C.Dananect with us

SPEEDWAY

Olimpija je već 101 godinu simbol donjogradskog sporta, a zapravo je mnogo više od sporta

Solidan start u novoj nogometnoj sezoni probudio je nadu da u klubu počinje nova renesansa

Objavljeno

.Dana

Tijekom cijele prošle godine u Donjem su gradu održa(va)ne brojne manifestacije kojima je obilježen rijedak sportskog društva iz tog, najistočnijeg dijela slavonsko-baranjske metropole. Osim na kultnom igralištu na Zelenom polju, razna ljubičasta klupska obilježja mogla su se zapaziti u nizu obližnjih ulica, a tržnica na središnjem trgu nekoliko puta bila je mjestom održavanja prigodnih okupljanja Donjograđana kojima je, uz ostalo, ponuđeno i promatranje prigodnih dokumentaraca filmskih entuzijasta tog kvarta Hrvoja Petrovića i Josipa Grizbahera, posvećenih upravo stoljetnom djelovanju Olimpije.

Početkom nove školske godine 2024./2025., pak, u redovna nogometna natjecanja uključeni su svi Olimpijini uzrasti, od seniora pa sve do pretpočetnika i početnika, što je pokazatelj da će sadašnje generacije „ljubičastih“, na ponos svih unterštetera, sačuvati imidž jednog od najstarijih nogometnih klubova u Hrvatskoj. Nakon prva tri kola, u Prvoj županijskoj ligi osječko-baranjskoj, na vrhu ljestvice su baš olimpijaši, učenici Tonija Šarića, s osvojenih sedam bodova (kao i Torpedo iz Kuševca), ali kroničari već dugo naglašavaju to da je, u natjecateljskom smislu, Olimpija već dugo u stupnju natjecanja daleko ispod negdašnjeg klupskog statusa u slavonsko-baranjskom nogometu.  Bilo kako bilo, solidan start u novoj sezoni probudio je sada već dugotrajna nadanja Donjograđana da na Zelenom polju počinje renesansa i u tom smislu. Iako su neumoran, neprekinut sustavni rad na odabiru i školovanju najmlađih iz tog kvarta, ipak, ono zbog čega taj klub apsolutno zaslužuje dobiveni epitet „simbol Donjega grada“. Zasluživši da se, ukratko, prisjetimo njena prvog stoljeća postojanja!

Naime, u raznim vremenskim razdobljima, uz simbol donjogradskog sporta vezivani su i tenisači, stolnotenisači, košarkaši, rukometaši, boćari, borci karatea i joggeri, čime je Olimpija odavno prerasla sportske okvire. Jer, u tom su se društvu, poglavito opredijeljenom za amaterizam, ovisno o sklonostima već cijelo stoljeće okupljali brojni donjogradski dječaci i djevojčice, mladići i djevojke čime ih je sport, kako se to danas voli reći, „sklonio s ulice“, udaljio od pretjeranog korištenja računala i(li) mobitela.

Službeni osnutak SD Olimpija, kako je naznačeno i u monografiji tiskanoj u povodu 80. obljetnice (autora Dragutina Keržea), bio je 7. rujna 1923. kad je na čelu prvog Izvršnog odbora za predsjednika izabran uglednik tog vremena i ravnatelj Šećerane Ervin Roscher, a osim nogometne novo je društvo imalo i šahovsku, koturašku (biciklističku) i kulturno-prosvjetnu sekciju s dramskim i tamburaškim ansamblima! Zanimljivo je, da se odmah pristupilo izradi klupskih značaka sa slovima ŠDO jer je bilo zamišljeno da novo društvo nosi ime Omladinac, što je represivni jugoslavenski aparat procijenio da je to nepoćudno ime pa je tri mjeseca kasnije (23. prosinca)  na prvoj sjednici Skupštine („zakazanoj u 15,00 sati u društvenim prostorijama u gostionici kolodvor u Donjem grad“) utvrđeno ime kojem se početno slovo, dakako zbog zgotovljenih značaka, poklapalo s onim Omladinčevim – Olimpija!

Fotografije iz bogate prošlosti kluba: od prve klupske uprave iz 1923., potom momčadi iz nekoliko desetljeća, pa do današnjeg sastava, člana Prve županijske lige osječko-baranjske.

Donjograđani nikad nisu bili opterećeni rezultatskim dosezima, ali je nekoliko naraštaja ostavilo dubok trag u nogometnim analima u našoj regiji, ali povremeno i znatno izvan njenih granica. Prvi put se „nogometni puk“ na istoku Osijeka uzburkao u ljeto 1967., kad je kroz naporne kvalifikacije izboreno uvrštenje u tada respektabilnu Slavonsku nogometnu zonu. U društvu s vinkovačkim klubovima Dinamom (danas Cibalia), Spačvom i Lokomotivom, gradskim rivalom Metalcem, kao i s najboljim nogometašima Slavonskog Broda, Belog Manastira, Županje, Borova, Đakova, Valpova i Požege. Nov iskorak Olimpiji je donijela generacija koju je predvodio iskusni trener Ivica Rukavina-Juco kad je 1979. osvojila prvo mjesto u Podravskoj skupini SNZ i sudjelovala u atraktivnim kvalifikacijama za plasman u tzv. Jedinstvenu republičku ligu Hrvatske s Varteksom iz Varaždina i Slogom iz Čakovca. Odlučujuće je bilo gostovanje u Varaždinu, gdje je domaćin, uz mnogo zamjerki Osječana na suđenje, pobijedio i ostavio Donjograđane „pred vratima“ dotad najvećeg natjecateljskog dosega. Konačno, neposredno prije raspada bivše Jugoslavije, osvojivši 1989. naslov prvaka HNL „istok“, nogometaši Olimpije dvije sezone natjecali su se u nekadašnjoj Međurepubličko-pokrajinskoj ligi „sjever“ sa suparnicima iz istočne Hrvatske, sjeverne Bosne i Hercegovine, Vojvodine i zapadne Srbije, što je tada bio treći stupanj u jugoslavenskom nogometu! Logična je, danas, usporedba sa statusom člana Županijske lige, zar ne?

Nastanak samostalne i neovisne Hrvatske “ljubičasti” su dočekali odavno djelujući s prohrvatskim opredjeljenjem. Vjerovalo se, naime, da će čelnici donjogradskih tvornica, poduzeća i tvrtki, kao i prije osamostaljenja, davati golemu potporu razvoju simbola Donjega grada. Godinama se to i ostvarivalo, pa su „olimpijaši“ dvadesetak godina dograđivali ranije stečeni ugled natječući se u Drugoj ligi „sjever“, potom u Prvoj „B“ hrvatskoj ligi „istok“, te u Trećoj hrvatskoj ligi „istok“. Nažalost, kako je vrijeme odmicalo, rezultati nekih novih naraštaja posta(ja)li su sve slabiji i slabiji, pa je proslavu svoje stogodišnjice seniorska momčad Olimpija dočekala natječući se daleko od „svjetla pozornice“, u Prvoj županijskoj osječko-baranjskoj ligi. Međutim, budući da se posljednjih sezona oko kluba opet okupilo nekoliko mladih i ambicioznih sportskih djelatnika, prije svih bivših nogometaša toga kluba, postoji  nadanje da bi najstariji osječki nogometni klub u dogledno vrijeme mogao početi vraćati ranije stečen, a posve neočekivano u posljednjem desetljeću, izgubljen ugled. Jer, na igralištu na Zelenom polju nikad se nije odustajalo od prihvaćanja svih dječaka željnih nogometa, i danas im se poklanja velika pozornost, što bi moglo, i trebalo zbog svega što Olimpija i danas predstavlja u najistočnijem dijelu Osijeka. Mnogo više od sporta…

Foto: Arhiva kluba

SPEEDWAY

NK METALAC Ljetos su nakon nekoliko godina obnovili rad seniorske momčadi i to je super

Nakon duge stanke na Bikari se ponovo igra ozbiljan nogomet, ali bolje rezultate još treba pričekati

Objavljeno

.Dana

Objavio

Kako za sportaše i sportske kolektive mogu biti brutalna vremena u kojima živimo, uvjerili su se, nažalost, svi oni kojima je na srcu NK Metalac. Naime, poslije niza uspjeha prethodnih generacija, koje su branile boje kluba rođenog davne 1947., početkom drugog desetljeća 21. stoljeća dogodilo se ono što se činilo nemogućim, ali i koje, nažalost, gotovo nikog u Osijeku nije posebno zabrinulo! S lijepog objekta na Bikari, o kojem od njegove izgradnje najviše skrbi neumorni Boro Ivković (na čiji je poticaj objekt i kršten u ŠC „Ante Gotovina“), naime, potkraj 2021. stigla je vijest o zamrzavanju statusa seniorske momčadi iz razloga koje nije potrebno objašnjavati.

Na sreću, odanost crno-bijelim bojama bila je i ostala jača od svih nevolja i poteškoća, pa lani klupski lider Ivković nije mogao odbiti želju brojnih bivših igrača da se uz mlađi uzrast s Juga 2, koji nikada nije prestajao s radom, obnovi i seniorski sastav. Dakako, duga stanka ostavila je traga, pa je Metalac, čije su prethodne generacije odavno izborile status jednog od najboljih amaterskih klubova na regionalnoj razini, u jesenskoj polusezoni prvenstva Lige NS Osijek bili posljednji, sedmi s jednim jedinim bodom uz gol razliku 6:28.

Nezahvalnu trenersku obvezu preuzeo je ambiciozni Josip Žarak, a strijelci su jesenas bili iskusni jugovac Dino Mur (3), te Tin Vencl (2) i Leon Ambruš (1). Još su u obnoviteljskom Metalčevom razdoblju igrali: Matko Romić Jorgić, Bruno Đurinić, Leon Ambruš, Stipe Bužonja, Jan Buljubašić, Matija Topalić, Dominik Franjić, Siniša Jukić, Peo i Petar Petar, Marin Vojičić, Leo Lovrić, Josip Krešić, Borna Maduna, Toni Marin, Filip Lech, Ante Salamun, Mirko Mlinarević, Roberto Grgić, Gabriel Eđed, Tomislav Banovac, Marin Šerić, Mislav Žeravica, Luka Repinac i – predsjednik Boro Ivković.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

SPEEDWAY

BABEC Počeo je u školi NK Osijek, pa kod Krpana & Babića i sad kao pojačanje stigao iz Rige

Na zimskim pripremama bijelo-plavih u Novigradu osvanulo je ime prvog ovogodišnjeg pojačanja

Objavljeno

.Dana

Objavio

U redovima nogometaša Osijeka, koji se nalaze na zimskim pripremama u Novigradu, osvanulo je novo lice: Hrvoje Babec. Ime tog 25-godišnjaka nije se dosad nalazilo na popisu onih koji bi bili rado viđeni na Opus Areni, ali Osječani koji pozorno prate zbivanja u osječkom nogometu sigurno su ga zapamtili iz vremena dok je još svladavao nogometnu abecedu. Zato podatak, da je rođeni Virovitičanin stigao na šestomjesečnu posudbu iz latvijske Rige FC, koja se nalazi na pripremama u Dubaiju, mnogima baš i zvuči neobično.

Kao desetogodišnjak Hrvoje se počeo baviti nogometom u školama nogometa NK Virovitica i NK Osijek, potom smo o njegovom talentu mnogo slušali od bivšeg reprezentativca Marka Babića na igralištu Akademiji Krpan&Babić kad je zaigrao za mlađe uzraste Hypo Limača, a potom je Hrvoje iznenada otišao čak u francuski Metz! Ipak, i nostalgija, ali kasnije i zapažanje jednog našeg agenta, vratila je Babeca u domovinu, prvo u nižerazredni Vihor iz Jelisavca, da bi, konačno, pravu priliku za dokazivanje dobio u HNK Gorica, gdje je odigrao 92 utakmice u vremenu 2019./2022. Taj neumorni defenzivni vezni, neumorni igrač sredine terena, po drugi put je potražio priliku za promidžbu u inozemstvu i od 2022. nastupio 74 puta u Latviji za prvoligaša Riga FC.

Priznat ćete, zanimljiva i neobična priča, o putu jednog mladića u potrazi za igračkom afirmacijom, pravom europskom avanturom, koja je, eto, imala svoj happy end. Hrvoje Babec, naime, vratio se kući, jer je u gradu na Dravi ustvari započeo karijeru ozbiljnog nogometaša. Dolazi na Pampas kraj kojeg će ubuduće morati uvijek prolaziti krene li iz Osijeka i poželi posjetiti rodnu Viroviticu!

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Nastavi čitati

SPEEDWAY

OSIJEK – ORIJENT 2:0 Druga uzastopna pobjeda naših na pripremema, igrali su mladi igrači

Bijelo-plavi su bili neusporedivo aktivniji i organiziraniji, te u dva navrata okrunili svoju inicijativu

Objavljeno

.Dana

Objavio

Samo dan nakon izleta u Buje, gdje su u utorak u prijateljskoj utakmici svladali slovenskog prvoligaša Domžale s 2:1 (Jurišić i Matković ), nogometaši Osijeka vratili su se u svoju pripremnu zimsku bazu u Novigradu i odigrali treći siječanjski kontrolni ogled. Suparnik je bio riječki Orijent, član Prve NL (drugi stupanj nacionalnog natjecanja), a izabranici Federica Coppitellija zabilježili su drugu uzastopnu pobjedu – 2:0 (2:0).

Za razliku od prve dvije, u toj utakmici , ali ni tako „šarenom“ osječkom sastavu mladići s Krimeje nisu bili dostojan suparnik.

Ipak, nije to bila posebno kvalitetna utakmica, jer su za nadigravanje, ipak, potrebna dva ravnopravna suparnika, a u srijedu je NK Osijek prisilio suparnika isključivo na čuvanje svoga gola. To se posebno odnosi na prvo poluvrijeme, kad su bijelo-plavi  bili neusporedivo aktivniji i organiziraniji, te u dva navrata okrunili svoju inicijativu.

Već je 3. minuta dala naslutiti odnos snaga na travnjaku Sportskog središta Novigrad jer je Hernani uzdrmao vratnicu, da bi NK Osijek u 23. minuti i poveo. Strijelac je bio Omerović, čije je utrčavanje iz pozadine, s desne strane u suparnički šesnaesterac, uočio Lima i poslao idealnu loptu, a plavokosi osječki branič u stilu iskusnog napadača pogodio mrežu – 1:0.

Na 2:0 povisio je u 38. minuti asistent kod prvog – Brazilac Pedro Barros Lima. Zacijelo će taj mladić pamtiti priliku kad ga je trener Coppitelli poslao „u vatru“, jer je njegov udarac s dvadesetak metara odsjeo u lijevom kutu nemoćnog Orijentova vratara Baždarića, pa je tih 45 minuta 21-godišnji Lima iskoristio na najbolji mogući način – asistencijom i realizacijom.

Pokazalo se u drugom poluvremenu, da su ta dva pogotka i riješila ishod, jer su u nastavku mreže mirovale, a da pritom nije zabilježeno ni mnogo prilika. Pamte se samo zanimljivi prodori dugokosog Andreja Mićića, nažalost bez završnice, te obrana Sajka kad je opasno zaprijetio Zrilić u 54. minuti.

Protiv Orijenta nastupio je ovaj sastav NK Osijek: Sajko, Omerović, Vrbanac, Kolarik, Cvijanović, Mikolčić, Lima, Pušić, Živković, Hernani i Ademi. U drugom poluvremenu u igru su ušli i Begović, Mićić, Bukvić, Farkaš i Peček.

Foto: Borna Jaksic/PIXSELL

Nastavi čitati

SPEEDWAY

ATLETSKO PRVENSTVO Naša Mia Wild opet nije imala premca na 60 metara, s preponama i bez njih

Natjecatelji iz osječke Slavonije-Žito vratili su se kući sa sedam kolajni

Objavljeno

.Dana

Objavio

Kalendar natjecanja Hrvatskog atletskog saveza za 2025. predvidio je da prvo ovogodišnje državno prvenstvo okupi naše najkvalitetnije mlađe seniorke i seniore u dvorani Zagrebačkog velesajma. Osječka Slavonija-Žito bila je među najmasovnijim sudionicima, iskoristivši priliku da na dvoranskom natjecanju predstavi i perspektivne kadetkinje i kadete, kao i nekolicinu seniora, jer je subotnja priredba, osim nadmetanja za medalje u mlađeseniorskom uzrastu, upotpunjena kadetskim mitingom i istodobno omogućila nastup izvan konkurencije iskusnijim atletičarkama i atletičarima.

Najviše odličja, pak, na državnom prvenstvu na kojem su nastupili članovi osvojili su predstavnici organizatora Agrama (18), a članovi Slavonije-Žito vratili su se u Osijek sa sedam kolajni.

Kako se i predmnijevalo, najzapaženija opet je bila najbrža hrvatska atletičarka Mia Wild, koja nije imala premca ni na 60 metara (7,50), a niti u utrci na 60 m s preponama (8,28) s tim što je postignute rezultate njen trener Saša Šešum procijenio očekivanima za siječanjsko razdoblje, s tim što je Mia u kvalifikacijama na stazi s preponama istrčala 8,22.

Najbolji u skoku s motkom: Jakov Maričak, Stjepan Tarcal i Karlo Salaj; svi Osječani

Mlađeseniorski prvaci Od Osječana u Zagrebu su postali i skakači – David Kurtek u vis (189 cm) i Stjepan Tarcal u skoku s motkom (4,50 m). Druga mjesta osvojili su 15-godišnji skakač s motkom Jakov Maričak s 4,20 i trkačica na 60 m s preponama Lorena Faktor s 8,73, s tim što je u kvalifikacijama, kao i Mia, Lorena bila i brža – 8,67. Komplet medalja za Slavoniju-Žito zaokružio je „broncom“ Karlo Salaj u skoku s motkom (4,20).

Osječki klub, na dvoranskom prvenstvu Hrvatske ’25 još su zastupali ovi mlađi seniori i seniorke: Melani Bosić, Lorena Faktor, Patricija Kladarić, Ivan Ujvari Čeh, Milan Glodić, Ivano Škurla, Roko Dimić, Bernardu Bručić, Gabriel Bolarić i Nikola Šešum, a u štafetama 4 x 400 trčali su Faktor, P. Šešum, Wild i Bosić, odnosno Ovničević, Glodić, N. Šešum i Dimić.

Mia Wild, lijevo

Na kadetskom mitingu, pak, drugo mjesto zauzeo je Dominik Matoković (na 60 m istrčao 7,76), dok je na 200 m bio treći (25,13).

NOVO IME – LUCIJA Kao novo ime osječke atletike pojavila se Lucija Rajković, rođena 2012., čije drugo mjesto, a još više 8,29 djeluje vrlo obećavajuće. Moguće je da je na pomolu novi nebrušeni sprinterski dragulj.

(Glavna fotografija: Lorena Faktor, Mia Wild i Varaždinka Klara Košćak – tri najbrže na 60 m s preponama)

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

SPEEDWAY

OSIJEK – DOMŽALE 2:1 Pobjeda u prijateljskom susretu u Bujama, mogla je biti i veća razlika

Naši su uvjerljivo nadigrali slovenskog prvoligaša

Objavljeno

.Dana

Objavio

Budući da je trener Federico Coppitelli izrazio želju da se za drugu pripremnu utakmicu (nakon NK Opatija, 4:4) u vrijeme boravka u Novigradu, protiv slovenskog prvoligaša Domžala, pronađe pogodnije igralište, team-menager Mislav Leko pronašao je za taj međunarodni susret igralište u Bujama. Promjena ambijenta kao da je poticajno djelovala na bijelo-plave koji su, u utorak, od početka točno u podne do kraja bili bolji od Slovenaca u žutom i pobijedili s 2:1 (1:0).

Osobito je bijelo-plavi sastav, za koji opet možemo predmnijevati da će, možda s ponekom izmjenom narednih dana, biti i početna jedanaestorka u nastavku prvenstva Supersport Hrvatske nogometne lige, kontrolirao razvoj događanja na terenu, pa je zaslužio i veće od minimalnog vodstva.

Mreža Domžala se, kao plod stalne inicijative hrvatske momčadi, zatresla već u 22. minuti. Začetnik jedne od brojnih akcija u tom razdobvlju Dantas s desne je strane pokušao uposliti Jakupovića u „srcu“ šesnaesterca, lopta je, međutim, stigla ulijevo do dotrčalog braniča Jurišića koji je s 10-11 metara pokazao da koristi i desnu nogu, pa je šutiravši po sredini vratiju matirao nemoćnog Štubljara. I nakon toga NK Osijek je prisiljavao suparnika da brani svoja vrata, a od nekoliko prilika idealna je bila Soldina potkraj prvog poluvremena. Nekako je na lijevoj strani suparničkog šesnaesterca „iščeprkao“ loptu, došao neometan pred suparnička vrata i – iz idealne pozicije pucao preko grede.

Slovenski nogometaši na početku drugog poluvremena zaigrali su nešto ambicioznije, ali i dalje bez izglednije prilike sve do 76. minuti kad je Baruca uzdrmao gredu iznad Maleničine glave. Na drugoj, pak, strani, već su bijelo-plavi drugi put pogodili suparnipčku mrežu, što mladom Matkoviću baš i nije bilo teško. Naime, vratar Štubljar se oskliznuo želeći izbaciti loptu, koja je došla do usamljenog Soldo a ovaj na rubu šesnaesterca nesebično proigrao Matkovića kojem je preostalo samo da pogodi praznu mrežu – 2:0. Ipak, to nije bio i konačan ishod jer su Domžale, nakon obostrano brojnih izmjena u sastavima, uspjele postići počasni pogodak. Naime, tri minute prije kraja, na s desne strane ubačenu loptu na suprotnu vratnicu natrčao je Kranjčič i iz blizine samo proslijedio u mrežu.

NK Osijek igrao je u sastavu: Malenica, Hasić, Tuia (od 71. Mikolčić), Jelenić, Jurišić, Jugović (od 71. Cvijanović), Dantas (od 60. Pušić), Soldo (od 71. Lima), Bukvić (od 60. Omerović), Jakupović i Matković (od 60. Hernani). U posljednjih desetak minuta u igru su ušli i Živković, Vrbanac i Ademi.

Foto: Borna Jakšić/PIXSELL

Nastavi čitati

Najlaćarnije