SPEEDWAY
Olimpija je već 101 godinu simbol donjogradskog sporta, a zapravo je mnogo više od sporta
Solidan start u novoj nogometnoj sezoni probudio je nadu da u klubu počinje nova renesansa
Tijekom cijele prošle godine u Donjem su gradu održa(va)ne brojne manifestacije kojima je obilježen rijedak sportskog društva iz tog, najistočnijeg dijela slavonsko-baranjske metropole. Osim na kultnom igralištu na Zelenom polju, razna ljubičasta klupska obilježja mogla su se zapaziti u nizu obližnjih ulica, a tržnica na središnjem trgu nekoliko puta bila je mjestom održavanja prigodnih okupljanja Donjograđana kojima je, uz ostalo, ponuđeno i promatranje prigodnih dokumentaraca filmskih entuzijasta tog kvarta Hrvoja Petrovića i Josipa Grizbahera, posvećenih upravo stoljetnom djelovanju Olimpije.
Početkom nove školske godine 2024./2025., pak, u redovna nogometna natjecanja uključeni su svi Olimpijini uzrasti, od seniora pa sve do pretpočetnika i početnika, što je pokazatelj da će sadašnje generacije „ljubičastih“, na ponos svih unterštetera, sačuvati imidž jednog od najstarijih nogometnih klubova u Hrvatskoj. Nakon prva tri kola, u Prvoj županijskoj ligi osječko-baranjskoj, na vrhu ljestvice su baš olimpijaši, učenici Tonija Šarića, s osvojenih sedam bodova (kao i Torpedo iz Kuševca), ali kroničari već dugo naglašavaju to da je, u natjecateljskom smislu, Olimpija već dugo u stupnju natjecanja daleko ispod negdašnjeg klupskog statusa u slavonsko-baranjskom nogometu. Bilo kako bilo, solidan start u novoj sezoni probudio je sada već dugotrajna nadanja Donjograđana da na Zelenom polju počinje renesansa i u tom smislu. Iako su neumoran, neprekinut sustavni rad na odabiru i školovanju najmlađih iz tog kvarta, ipak, ono zbog čega taj klub apsolutno zaslužuje dobiveni epitet „simbol Donjega grada“. Zasluživši da se, ukratko, prisjetimo njena prvog stoljeća postojanja!


Naime, u raznim vremenskim razdobljima, uz simbol donjogradskog sporta vezivani su i tenisači, stolnotenisači, košarkaši, rukometaši, boćari, borci karatea i joggeri, čime je Olimpija odavno prerasla sportske okvire. Jer, u tom su se društvu, poglavito opredijeljenom za amaterizam, ovisno o sklonostima već cijelo stoljeće okupljali brojni donjogradski dječaci i djevojčice, mladići i djevojke čime ih je sport, kako se to danas voli reći, „sklonio s ulice“, udaljio od pretjeranog korištenja računala i(li) mobitela.
Službeni osnutak SD Olimpija, kako je naznačeno i u monografiji tiskanoj u povodu 80. obljetnice (autora Dragutina Keržea), bio je 7. rujna 1923. kad je na čelu prvog Izvršnog odbora za predsjednika izabran uglednik tog vremena i ravnatelj Šećerane Ervin Roscher, a osim nogometne novo je društvo imalo i šahovsku, koturašku (biciklističku) i kulturno-prosvjetnu sekciju s dramskim i tamburaškim ansamblima! Zanimljivo je, da se odmah pristupilo izradi klupskih značaka sa slovima ŠDO jer je bilo zamišljeno da novo društvo nosi ime Omladinac, što je represivni jugoslavenski aparat procijenio da je to nepoćudno ime pa je tri mjeseca kasnije (23. prosinca) na prvoj sjednici Skupštine („zakazanoj u 15,00 sati u društvenim prostorijama u gostionici kolodvor u Donjem grad“) utvrđeno ime kojem se početno slovo, dakako zbog zgotovljenih značaka, poklapalo s onim Omladinčevim – Olimpija!
Fotografije iz bogate prošlosti kluba: od prve klupske uprave iz 1923., potom momčadi iz nekoliko desetljeća, pa do današnjeg sastava, člana Prve županijske lige osječko-baranjske.
Donjograđani nikad nisu bili opterećeni rezultatskim dosezima, ali je nekoliko naraštaja ostavilo dubok trag u nogometnim analima u našoj regiji, ali povremeno i znatno izvan njenih granica. Prvi put se „nogometni puk“ na istoku Osijeka uzburkao u ljeto 1967., kad je kroz naporne kvalifikacije izboreno uvrštenje u tada respektabilnu Slavonsku nogometnu zonu. U društvu s vinkovačkim klubovima Dinamom (danas Cibalia), Spačvom i Lokomotivom, gradskim rivalom Metalcem, kao i s najboljim nogometašima Slavonskog Broda, Belog Manastira, Županje, Borova, Đakova, Valpova i Požege. Nov iskorak Olimpiji je donijela generacija koju je predvodio iskusni trener Ivica Rukavina-Juco kad je 1979. osvojila prvo mjesto u Podravskoj skupini SNZ i sudjelovala u atraktivnim kvalifikacijama za plasman u tzv. Jedinstvenu republičku ligu Hrvatske s Varteksom iz Varaždina i Slogom iz Čakovca. Odlučujuće je bilo gostovanje u Varaždinu, gdje je domaćin, uz mnogo zamjerki Osječana na suđenje, pobijedio i ostavio Donjograđane „pred vratima“ dotad najvećeg natjecateljskog dosega. Konačno, neposredno prije raspada bivše Jugoslavije, osvojivši 1989. naslov prvaka HNL „istok“, nogometaši Olimpije dvije sezone natjecali su se u nekadašnjoj Međurepubličko-pokrajinskoj ligi „sjever“ sa suparnicima iz istočne Hrvatske, sjeverne Bosne i Hercegovine, Vojvodine i zapadne Srbije, što je tada bio treći stupanj u jugoslavenskom nogometu! Logična je, danas, usporedba sa statusom člana Županijske lige, zar ne?


Nastanak samostalne i neovisne Hrvatske “ljubičasti” su dočekali odavno djelujući s prohrvatskim opredjeljenjem. Vjerovalo se, naime, da će čelnici donjogradskih tvornica, poduzeća i tvrtki, kao i prije osamostaljenja, davati golemu potporu razvoju simbola Donjega grada. Godinama se to i ostvarivalo, pa su „olimpijaši“ dvadesetak godina dograđivali ranije stečeni ugled natječući se u Drugoj ligi „sjever“, potom u Prvoj „B“ hrvatskoj ligi „istok“, te u Trećoj hrvatskoj ligi „istok“. Nažalost, kako je vrijeme odmicalo, rezultati nekih novih naraštaja posta(ja)li su sve slabiji i slabiji, pa je proslavu svoje stogodišnjice seniorska momčad Olimpija dočekala natječući se daleko od „svjetla pozornice“, u Prvoj županijskoj osječko-baranjskoj ligi. Međutim, budući da se posljednjih sezona oko kluba opet okupilo nekoliko mladih i ambicioznih sportskih djelatnika, prije svih bivših nogometaša toga kluba, postoji nadanje da bi najstariji osječki nogometni klub u dogledno vrijeme mogao početi vraćati ranije stečen, a posve neočekivano u posljednjem desetljeću, izgubljen ugled. Jer, na igralištu na Zelenom polju nikad se nije odustajalo od prihvaćanja svih dječaka željnih nogometa, i danas im se poklanja velika pozornost, što bi moglo, i trebalo zbog svega što Olimpija i danas predstavlja u najistočnijem dijelu Osijeka. Mnogo više od sporta…

Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
NEĆE, PA NEĆE Osijek je nakon penala u Varaždinu ispao iz Kupa Hrvatske
Naši su poveli, pa je izjednačeno i onda je tako ostalo i nakon produžetaka
Nogometaši Varaždina u srijedu su na svom stadionu, boljim izvođenjem jedanaesteraca poslije neriješenih 120 minuta igre, izborili plasman u četvrtfinale Hrvatskog kupa nadmašivši sastav NK Osijek s ukupno 5:3 (1:1, 0:1). To su podaci koji će biti trajno upisani u povijest našeg najmasovnijeg natjecanja, ali se iza golih brojki vjerojatno neće brzo zaboraviti niz zanimljivosti s još više upitnika i dvojbi.
Među raritete, pogotovo jer je konačni pobjednik dobivan izvođenjem dodatnih udaraca s „bijele točke“, svakako treba ubrojiti činjenicu da vrata varaždinskog sastava nije branio Oliver Zelenika nego njegova pričuva Josip Silić, a umjesto standardnog i pouzdanog Marka Malenice, Željko Sopić nenadano je ukazao u priliku za debi novaku Nikoli Ćurčiji. Osim toga, kapetansku vrpcu osječke momčadi na početku je ponio mladi Hrvoje Babec, jer osim Malenice na startu u momčadi nije bilo ni kapetana Vedrana Jugovića.
Varaždinci su većim dijelom susreta imali inicijativu, stvorili su pritom i nekoliko izglednih prilika već u prvom poluvremenu, ali se gostima isplatila taktička zamisao oslanjanja na organiziranu obranu i brze protunapade, pa su stekli i rezultatsku prednost. Tek u nastavku, NK Varaždin je došao do rezultatske ravnoteže koja se nije mijenjala ni nakon polusatnog produžetka, pa su pobjednika odluči(va)li uvijek neizvjesni dodatni jedanaesterci.
U prvih pola sata utakmice, inače, „plavi“ su opasno testirali Ćurčijine sposobnosti kad je visoki Mamić u 5. i 20. minuti mogao donijeti domaćinu prednost, isto je ponovio i Tavares u 27. minuti, ali novi vratar na golu osječkog sastava tada je triput pokazao da nije slučajno dobio Sopićevo povjerenje.
0:1 Štoviše, nakon tih uzbuđenja, na drugoj strani, u 38. minuti, poveli su mladići u maslinasto-narančastoj opremi. Bila je to munjevita akcija Omerovića po desnoj strani, uslijedio je idealan centaršut na bližu vratnicu, utrčao je Jakupović i s 4-5 metara glavom majstorski pogodio lijevi kut nemoćnog Silića – 0:1.
1:1 Varaždinski su nogometaši na otvaranju drugog poluvremena nastavili s intenzivnim napadima, od kojih im je urodio plodom onaj u 58. minuti. Sve je sam učinio Duvnjak, odlučio se na udarac s oko 25 metara i loptu „zakucao“ u lijevi gornji kut. U preostalih nešto više od pola sata, i jedni i drugi mogli su otkloniti i produžetak i raspucavanje jedanaesteraca, ali im to nije uspjelo usprkos i prilikama koje nazivamo stopostotnima.
Tako je u 68. minuti Silić bravurozno, u razmaku od samo nekoliko sekundi(!), branio udarce iz neposredne blizine koje su izveli Jurišić, pa Matković, uslijedio je još jedan Mamićev zicer kad je u 75. minuti svladao i Ćurčiju ali je lopta po zemlji samo „liznula“ lijevu vratnicu, da bi se, zatim, u jednog od junaka prometnuo Mateo Barać (nekad član NK Osijek) pošto je u velikoj gužvi pred varaždinskim vratima izbacio loptu s gol-crte!
I poslije svih tih uzbuđenja, budući da u produžecima kao da su se i jedni i drugi prepustili sudbini iščekivanja penala, došla su nova, ona – za ishod ključna. Tada je za NK Osijek sve počelo već prilikom prvog udarca s 11 metara, jer je Čolina poslao loptu metar preko grede, a Mamut rutinerski pogodio mrežu. Uslijedilo je, potom, ono što je već nakon Čolinina „kiksa“ postalo neizbježno.
Za NK Osijek igrali su: Ćurčija, Guedes (od 76. Jugović), Hasić, Mkrtchyan, Jurišić (od 89. Cvijanović), Babec (od 98. Kolarik), Peček (od 63. Mersinaj), Čolina, Bukvić (od 63. Matković), Omerović i Jakupović (od 76. Jovičić). Sudio je Duje Strukan iz Splita.
JEDANAESTERCI – Čolina promašaj, Mamut 2:1, Cvijanović 2:2, Vuk 3:2, Matković 3:3, Mamić 4:3, Jugoviću udarac brani Silić, Puclin 5:3.
Osječki „bijelo-plavi“ sada će biti isključivo usmjereni prema što boljim rezultatima u Supersport HNL-u, a prva prilika da pokušaju poboljašati dosadašnju nezavidnu bilancu je nedjelja, 7. prosinca, kad će u 17,30 sati na Opus Areni gostovati Istra 1961.
(Na glavnoj fotografiji: Arnel Jakupović nakon pogodtka koji nas je doveo u vodstvo)
Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
SPEEDWAY
NOGOMETNI KUP Osijek igra s Varaždinom za prolaz u četvrtfinale, isto kao i prije 3 godine
Pobjeda bi puno značila i za rast samopouzdanja u nastavku prvenstva
Između važnih prvenstvenih utakmica, u Vinkovcima (Vukovar 1991, 2:2) i s Istrom 1961 (nedjelja, u 17 sati na Opus Areni), momčad NK Osijek ima već u srijedu, 3. prosinca još jedan značajan ispit sposobnosti. Ždrijeb je htio, da „bijelo-plavi“, isto kao i prije tri godine, igraju u osmini finala Supersport Hrvatskog kupa protiv nogometaša Varaždina na njihovom stadionu. Uspomene na taj prethodni međusobni sraz još su svježe, jer su tada Caktaš i Kleinheisler svojim pogocima (za 2:1) osigurali pravo nastupa osječke momčadi u četvrtfinalu.
No, koliko su se vremena promijenila najbolje će dočarati podatak, da su od momčadi iz tog studenoga 2022. sadašnji prvotimci na Opus Areni samo – Marko Malenica i Vedran Jugović! Aktualni kapetan i dokapetan, ponikli još u Gradskom vrtu.
Ipak, Hrvatski kup ne budi optimizam samo zbog uspjeha, nego možda još i snažnije zbog prethodnog izdanja našeg najmasovnijeg nogometnog natjecanja, kad je Slaven Belupo zaustavio osječki sastav tek boljim izvođenjem jedanaesteraca nakon travanjskog remija u Koprivnici, zaustavivši ga – u polufinalu!
Dakako, na Pampasu ta dva sjećanja bude toliko potreban optimizam, pa i samopouzdanje uoči srijede i novog „dravskog derbija“ na putu ulaska među osam najboljih Kup sudionika ’05/’06.
Podsjetili smo kapetana Jugovića na onaj susret ’22, a on nam se javio iz autobusa kojim su damas poslijepodne „bijelo-plavi“ (ot)putovali u drugi hrvatski prvoligaški grad na Dravi. Dakako, da mu se urezala u pamćenje:
– Bila je to vrlo teška utakmica, s nekoliko crvenih kartona i na rubu incidenta, ali smo, ipak, uspjeli proći – sjeća se Jugo. – Realno gledajući, tada smo bili jači i u povoljnijem ozračju od sadašnjeg. Međutim, Kup utakmice su uvijek specifične i u njima nema favorita, ulog će i u srijedu biti velik kao i prije tri godine. Zato moramo pokazati fanatičnu borbenost, svi moraju biti svjesni značaja utakmice, pa budemo li svi dali sve od sebe proći ćemo u četvrtfinale što bi nam mnogo značilo i u pogledu samopouzdanja za nastavak prvenstva i borbu u situaciji u kojoj smo se našli.
O sastavu baš i nije uputno lamentirati, jer će trener Sopić sigurno na neki način pokušati iznenaditi Varaždince, ali i ne samo njih. Jasno je, međutim, to da za sastav ne mogu kandidirati Vrbančić, Šopov, Jelenić, Farkaš i Živković, ali se očekuje da će, konačno, među starterima biti oporavljeni Matković, koji je već na nepogodnom vinkovačkom travnjaku pokazao da je u svakom trenutku prava napast za suparničku obranu.
Odluči li se trener „bijelo-plavih“ za sastav s dvojicom igrača u vršku napada, u srijedu bi u Varaždinu mogli istrčati: Malenica, Guedes, Hasić, Mkrtchyan, Jurišić, Babec, Jugović, Čolina, Omerović, Matković i Jakupović. U nešto opreznijoj opciji, vjerojatno, zaigrat će Mersinaj, Cvijanović, Petrusenko, Peček, Kolarik i(li) Barić.
U četvrtfinale Hrvatskog kupa, inače, već su se plasirali Dinamo, Hajduk, Slaven Belupo, Lokomotiva, HNK Gorica i NK Kurilovec, s tim što se u srijedu, prije varaždinske utakmice, u 13 sati, sastaju Mladost Ždralovi i HNK Rijeka.
(Na glavnoj fotografiji: Nail Omerović trenutno je s pet pogodaka u prvenstvu najbolji strijelac NK Osijek)
Foto: David Jerković/PIXSELL
SPEEDWAY
HEP – KUGLAČI UMIROVLJENICI Najbolja je Podružnica Osijek sa Zdravkom Terzićem
Najstariji natjecatelj bio je Branko Mađarac rođen 1948.
Obilježavajući 27 godina djelovanja, članovi Udruge umirovljenika HEP-a Slavonije i Baranje održali su treći tradicionalni kuglački turnir, kojem je ove godine domaćin bila Podružnica Vinkovci. Turnir je odigran 26. studenoga na četverostaznoj kuglani u višenamjenskoj Sportskoj dvorani„Danijel Rehak“ u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo Naselje.



Svaka je momčad nastupila na sve četiri staze, s tim što je svaki natjecatelj na svakoj bacao deset puta „u pune“. Turnir je održan pod kontrolom sudačke trojke koju su sačinjavali Mirjana Mikan, Ivan Čerba i Jozo Tonkovac a u rezultatskom smislu nije bilo mnogo dvojbi. Naime, osječku podružnicu predvodio svojevremeno istaknuti kuglač Zdravko Terzić, pa se tijekom gotovo dvosatnog natjecanja lako se prepoznalo da je to najbolja momčad, ispred podružnica Požege, Vinkovaca i Slavonskog Broda. Priznanja je uručio Jovo Budimir, predsjednik Udruge umirovljenika HEP-a Slavonije i Baranje.
- Konačan poredak
- 1. Podružnica Osijek 908 čunjeva (Zdravko Terzić 237, BorisJanošević 231, Niko Tojčić 225 i Ivica Grgić 215)
- 2. Podružnica Požega 740 (Zdravko Šmipeter 220, JosipKeler 217, Petar Šarčević 176 i Vlado Šarić 117)
- 3. Podružnica Vinkovci 665 ( Branko Mađarac 185, BožoDinješ 182, Josip Krezo 160 i Branko Ivković 138) 4. Podružnica Slavonski Brod 608 srušenih čunjeva (Jure Vranjić 168, Slavko Jozić 161, Ivan Spajić 160 i Mario Tomljenović 119)
(Na glavnoj fotografiji: pobjednička Podružnica Osijek)
Foto: Dušan Pajtak za organizatore turnira
SPEEDWAY
TAJLANDSKI BOKS Dominirali Borbaševi Husovci, najbolji Splićanin Friganović i mali Jan
U dvorani Gradski vrt okupilo se oko 120 boraca iz šest zemalja
Klub tajlandskog boksa HUS organizirao je u subotu deseti, jubilarni turnir pod nazivom „Muaithai Osijek Open 2025“, koji je u sportskoj dvorani Gradski vrt okupio oko 120 boraca iz šest zemalja. Održane su borbe po kategorijama u svim uzrasnim skupinama, od mlađih kadeta do seniora, a najviše uspjeha imali su domaćini, učenici oca i sina Zvonka i Alena Borbaša. Titula najboljeg borca, ipak, otišla je u Split, sjajnom Bruni Friganoviću iz kluba Marjan 2015., juniorski prvak u kategoriji do 75 kg.
Međutim, gledatelje je posebno oduševio najmlađi sudionik te uspjele priredbe Husovac Jan Haramija, koji je izveo najbolji Wai Kru, tradicionalni tajlandski ples kojim se odaje poštovanje učitelju i dvorani, a osvojio je i prvo mjesto u borbama mlađih kadeta do 26 kg proglašen je i najboljim mlađim kadetom turnira, dječaka od 10 i(li) 11 godina, u kategoriji do 26 kg. Domaće natjecatelje vodili su njihovi treneri Alen Borbaš, Ivica Haramija, Tomislav Cukor, Josip Jurić, Matej Babić, Stjepan Paska i Marijan Barišić.

Naslove prvaka u borbama tajlandskog boksa na „Muaithai Osijek Openu 2025“ osvojili su – MLAĐI KADETI (10 – 11 godina) – do 26 kg: Jan Haramija; do 30 kg: Christiano Lončarević; do 32 kg: Jan Lulić (svi HUS); do 36 kg: Tin Trošić (Bad Shadow); do 40 kg: Lovro Ilišević; do 44 kg: Ivan Eržić; MLAĐI KADETKINJE – do 30 kg: Samanta Nađ (HUS); do 32 kg: Sofija Miličević (BiH);KADETI (12 – 13 godina) – do 38kg: Antonio Bilobrk; do 46 kg: Kristijan Gojković; do 58 kg: Viktor Haramija (HUS); do 60 kg: David Pavić; do 63,5kg: Leon Matijević, do 67kg: Ante Šakić; do 71kg: Petar Begović, više od 71 kg: Martin Đurđević (svi HUS); KADETKINJE (12 – 13 godina) – do 44kg: Iva Ilišević; do 50 kg: Naomi Sertić do 54kg: Mia Lajoš; do 63,5 kg: Milica Ljubišić(sve HUS) i s više od 63,5kg: Rafaela Mišković (Tigar); MLAĐI JUNIORI (14-15 godina) – do 46kg: Jure Kristović; do 60 kg: Jan Žveglić (oba SLO); do 67kg: Antonio Komesarović (Taksin); do 75kg: Filip Odžak (Mornar) i s više od 81 kg: Leon Galović (HUS); MLAĐE JUNIORKE – do 42kg: KatijaKvasina (Imotski); do 54 kg: Lucija Plazonić; do 60 kg: Neva Žaček; do 63,5 kg: DoriaŽaček (sve HUS); do 71 kg: Lucija Jelinić (Imotski) i s više od 71 kg: Ena Trojan (HUS); JUNIORI (16-17 godina) – do 57 kg: Arijan Luma (Taksin); do 63,5 kg: Luka Ber (SLO); do 71 kg: Dejan Ljubišić (HUS); do 75 kg: Bruno Friganović (Marjan 2015, Split), do 81 kg: Alen Alagić, do 86 kg: Ivano Đevlani s više od 81 kg: David MuretićGucek (sva trojica HUS); JUNIORKE – do 51 kg: Lea Guljaš, do 57 kg: Iva Borbaš, do 63,5 kg: Martina Radić, do 67 kg: Lana Švitek, do 71 kg: Paula Tomas i do 75kg: Tanja Turukalo (sve HUS); MLAĐI SENIORI (18-23 godine) – do 60kg: Nejc Stojanović (SLO); do 63,5 kg: Niko Spajić (Taksin); do 67 kg: Jan ŽanMesojednik; do 71kg: MaticGašperić; do 75 kg: Blaž Bezjak; do 81 kg: Miha Vesenjak (svi SLO), do 86 kg: Frano Silić (Marjan, Split), do 91 kg: Ivan Gajčevići s više od 91 kg: Toni Gajčević (oba HUS); MLAĐE SENIORKE – do 48kg: Iva Fekete; do 60 kg: Karla Vadnjak; do 67kg: Petra Mikulić; do 71kg: Miriam Šuta; do 75kg: Ena Lišinski i s više od 75 kg: Sofija SlobođanacZetović (sve HUS);
SENIORI – do 57 kg: Šimun Martić (HUS); do 60 kg: Nikola Dundović (Baranja); do 67kg: Gal Vesnaver; do Mohamed Anass Tiknionine (oba SLO); do 86 kg: Leonardo Paska; do 91 kg: Timotej Kozoderović (SLO) i s više od 91 kg: Tomislav Cukor (HUS); SENIORKE – do 54kg: Marija Mičić (Taksin); do 63,5 kg: Gabriela Lovrinčević i do 71 kg Lora Gavrić (obje HUS).

Natjecanju su svojim dolaskom dali potporu gosti: Dubravko Ižaković, Alen Nađsombat, Mladen Mikolčević, te Osječanin Zvonko Čelebija koji više od pola stoljeća živi u Kanadi gdje je stekao respektabilan planetarni ugled kao vrhunski majstor i sudac karatea, a turnir je otvorio Zvonko Borbaš, utemeljitelj, predsjednik i jedan od trenera HUS-a, aktualni čelnik gradskog i županijskog saveza tajlandskog boksa.
Foto: Arhiva organizatora
SPEEDWAY
OSIJEK TRČI Po drugi puta uzastopce na deset kilometara je pobijedio Vatroslav Haramustek
Na dva kilometra nastupila su 22 trkača, na pet kilometara 225, a na deset kilometara njih 128
u subotu je na promenadi održano sedmo izdanje tradicionalne humanitarne manifestacije „Osijek trči“ ili još popularnije utrke „Možeš ti to, daruj svoje kilometre“. Za razliku od svih prethodnih, a na veliko zadovoljstvo idejnog začetnika sada već impresivne tradicije s maksimalno humanom porukom, poznatog osječkog pjevača Igora Delača, najvažnija utrka protezala se i Donjim gradom koristeći povijesni događaj spajanja šetnice dvaju najvećih dijelova Osijeka u impozantnu cjelinu.
Dakako, kao i prijašnjih godina, i u subotu je start i cilj bio na promenadi kod spomenika slavnom Picassu, a odaziv trka(či)ca opet je oduševio, pa će KBC-u Osijek još jednom zaljubljenici u cestovno trčanje donirati iznos prikupljen startninama sudionika u dvjema najvažnijim rutama, na pet i deset kilometara.

Nažalost, iz zdravstvenih razloga u subotu utrci nije prisustvovao i njen pokretač, ali su svi sudionici neposredno prije starta saslušali Delačevu dirljivu audio poruku sa zahvalom svima zbog nastupa i iskrenim željama za što bolji rezultat. Njegove su riječi zacijelo duboko dirnule one, koji znaju s kakvom se bolešću Igor godinama suočavao, pa su s dodatnim zanosom krenuli – darivati svoje kilometre najljepšom šetnicom u Hrvatskoj.
Najzapaženiji sudionici subotnje priredbe bili su Vatroslav Haramustek, Barbara Njirić, Valentino Fišter i Una Ćulibrk osvojivši prva mjesta u svojoj konkurenciji. Na deset kilometara, naime, trčalo se promenadom, pa pješačkim mostom, šetnicom na lijevoj obali Drave, opet promenadom na desnoj obali sve do Zelenog polja i natrag; upola kraća ruta vodila je promenadom od Picassa do prostora nedaleko KBC-a Osijek, a dionica od dva kilometra trčala se do igrališta NK Elektra i natrag. Upravo na ovom mjestu sa zadovoljstvom treba istaknuti da je sedmo izdanje manifestacije „Osijek trči…“, kao simbolični dio proslave 239. rođendana grada, okupilo čak 375 trkačica i trkača iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jer se na startu našla i skupina Tuzlaka.
- 10 km – muškarci
- 1. Vatroslav Haramustek 35:45 minuta
- 2. Mario Erdeg 38:21
- 3. Hrvoje Tržić 39:19
- 10 km – žene
- 1. Barbara Njirić 44:07 minuta
- 2. Edina Kormos 44:55 3. Vlasta Živković 45:50

- 5 km – muškarci
- 1. Valentino Fišter 16:26
- 2. Matej Ugarković 17:19
- 3. Petar Filipović 18:05
- 5 km – žene
- 1. Una Ćulibrk 22:43
- 2. Tončica Vučemilović-Šimunović 23:18
- 3. Katarina Đak-Skeleđija 23:26 minuta
Na dva kilometra nastupila su 22 trkača, na pet kilometara 225, a na najdužoj dionici, od deset kilometara, sudjelovalo je 128 natjecatelja, što daje sveukupno – 375 sudionika! Budući da su, ipak, svi oni željeli postići što bolji uspjeh, izdvajamo one kojima je to po izrazito nepovoljnim vremenskim uvjetima donijelo i prepoznatljiv plasman. Nedvojbeno, u pravog lidera tog trkačkog dara Osječana rođendanu svoga grada prometnuo se Vatroslav Haramustek, koji je pobijedio na deset kilometara drugi put uzastopce.
(Na glavnoj fotografiji: Prva trojka na 10 km: Erdeg, Haramustek, Tržić – slijeva)
Foto: Vjeko Bulat za organizatora
-
Mobilia1 dan od objaveMAGLENKE Svakoga jutra neki vozači zasljepljuju druge jer nepotrebno pale svjetla za maglu
-
Analit2 dana od objaveNAPOKON Otvoreno pristanište – riječna marina Donji grad, ovdje je 5 pontona sa 175 vezova
-
Kožara2 dana od objavePOJČANE MJERE Policija sustavno kontrolira parkiranje na mjestima za osobe s invaliditetom
-
Šećerana2 dana od objaveODAZOVITE SE! Pozivaju se darivatelji svih krvnih grupa, zalihe krvi na kritičnoj razini
-
Svilana2 dana od objaveKRLEŽINI DANI Tijekom 3 dana možete pogledati 3 različite predstave koje tjeraju misliti
-
Kovinar1 dan od objavePRIJEDLOG Sad kad je obnovljena Sljemenska možda bi i Psunjska trebala ostati dvosmjerna
-
Šećerana22 sata od objaveGASTRO ADVENT Dimljeni buncek u pecivu s kiselim kupusom ili pulled pork ciabatta u Tvrđi
-
SPEEDWAY1 dan od objaveNEĆE, PA NEĆE Osijek je nakon penala u Varaždinu ispao iz Kupa Hrvatske
-
Svilana23 sata od objavePOP UP IZLOŽBA Novi projekt umjetničke Akademije o suvremenom grafičkom izrazu u Osijeku
-
Analit3 sata od objaveJESTE PRIMIJETILI?! Radovi u Županijskoj gotovi, čekamo sanaciju drugog dijela Radićeve
-
Svilana21 sat od objaveOTVORENI KRLEŽINI DANI Znanstveni skup kontinuirano se u Osijeku održava od 1987.
-
Kožara20 sati od objaveU jednom danu zabilježen čak 31 prekršaj parkiranja na mjestu za osobe s invaliditetom

