samo jedan dokumentarni film o 1967. godini, o kafiću Valentino, o Kići i Dinamitima, nekoliko navijačkih o Kohorti, sada neki o Krežmi i to je to. Stoga sam si umislio da će svi Osječani, a pogotovo Donjograđani – bez obzira na vlastitu (ne)naviku gledanja filmova – trčati u kino (ili gdje god se filmovi prikazuju) da pogledaju dokumentarni film o širokom rasponu tema o svojem gradu, svojoj četvrti. Ili, ako ništa drugo, da će doći pogledati ”nastup” svojih prijatelja, roditelja, braće, sestara, djece i poznanika…
Osijek je malo veće selo, a samim tim i šanse da vidiš nekog poznatog ili da se povežeš s nekom pričom u filmu su izrazito velike.
IHA, JEDAN OD GLUMACA IZ FILMA
* Mediji baš nisu popratili projekcije kako se moglo očekivati, zar ne?
– Uzmemo li u obzir da u gradu ima sedamdesetak tisuća ljudi, brojke jasno kažu da većinu Osječana sadržaj ovog tipa ne zanima. Štoviše, nijedna od tridesetak projekcija – od kojih bi istaknuo ispunjeno Dječje kazalište, petstotinjak gledatelja ”na piji” za Dan gradske četvrti ili dvije premijere trećeg dijela u obnovljenom kinu Slavija – nisu naišle na zanimanje nijednog gradskog medija ili portala ni u obliku pokoje fotografije. Kao da se nisu uopće ni dogodili?! Očito je bila dobra procjena svih gradskih agencija, tvrtki i udruga kada su odbili zamolbe o financijskoj pomoći za snimanje, kao i ”komisije za izbor filmova” Osječkog ljeta kulture, da ga – ne uvrsti u program.
Uh, da se Bjelogrlić uhvati života Jadranka Lešine Pante, košarkaške i glazbene gradske ikone, imao bi hit u rangu Tome!
* Vjeruješ li da će netko, iz drugih osječkih kvartova, učiniti nešto slično?
– Nadam se, ipak, da hoće. Volio bih pogledati film o VBK, Retfali, Moši ili Bosutskom iako nisam emotivno vezan za te dijelove. Jug 2 više volim bez obzira što možda film daje drukčiji dojam. Čak i ne moraju to biti opširni dugometražni filmovi o kvartovima. Primjerice, ljetos sam snimio jednosatni film o NK Olimpiji i povijesti nogometa u gradu, koji je, doduše, prošao ispod radara i u samom klubu, a kamo li među Osječanima koje ovaj sport ne zanima. Ali, to je sada već drugi ”par cipela”. Ono što želim reći jest zašto ne bi netko pokušao isto za Metalac ili Grafičar? Uostalom, ne postoji nijedan film o NK Osijeku. Nadalje, hip hop kultura, punk-rock scena, malonogometni turniri, propale tvornice itd.
* Na kraju, otkud, uopće, volje i želje za pothvatom kao što DGO sigurno jeste?
– U pitanju je samo strast za nečim, nešto što te ispunjava nakon osmosatnog posla. Ona je svima drukčija i tu ne mogu ponuditi formulu. „DGO“ trilogija je jednostavno rezultat znatiželje prema povijesti, ljubavi prema čitanju i gledanju filmova spojenih sklonošću prema zezanciji, sarkazmu i potrebi da ostaviš nešto društveno korisno iza sebe.
Foto: Matej Florschüetz
Šećerana
LIJEČENI ALKOHOLIČARI Prvi delirij doživio sam u teretani i uopće nisam išao kod doktora
Osječka grupa za potporu pod vodstvom Tomislava Mišetića sastaje se jednom tjedno na sat vremena
Sastanci grupe za potporu osječkog Kluba liječenih alkoholičara “Dr. Robert Torre”, koji djeluje u sklopu udruge Ne-ovisnost, održavaju se utorkom u 17 sati u prostorijama u crvenom neboderu na Trgu slobode 8. Moderator je poznati osječki borac protiv svih vrsta ovisnosti i gradski vijećnik Tomislav Mišetić. Kad je nakon sat vremena upitao okupljene kako su zadovoljni nakon što su, uobičajeno, podijelili svoja iskustva, dobio je sljedeće odgovore: “Čista pozitiva”, “Osjećam zadovoljstvo”, “Sad sam dobar sa samopouzdanjem”, “Sretan sam što gradim život novim poznanstvima”, “Sastanak je bio dobar, pa sam i ja dobar” i konačno “Drago mi je što nisam sama i što vidim da su svi moji problemi rješivi”.
ŽUDNJA Prethodno je Mišetić otvarao razgovore pitanjem o žudnji za alkoholom jer recidiv se nikada ne događa preko noći i zbog toga je potrebno reagirati na vrijeme.
– Iskreno, žudnja mi se pojavila četiri ili pet puta prošloga tjedna. Spasile su me cigarete. Pušio sam i razmišljao o razlozima zašto više ne pijem. I to je pomoglo – jedno je od iskustava.
Neki od okupljenih nisu samo liječeni alkoholičari nego imaju iskustva i s drugim ovisnostima, naročito s drogama. Liječili su se, prolazili terapijske zajednice, uspijevali se odlijepiti od heroina ili kokaina, potom ponovo posrtali, padali i iznova se izdizali. Kasnije su jednu ovisnost zamijenili drugom, pa se odavali alkoholu.
– Kad se javi žudnja, onda treba biti svjestan da ono što hraniš da to raste, a ono što izgladnjuješ da to umire. Ja sam se naslađivala tom patnjom, puštala sam si i glazbu koja me podsjećala na zabave, odnosno ja sam to hranila i naravno da je onda došlo do recidiva. A trebala sam to izgladnjivati. Sad sam uspjela, znam to prepoznati i znam se zaustaviti – priča jedna od polaznica.
Drugi priča kako je ključno prepoznati što te ispunjava.
– Da se razumijemo, 95% onoga što ti se događa, drugi su već prošli. Ja sam se učio slušajući druge i tako se uzdizao. Da bi izbjegao alkohol svaki dan ti mora biti pod kontrolom i disciplinom, sve isplanirano unaprijed.
Zanimljiva je i priča polaznice kojoj su motivacija posao, brak i djeca.
– Od kada apstiniram nikada nisam imala žudnju. Već dva mjeseca sam bez ikakve terapije. Fokusirana sam na rad i na to kako si organizirati dan. Sad pokraj alkohola prolazim kao da ne postoji. Nisam imala teških trenutaka iako bude stresnih situacija, ali ni tada više ne posežem za alkoholom.
STRES Voditelj Mišetić tumači kako ovisnici imaju nisku toleranciju na stres i onda lako dođe do recidiva. No, priče su različite.
– Držao sam se svih savjeta doktora, psihijatara i psihologa, ali svatko ima svoju teoriju. Meni su, recimo, baš sve bili okidači za recidiv i zato sam sve radio puževim korakom. Sad mogu ići gdje god želim i partijati bez žudnje.
– U pravu ste vi što kažete: red, rad, disciplina i pozitiva, ali ja bih se znala vratiti alkoholu i kad bi mi se događale pozitivne stvari jer sam tako samu sebe sabotirala. Recimo, trebala sam dobiti posao i krene obuka za taj posao i ja poslije toga, nakon dvije godine što sam bila čista, odem i opet uzmem kokain.
– Meni se dogodilo da sam dvije godine bio čist i dobio sam posao. I krenem na posao i dok sam čekao na prijevoz sam na benzinskoj pumpi kupio i popio tri piva.
– Prvi puta kad sam se očistio onda sam recidiv učinio svjesno jer sam se baš imao namjeru napiti misleći kako sam to prevazišao i kako sad znam kontrolirati alkohol. Ali onda sam praktički u dvije minute popio pola litre žestice i sve je krenulo naopako. Poslije su mi dali drugu šansu i više nikada nisam popustio.
– Ja sam stalno pod stresom. Imam dugu povijest drogiranja, uspinjao sam se i padao i godinama nisam uspijevao prekinuti. Stalno sam bio pod lijekovima i na kraju sam zbog tableta počeo piti alkohol. Pijan sam nasrtao na oca, prijatelje i susjede. Sad apstiniram mjesec dana. Loši su i obiteljski odnosi u kojima živim, ali unatoč tomu nikada nisam osjetio žudnju. Bitna mi je ova potpora. No, priznajem kako sam prije naprosto uživao i kad sam samo razmišljao o kokainu.
– Uzimam terapiju i nemam problema sa žudnjom. U međuvremenu se nakon liječenja polako vraćam na posao i priznajem da mi je to stresno. Takva sam osoba da kod mene sve mora biti savršeno. Imam taj poremećaj da za mene ništa što je dobro zapravo nije dobro nego mora biti odlično. Zbog toga sam i posao nosila kući jer sam težila perfekciji, jako sam odgovorna i alkohol mi je trebao da prestanem misliti o poslu. Danas problem spavanja rješavam terapijom, ali mislim da bih mogla i bez toga. A naučila sam kako si mijenjati život kroz male stvari, primjerice kad čistim nastojim biti površnija nego prije, namjerno negdje ostavim prašinu da bih mogla čistiti i sutra, a ne da odmah sve mora biti sve savršeno očišćeno. To mi pomaže.
BROJE DANE Jedan priča kako je ovisnik o alkoholu bio između 15. i 27. godine starosti, odnosno da je počeo piti kako bi mogao spavati. U zadnjih pet godina hospitaliziran je pet puta.
– Imao sam psihotične epizode. Trenutno sam na pet različitih tableta i ta mi terapija omogućuje da radim i funkcioniram. Ipak, zadnje piće popio sam prije 10 dana.
To nas dovodi do činjenice da svi okupljeni zapravo broje svoje dane u apstinenciji – primjerice, liječi se tri i pol godine s nekoliko prekida; čista je tri mjeseca; apstinira dva mjeseca; mjesec dana; pet mjeseci…
Slažu se da im u održavanju apstinencije pomažu fizički rad, dobra organizacija života, obitelj i “druženja s prijateljima koji nisu pobjegli”. Međusobno se savjetuju kako je prvi korak najvažniji i da je za početak dovoljno naprosto se “ustati i umiti hladnom vodom” te se povezati u ovakvim klubovima s drugim ljudima kako bi se izvukli iz mentalne stvarnosti u kojoj dominira osjećaj da se to događa samo njima. Jer je najgore uvući se u sebe i prestati se družiti.
– Prvi delirij doživio sam 2018. u teretani i uopće nisam išao kod doktora. Nisam bio svjestan što se dogodilo – rekao je gotovo na samom kraju sastanka jedan novi član kluba. To je vjerojatno bio trenutak u kojemu se u novom društvu potpuno oslobodio. A to se traži.
Foto: Magnific
Šećerana
CITY BREAK Iz Osijeka za London ima dva leta tjedno, mnogi se super provedu u ta 3 – 4 dana
Krenete u subotu i vratite se već u utorak, a doživljaj ćete pamtiti cijeloga života
Ryanairov let iz Osijeka do Londona traje dva sata i 35 minuta, polasci su utorkom (20,30 sati) i subotom (15,15), avioni su dobro popunjeni, a većina putnika odlazi na kratko putovanje od tri ili četiri noćenja da bi upoznali grad te uživali u njegovim znamenitostima bez potrebe dugotrajnog planiranja.
Kad slete na aerodrom Stansted putnici iz Osijeka se lako snalaze jer do Londona idu udobnim vlakom Stansted Express za koji se karta kupuje online. Vožnja do zadnje stanice Liverpool Street traje 45 minuta i stoji 23 funte u jednom smjeru. A poslije toga se vrlo lako utapaju u savršen sustav razgranate podzemne željeznice i raspršuju po cijelom gradu.

Vožnja vlakovima London Unerground (Tube) organizirana je tako da je snalaženje vrlo jednostavno čak i za one koji bez bilo kakvog posebnog iskustva tamo dolaze prvi puta. Prilikom spuštanja u sustav podzemnih tunela dovoljno je samo na aparat prisloniti bankovnu karticu (ili mobilnu aplikaciju za plaćanje) i sustav će registrirati gdje ste ušli, a kad stignete na odredište istu proceduru ponovite na izlaznom aparatu i tek onda će vam s računa skinuti novac. Ako se vozite po širem središtu grada Tube će koštati oko 1,17 do 1,20 eura.
Prosječan posjetitelj iz Osijeka koji je došao istražiti grad, eventualno se malo prepustiti šopingu, pogledati znamenitosti, posjetiti pokoji muzej i nešto dobro pojesti – napravit će dnevno i nešto više od 20.000 koraka. Preporučljivo je dnevne turističke ture obavljati između 9,00 i 21,00 sati, a onda chilati u nekom od barova u blizini smještaja ili u parkovima na velikim ekranima gledati prijenose sportskih događaja.


Mlađe generacije sve se češće upuštaju u, primjerice, istraživanje ponude najboljih burgera za koje je upute moguće pronaći u bespućima Tiktok preporuka, a stariji će u nekom trenutku po cijeni od jedne funte iznajmiti ležaljku pa se opuštati u nekom od gradskih parkova. Tko želi može ubrzati obilazak na nekom od dijeljenih električnih bicikala koji su dostupni gotovo svugdje.
London je velik i sve je praktično organizirano. Snalaženje je jednostavno i tijekom posjeta od tri ili četiri dana svatko može vidjeti baš sve što ga je zanimalo. No, treba voditi računa da je ponuda jako velika. Oni koji odluče samo obilaziti trgovine brzo će se umoriti jer će zapeti već u prvoj ili drugoj na drugoj ili trećoj etaži, a nakon kraćeg vremena će otkriti i ponudu u poprečnim ulicama, pa ispočetka.

Mnogi su sadržaji i besplatni. Primjerice, Natural History Museum i Science Museum. Potrebno je doduše obaviti rezervaciju online, ali je to i korisno jer oni s rezervacijom brže ulaze u muzej. Nadalje, ulaz na vidikovac Horizon 22 je također besplatan. Smješten je na 58. katu nebodera 22 Bishopsgate, na visini od 254 metra. Pogled na panoramu grada je nevjerojatan.
Danas je putnicima još jednostavnije jer ture mogu planirati uz pomoć alata umjetne intelignecije te tako povezati baš sve urbane točke koje je potrebno vidjeti da bi se kući vratili s kompletnim dojmom. Vidjeti moderne nebodere, financijsku četvrt, šetnice uz dokove, vrtove na krovovima, povijesne tvrđave, poznate restorane, street art, street food, parkove, palače, barove, lokalne ljude i atmosferu u kojoj žive, odnosno sve što je potrebno za snimanje genijalnih fotografija. Jednostavno je, samo u AI alat upišete svoje prioritete, primjerice: Horizon 22, Sky Garden, Tower Bridge, Big Ben, Westminster Bridge, Soho, Chinatown, Natural History Museum, Science Museum, Greenwich, Camden Market, Buckingham Palace, Leake Street Tunnel i Heron Tower.

Treba znati da je London skup, pa su tako cijene u restoranima od 20 do čak 50% više nego kod nas. Ali za šopingholičare koji, primjerice, kupuju modnu sportsku opremu treba reći da su cijene iste ili čak niže nego kod nas, ali da je ponuda praktički nepregledna.
No, najvažnije je da je grad siguran i gotovo po svim parametrima doživljaj njegova urbaniteta je izvan očekivanja. A Zračna luka Osijek je samo 15-ak minuta vožnje udaljena od središta Osijeka. I tamo ste već za dva i pol sata. Milina.
Foto: Građani Komarilosi
Šećerana
ZATVORSKI PROLAZ Odlična ponuda na buvljaku, prodavači brbljavi, a cijene prihvatljive
Ima ženskih torbica po 2,5 eura, vrijedi zastati i pogledati što se nudi
Ponuda rabljene robe na štandovima u tzv. zatvorskom prolazu kod Glavne tržnice (koji spaja Neumanovu i Stepinčevu ulicu) organizirana je na način da je odjeća primarno koncentrirana na istočnom, a sve ostalo na zapadnom dijelu, bliže tržnici. Uočljivo je da se svi prodavači tamo jako dobro poznaju i da se tijekom dana očigledno dobro druže. Muškarci su okupljeni oko manjeg improviziranog stolića na kojemu su poslagani hladni radleri i pokoje pivo, a žene uglavnom prate prolaznike i povremeno ih nastoje zainteresirati za izloženu robu.
Na jednom od štandova s odjećom stoji kartonska obavijest da je u tijeku rasprodaja u sklopu koje svi artikli stoje po 1 euro. Roba je solidna. Ima tu majica, šorceva, šalova, manjih hekleraja, marama, pa i zapakiranih grudnjaka.

U blizini je izložena i raritenija, kolekcionarska roba koja bi mogla ići i u red starina – nekoliko svijećnjaka različitih veličina i stariji nakit, odnosno ogrlice, narukvice i privjesci od raznih materijala te pokoja knjiga i dobro očuvane šarene igračke iz nekih drugih vremena.
Dosta je izložene obuće, primarno sportske obuće, ali ima i cipela i japanki. Izložene su i košulje i pokoja laganija jakna. Tu su i različiti ruksaci te ženske torbe. U ovisnosti o veličini, ima torbi koje se nude po cijenama od 2,5 do 3 eura.

Zatim, džepni nožići, baterije različitih veličina i snage, novčanici, unutrašnje gume za bicikle, upaljači i opasači s različitim kopčama. Ima tu noževa, satova, više modela sunčanih naočala, varalica i drugog ribičkog pribora, zatim pribora za brijanje, mirisa za automobile, čak i teniskih loptica.
Ponuda je zapravo odlična, a prodavači su razgovorljivi. Cijene su prihvatljive i naravno da se oko svega možete dogovoriti. Vrijedi zastati, porazgovarati i kupiti poneku sitnicu te na taj način podržati ljude koji se doista trude.
Foto: Komarilos
Šećerana
NAJS Klinci su na Gornjodravskoj kredama ukrasili stazu, pa sad svi hodaju po koraljima
Kreativu na asfaltu isprat će kiša, ali radost igre pamtit će trajno, više nego buljenje u mobitele
Pješačka staza između dječjeg igrališta Legos i parkirališta zadnjih je dana uređena dječjim ruka, odnosno crtežima u kredi koji jasno sugeriraju da pješaci “hodaju po koraljima”. Dobro, doduše, potkralo se tu neko slovo manje, ali poruka je jasna.
Ljeto u Osijeku izmamilo je na ulicu kreativu klinaca koji znaju da u moru žive rakovi, školjke, koralji i drugi zanimljivi organizmi čudesnih oblika, pa im nije bilo teško zamislti da je asfaltirana pješačka staza zapravo prozor u podmorje. Osvježavajuće i dobrodošlo.

Također u produžetku su napravili desetke kućica klasične igre školice koja uključuje iscrtane kvadratiće, ravnotežu te preciznost s jednim kamenčićem. Pravila igre svi znaju, a i brzo se uče. Slijedi gađanje polja te skakanje i preskakanje na jednoj ili obje noge, ali nikako se ne smije stati na crtu. Zagarantirani su sati dobre zabave.
Vruće, a potom i nestabilno vrijeme donijet će kišu koja će ove intervencije kredom brzo isprati, ali ideje, utrošeno vrijeme, rad i igra ostat će trajno upamćeni. Svakako bolje od buljenja u zaslone mobitela.


Foto: Komarilos
Šećerana
BIZOVAC ZOVE Kreću četiri dana tamburaške svirke, fiša, biciklijade i uličnog nogometa
Bizovačke ljetne večeri tradiocionalno okupljaju ljubitelje druženja do kasno u noć
Otvorenjem izložbe o 100 godina nogometa u Bizovcu, danas u 17,30 sati (četvrtak, 16. srpnja) i službeno započinju programi 21. Bizovačkih ljetnih večeri. Nastavlja se natjecanjem u pripremi fiš paprikaša, pa onda obiljem sportskih događanja. Već se tradicionalno reprezentacije mjesnih ulica natječu u nogometu, tu je biciklijada, vaterposki susreti i odbojka na pijesku. Naravno, bit će folklornih nastupa, likovnih izložbi, kazališnih predstava i filmskih premijera.
A tradicionalno su najposjećeniji pop/rock i tamburaški koncerti u kasnijim večernjim satima. Ove godine nastupaju 100 posto band, Čuvari noći, Štef i Žitna polja, Panonija i Nesanica. Naravno, treba spomenuti i ozbiljnu reviju tamburaške glazbe.
Događanja su lijepo raspoređena tijekom četvrtka, petka, subote i nedjelje. I svi koji se zapute u Bizovac brzo će se i lako orijentirati među posebnim programima.



Foto: Općina Bizovac
-
Šećerana2 dana od objaveLIJEČENI ALKOHOLIČARI Prvi delirij doživio sam u teretani i uopće nisam išao kod doktora
-
Pija raport2 dana od objaveCIJENE PADAJU Lubenice i dinje na piji za 1 i 2 eura po kili, a u dućanima već i za u pola
-
Klopa2 dana od objaveOSVJEŽAVAJUĆE Salata od krastavaca s grčkim jogurtom i koprom idealna je za vruće dane
-
Analit18 sati od objavePONAVLJAMO GRADIVO Opločnjaci na nogostupu u prolazu kod Supera su popucali i rasklimani
-
Mobilia1 dan od objaveVeći dio biciklističke na Europskoj aveniji trebao bi novu horizontalnu signalizaciju
-
Mobilia16 sati od objaveOD DANAS Ponovo letovi iz Osijeka za Zagreb, Rijeku, Pulu, Zadar, Split i Dubrovnik
-
Kožara14 sati od objaveOPA! Policija tijekom vikenda oduzela 6 romobila s električnim motorima jačim od 0,6 kW
-
Svilana12 sati od objaveHNK Na početku nove kazališne sezone sve predstave po cijeni od 6 eura, a stiže i Stanac
-
SPEEDWAY11 sati od objaveFIRST SLAM Klinci iz sedam europskih država došli na turnir Donne Vekić u Osijek
