SPEEDWAY
SARA MATIJEVIĆ Najbolja osječka judašica odlučila je završiti natjecateljsku karijeru
Sad, kaže, trenira isključivo iz ljubavi prema sportu i zbog lijepog odnosa s kolegama u klubu
Ovih je dana jedna još uvijek mlada osječka judašica odlučila prekinuti natjecateljsku karijeru. Riječ je o Sari Matijević (1996.) koja planira ostati u sportu koji je zavoljela još kao pučkoškolka u OŠ Tin Ujević na Jugu 2.
– Smatram da sam do svoje tridesete godine napravila sve što sam mogla i za veće rezultate trebala bih biti posvećena još više, jer bi mi za europske i svjetske medalje judo treninzi trebali biti na prvome mjestu, a to mi više nije moguće usklađivati s poslovnim i drugim obvezama. Osim toga, prošla sam i jednu ozljedu koljena poslije koje sam shvatila da je moje tijelo postalo drukčije i da teže podnosi stres i skidanje kilograma, pa sam se odlučila povući prije nego doživim neku iduću ozljedu. Zapravo, kad je sve dobro i mirno osjećam da je moja odluka bila dobra – kaže Sara.

No, nema namjeru napustiti judo, jer to, poslije duge karijere, objektivno ne bi ni mogla, posvetit će se trenerskim i sudačkim obvezama što će joj biti najbolja moguća aktivnost kojom će nadoknaditi izlaske na tatamije kao borkinja.
– To je ono što me trenutno ispunjava. Počela sam se baviti judom kao devetogodišnjakinja, 2005. u Judo klubu Mladost, tu u Sportskoj dvorani Jug gdje smo i sada – raspričala se dok će joj se oči zacakliti. – Trener mi je odmah bio tata Damir, a kad je došlo do promjena u matičnom klubu, 2012. je tata osnovao klub JK Osijek s kojim smo se vratili u ovu dvoranu i počeli ostvarivati još bolje rezultate nego do tada. Svi uvijek volimo reći kako ova dvorana „ima svoj mir idušu“.

Zašto se Sara, uopće, počela baviti judom, nije trebalo ni pitati kad joj je i tata Damir dugo bio – aktivni judaš.
– Kad se počeo baviti i trenerskim poslom, odveo je mene i brata na treninge, gdje smo brzo zavoljeli sve što judo daje mladom čovjeku, nikad nisam ni pomislila da bih trenirala bilo što drugo. Znate, judo nije grub kao što neki misle, cilj je da se mlada osoba razvije u svim segmentima čemu baš judo i teži. Sve ono dobro što mi se dogodilo u životu, imalo je neke veze s judom.
Kao natjecateljica postigla je zaista brojne zapažene uspjehe, kao što je osvajanje čak 28 medalja od kojih 13 zlatnih na prvenstvima Hrvatske! Pridodajte tomu „broncu“ s ekipnog juniorskog Prvenstva Europe, dvije medalje s europskih seniorskih kupova i naslov europskog ekipnog prvaka u katama. Doista impresivna karijera.

A pitanje je bismo li se mogli diviti svim njenim uspjesima, da Sara već u prvom značajnom nastupu nije – pobijedila!
– Da, najdraži mi je uspjeh bio i ostao onaj, kad sam kao djevojčica s jednogodišnjim treninzima iza sebe postala prvakinja – priznat će Sara. -Kao ona prva, draga mi je i ova posljednja s prvenstvaHrvatske. To „zlato“ bilo je presudno da se konačno oprostim od natjecateljskim uzbuđenja.
Priča o Sari Matijević ne bi bila potpuna kad nam ne bi spomenula borilačku vještinu sambu s kojom se bavi od 2018. i već je sedam puta bila prvakinja Hrvatske!
– Imam već i „broncu“ sa Svjetskog kupa, na Europskom prvenstvu dvaput sam zauzela peto mjesto, a na svjetskoj rang-ljestvici najbolji mi je plasman bio desetom mjesto.

No, presudna je bila obiteljska podrška.
– Naravno da se bez taktike ništa ne može, no psihička podrška najbližih ljudi znači mi još više i u tome su mi jako puno pomogli tata i brat Dominik. To je i put s promjena puno emocija prije i u vrijeme natjecanja, pa do ozljeda i svih uspjeha i neuspjeha. Bez te podrške ništa ne bi bilo moguće. Naravno, ne smijem a ne spomenuti i mamu, koja je to sve pratila, bodrila me svelikim stresom u sebi, brinula se o čistim kimonima i obrocima kada sam skidala kile i živjela s njima. Ne mogu ni zamisliti koliko joj je to bilo teško.
I što sada, kako dalje, tek joj je 30.?!
– Ostajem i dalje u treninzima, kako u teretani tako i na judu, ali naravno u rekreativnom smislu. Vjerujem da ću u tome uživati još više, jer ne nosi nikakav stres i ako imam loš i težak dan ili tjedan neću se osjećati loše ako moram preskočiti trening. Sad treniram isključivo iz ljubavi prema tom sportu i zbog lijepog odnosa u klubu sa svim kolegama. Svima bih željela poručiti da rade i treniraju ono što vole, da budu uporni i da će se trud i rad sigurno kad-tad isplatiti. Važno je da znaš da si stvarno dao sve od sebe!
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
DORA TOŠA Djevojka teška 57 kg podigla 155 kg i oborila državni juniorski rekord
Osječanka se powerliftingom počela baviti tek prije četiri mjeseca i već je briljirala
Iako se powerliftingom službeno bavi od veljače ove godine, iza 22-godišnje Osječanke Dore Toša, inače studentice psihologije, već su značajni rezultati.
Na nedavno održanom Bjelovar Record Breakres natjecanju oborila je državni juniorski rekord u kategoriji do 57 kilograma!
Iako je odnedavno u ovom sportu, zadnje tri i pol godine rekreativno ide u teretanu. I to je bilo presudno za njezinu odluku i ulazak u powerlifting.
– Prije godinu i pol sam shvatila da mi je fora dizati malo teže kilaže. Počela sam eksperimentirati i to baš nije išlo, pa sam stupila u kontakt s trenerom Markom Kuzmićem iz varaždinskog kluba Galacticos i u veljači sam zapravo počela ozbiljnije trenirati – započinje Dora priču o svom uspjehu.
Već u ožujku nastupila je u Zadru na državnom juniorskom prvenstvu, a početkom lipnja na Bjelovar Record Breakres natjecanju koje uključuje natjecatelje svih dobnih skupina.
– Osvojila sam treće mjesto u kategoriji do 57 kilograma. Natjecanje se sastoji od tri discipline – čučanj, bench i mrtvo dizanje. Svaki natjecatelj ima tri pokušaja, a nakon makar jednog uspješnog pokušaja plasira se na tablicu. Na čučnju sam podigla 135 kg, na benchu 67,5 kg, a na mrtvom dizanju 155 kg iz trećeg pokušaja i oborila državni juniorski rekord u kategoriji do 57 kilograma! – ponosno ističe Dora, koja se kao mlađa okušavala u raznim sportovima. Kratko je trenirala plivanje, a najviše se zadržala u streljaštvu. No kada je krenula u teretanu, stvorila se jedna potpuno neočekivana ljubav.

– Prvobitni cilj mi je bio da izgledam lijepo i da se oblikujem. Onda se to pretvorilo u želju da napredujem, da živim zdravije i da se posvetim sebi. Kako sam sve više napredovala u teretani morala sam podizati veće kilaže. Onda sam primijetila da mi više nije toliko važno izgledati si lijepo, nego mi je važnije biti snažna, imati snage. Tada sam se odlučila za powerlifting – priča i kaže kako je u ovom sportu više muškaraca, ali mu se u zadnje vrijeme priključuje i sve više žena.
Okolina ju podržava, obitelj je uz nju u potpunosti, a njezini su ciljevi vrlo optimistični. U ovom bi trenutku, kaže, htjela sve.
– Trenutno je u planu državno natjecanje u open kategoriji u studenom, a onda ćemo vidjeti što dalje. Treniram četiri puta tjedno, treninzi su dosta specifični. Prehrana čak i nije nešto posebno, moram paziti na unos određenih makronutrijenata radi oporavka i snage, ali što se tiče izbora hrane bitno je birati kvalitetnu hranu što zbog treninga, što zbog zdravlja općenito. Ali da nešto moram izbjegavati, to ne. Od ožujka, odnosno prvog natjecanja kada sam imala premalo kilograma do ovog sam trebala dobiti na kilaži. Tako da je cilj bio jesti više – nastavlja Dora, dodajući kako su joj obroci umjereni. Za doručak to zna biti gris s voćem ili tortilja s jajima. Ručak je uvijek domaća mamina kuhinja, a za večeru su nekada sendviči, nekada wok ili pečena piletina s krumpirom i povrćem.

– Volim eksperimentirati s receptima koje pronađem na internetu. Ugljikohidrati su na prvom mjestu kako bih imala snage, energije i kako bi se oporavljala. Proteini su isto jako važni i onda masti.
Uglavnom sve svoje obaveze – fakultet i treninge „natrpa“ u prijepodne, jer voli kada su joj kasno poslijepodne i večer slobodni.
– Meni je i dalje rekreacija nešto u čemu uživam. Treniram u Fitness centru Central, s trenerom komunikaciju imam online. Powerlifting to omogućuje, jer sve ono što trener treba vidjeti ja na treninzima snimim i pošaljem mu i onda on daje sugestije – ističe Dora.

Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
PADOBRANSKO PRVENSTVO Helena Janson i Jadranka Zaradić u Sinju se natječu u skoku u cilj
Ambiciozne Osječanke planiraju sudjlovanje i na Svjetskom prvenstvu
Svim nedaćama koje su bitno poremetile, pa djelomice i sasvim paralizirale rad članstva Aerokluba Osijek – a čije se rješenje ne nazire ni u vrijeme rijetkog jubileja od stotinu godina postojanja kluba (1926. – 2026.) s često mnogo važnijim značenjem od isključivo sportskog – ovih će dana na svoj način prkositi Helena Janson i Jadranka Zaradić.
Padobranke koje već dugo spadaju u sam vrh tog sporta u Hrvatskoj, jer su od početka karijere 1987. do danas izvele na tisuće skokova i kao državne reprezentativke sudjelovale na najvećim domaćim, europskim i svjetskim natjecanjima, nisu se mogle pomiriti s činjenicom da su vrata sportskog aerodroma u ulici Sv. Leopolda Bogdana Mandića zatvorena čime je gotovo kompletnom članstvu paralizirano redovno djelovanje.
Skrativši vlastite budžete te vrhunske sportašice otputovale su u petak u Sinj, gdje se tijekom vikenda održava padobransko prvenstvo Hrvatske u klasičnim disciplinama skoka u cilj. Bez obzira na objektivnu (ne)pripremljenost, Helena i Buba suprotstavit će se konkurenciji, čije pripremno razdoblje nije bilo upitno, ali optimistično raspoložene i željne realizacije vlastita cilja za 2026.
– Sinj će biti početak, jer smo planirale nakon državnog natjecanja testirati svoje mogućnosti od 26. do 28. ovoga mjeseca na uglednom tradicionalnom SWCS-AL međunarodnom natjecanju u Lesce-Bledu, a kulminacija bi trebalo biti sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu, od 8. do 16. kolovoza u Slovačkoj – poručile su uglas osječke padobranske junakinje koje ne žele prekinuti karijere ni u pedesetim godinama života.
Nadamo se, da će osječke padobranke po tko zna koji put dokazati svoju klasu.

Foto: AK Osijek
SPEEDWAY
POLA STOLJEĆA Sjećamo se podviga mladih Iktusovaca na Svjetskom juniorskom u Villachu
Modrić i Zibar osvojili su tada broncu, prvu medalju za osječko veslanje na svjetskim prvenstvima
Veslanje u Osijeku ima iznimno bogatu tradiciju, što i nije teško objasniti, jer je Drava oduvijek magičnom snagom privlačila Esekere koji su često odlazili na plivanje, pecanje ili, pak, veslanje. Prvim čamcima, osim ljudi, prevozile su se razne potrepštine s jedne na drugu obalu, da bi 16. lipnja 1892. naši davni sugrađani, prepoznavši užitak koji im pružaju čamci i vesla, osnovali i veslački klub pod imenom Ruderclub Drau (Veslački klub Drava), da bi 1907. u Gornjem gradu osnovan Neptun, a 1932. na drugom kraju grada i Drava.
Mnogo je potom vode proteklo rijekom kad su Osječani shvatili da će im spajanje u jedan klub, umjesto beskorisnog rivaliteta, donijeti napredak, posebice onaj sve zanimljiviji – natjecateljski. Dogodilo se to 1967., kad je „rođen“ Veslački klub Osijek, kojem je pet godina kasnije nadjenuto današnje ime – Iktus.
Pokazalo se to kao mudra odluka sportskih djelatnika tog doba, jer se u Iktusu od prvog dana radilo vrhunski, sustavno i stručno, pa su se selekcijom i stručnim i sustavnim radom od niza posve mladih dječaka i(li) djevojčica iznjedrili brojni vrhunski veslači(ce) koji su počeli nizati sve zapaženije rezultate.
Danas, poslije gotovo pola stoljeća, prisjećamo se Svjetskog juniorskog prvenstva u austrijskom Villachu (Beljak), gdje su sredinom kolovoza Ivica Modrić i Darko Zibar u dvojcu bez kormilara zauzeli treće mjesto (5:10,92) i osvojili brončanu medalju, prvu za osječko veslanje sa SP-a uopće. U samcu je veslao još jedan Osječanin, Goran Nuskern koji je pobijedio u „B“ finalu (5:29,00) i tako zauzeo sedmo mjesto među najperspektivnijim svjetskim skifistima.
Svojevrsni „uvod“ (is)ta generacija trenera Branimira Steinera iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća imala je godinu dana ranije, u Montrealu. Debitanti na SP juniora bili su srpnja ’75 gdje su četvorica iktusovaca opravdali prvi izbor u reprezentaciju bivše države i najavili iznimnu talentiranost. Pod nadzorom svog trenera Branimira Steinera, na jezeru Notre Dame koje je već bilo spremno za Olimpijske igre ’76, posada dvojca bez kormilara Ivica Modrić i Darko Zibar zauzela je četvrto, a dvojac na pariće Dražen Sudić i Goran Nuskern peto mjesto u društvu najperspektivnijih veslača planeta.

Uspomene na te događaje i danas njeguju Zipče, Hans, Njus i Sudija koji su već dugo stanovnici Zagreba, gdje se često okupljaju na veteranskim sastancima i na čuvenom Jarunu povremeno opet sjednu u čamce, Kao nekad davno, u nekom drugom vremenu, kad se Iktus mogao s mnogo prava ponositi na one koji već jesu ili će kasnije postati dio nezaboravnog naraštaja uspješnih veslačica i veslača.
Montreal i Villach na svojevrstan je način bivao dodatno oplođen novim imenima, čije bi nas nabrajanje odvelo u opasnost nepotrebnog izostavljanja dostojnih sljedbenika montrealskog kvarteta. Ipak, dopuštamo si slobodu izdvajanja ovih imena: Mirna Rajle Brođanac, najbolja hrvatska veslačica 20. stoljeća, te olimpijci Darko Zibar (Moskva, ’80), Ninoslav Saraga (Barcelona,’92) i Ivan Jukić (Sydney, ’00), kao i još jedini aktivni David Šain koji je, kao prvi (i dosad jedini!) osječki veslač, donio olimpijsko „srebro“ iz Londona 2012.
Naime, svi su oni blistali na najvećim svjetskim priredbama, kao svojevrsni sljedbenici mladića iz Montreala iz Villacha, kojih se, eto, prisjećamo poslije pola prohujalog stoljeća.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
RUKOMET Naši prvotimci Marko Maganić i Borna Oršolić pozvani u juniorsku reprezentaciju
Slijede pripreme za Europsko juniorsko prvenstvo u Rumunjskoj
Rukometna reprezentacija Hrvatske, sastavljena od mladića do 20 godina, od 8. do 19. srpnja nastupit će na Europskom juniorskom prvenstvu u Rumunjskoj. Izbornik Denis Špoljarić u tom kontekstu uputio je poziv za drugo i treće pripremno okupljanje koje će se narednih dana održati u Prelogu i Ivanić Gradu. Prvi susret zakazan je za subotu, 20. lipnja u Zagrebu otkud će naši talentirani rukometaši proslijediti u Prelog, a nakon kraćeg predaha, za treće, završno pripremno okupljanje odabran je Ivanić Grad.
Na popisu dvadesetorice igrača nalaze se i Marko Maganić i Borna Oršolić, prvotimci osječkog prvoligaša, a desna Špoljarićeva rukakao trener i dalje je Frano Veraja, koji je minule sezone sa svojim osječkim učenicima ostvario cilj – ostanak u Paket 24 Premijer ligi Hrvatske za što, dakako, zasluge pripadaju i Maganiću i Oršoliću. No, Špoljarić je odredio i sedmoricu mladih rukometaša za pričuvnu listu ukoliko netko od pozvanih otkaže dolazak u Zagreb, na kojem je i darovito desno krilo RK Osijek Noa Kovačević.

Što se tiče predstojećeg dvostrukog okupljanja, mlada hrvatska reprezentacija odigrat će tri prijateljske međunarodne utakmice. U vrijeme priprema u Prelogu, za suparnike će imati odgovarajuće selekcije Mađarske i Slovenije, a potonja će slovenska selekcija igrati sljedeći tjedan protiv Špoljarićevih izabranika i u Ivanić Gradu.
Što se, pak, tiče EP (na kojem sudjeluju 24 selekcije), naši će juniori imati vrlo neugodne suparnike, jer su u skupini određeni jaki suparnici: Danska, Norveška i Sjeverna Makedonija, a u nastavak natjecanja ići će po dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake skupine.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
LIVANA Turnir sa 80 utakmica, gostovali U-11 timovi svih prvoligaša, prvak je Hajduk
Sudjelovale i ekipe iz Austrije, BiH, Crne Gore, Kosova, Mađarske , Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije
U prelijepom dvodnevnom ozračju, u Sportsko-rekreacijskom centru „Kralj Tomislav“, u subotu i nedjelju odigran je „Memorijal Milenka Jerkovića“, 18. tradicionalni turnir Nogometnog kluba Tomislav za momčadi sastavljene od dječaka uzrasta do 11 godina. Potvrđujući svojim nastupom ugled jednog od najboljih srednjoeuropskih okupljanja momčadi tog uzrasta, sudjelovale su 32 ekipe limača iz Austrije, BiH, Crne Gore, Kosova, Mađarske, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Srbije, te što je najzanimljivije U-11 sastavi svih deset prvoligaša Hrvatske.
Organizatori nadasve šarmantnog turnira vjeruju da je i u subotu i nedjelju na njihovom igralištu nastupilo nekoliko dječaka, koji će u seniorskom uzrastu poći stopama nekolicine onih, koji su u prošlosti također bili sudionici tog turnira a danas su prvoligaški prvotimci, pa i reprezentativci.


Odigrano je sveukupno 80 utakmica, s tim što se u subotu igralo u skupinama, a u nedjelju se prema unaprijed određenim propozicijama razigravalo za konačan poredak. Prvak je postao splitski Hajduk, koji je u finalu nadmašio HNK Gorica iz Velike Gorice s 1:0 pogotkom Ergovića, dok je treća zagrebačka Lokomotiva, koja je deklasirala austrijske limače iz bečkog Rapida s 5:0 (Gvardiol 2, Maslać, te Marko i Matej Studen).
Na peto mjesto plasirao se HŠK Zrinjski iz Mostara (BiH) pobjedom protiv rumunjskog CFR Timisoara s 2:0 (Andrei i Vlad), a zagrebačkom Dinamu pripalo je sedmo mjesto nakon pobjede nad pulskom Istrom 1961 s 2:0 (Leovac i Grubić).
Od 9. do 16. mjesta plasirani su FK Sarajevo (BiH), HNK Rijeka, HNK Vukovar 1991, Slaven Belupo (Koprivnica), Olimpija (Ljubljana, Slovenija), Spartak (Subotica, Srbija), Lovčen (Cetinje, Crna Gora) i osječki Stampedo. Iza njih, uz ostale, plasirani su i NK Osijek, HNK Šibenik, Grafičar Vodovod i Olimpija (iz Osijeka), Čepin i domaći Tomislav.

LAUREATI Na završnoj svečanosti u nedjelju kasno poslijepodne, pokal i medalje igračima Hajduka uručio je dojučerašnji kapetan osječkog prvoligaša Vedran Jugović, viceprvacima iz Velike Gorice Marin Smoje, područni instruktor HNS-a, a trećeplasiranim dječacima Lokomotive Hrvoje Barišić, predsjednik Škole nogometa NK Tomislav.
Kao i na prethodnim turnirima, nagrade su podijeljene i najzapaženijim pojedincima. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Antonio Juričev (Hajduk), najbolji vratar bio je Vito Babić (HNK Gorica), a najbolji strijelac njegov klupski kolega Niko Marošević. Nagrade su im uručivali Dino Perić, Marin Skender i Muzafer Ejupi, odreda bivši igrači NK Osijek. Pokal za fair play pripao je austrijskom SK Rapid, a uručio ga je bivši prvoligaški sudac Danijel Trampus.
Foto: Arhiva kluba
-
Šećerana1 dan od objaveKONAČNO! Sutra kupanjac u bazenima, u 10 sati otvara se novoobnovljena Copacabana
-
Kožara1 dan od objaveTRAGEDIJA U TENJI Pri skretanju nije vidjela motocikl, vozač na mjestu smrtno stradao
-
Kovinar1 dan od objaveJOŠ MJESEC DANA Vide se obrisi buduće spojne ceste između Bistričke i Sv. L. B. Mandića
-
Kožara1 dan od objaveNa teniskom terenu u Perivoju još stoji uništeni reflektor i stup koji se srušio u nedjelju
-
Šećerana1 dan od objavePRAZNICI Djeci na raspolaganju kampovi i radionice, neke od aktivnosti čak su i besplatne
-
SPEEDWAY1 dan od objavePOLA STOLJEĆA Sjećamo se podviga mladih Iktusovaca na Svjetskom juniorskom u Villachu
-
Šećerana6 sati od objaveOTVORENA KOPIKA Kupalište je u potpunosti obnovljeno, a cijene su iste kao i prošle godine
-
SPEEDWAY8 sati od objavePADOBRANSKO PRVENSTVO Helena Janson i Jadranka Zaradić u Sinju se natječu u skoku u cilj
-
Kovinar10 sati od objaveNa križanju Svačićeve i Vukovarske prastari razdjelni stup uništen je i nema nikakvu svrhu
-
SPEEDWAY4 sata od objaveDORA TOŠA Djevojka teška 57 kg podigla 155 kg i oborila državni juniorski rekord
-
Mobilia7 sati od objaveBAJER NA JUGU 2 Nakon krčenja i čišćenja, krenula izgradnja parkirališta za 52 vozila
-
Pija raport8 sati od objaveVOLOVSKO SRCE Za mnoge najfinija rajčica skuplja nego lani, na tržnici kilogram 3,50 eura
