U organizaciji Hrvatskog novinarskog društva danas su novinari uspješno prosvjedovali u Zagrebu i Splitu protiv tzv. Zakona opasnih namjera, odnosno protiv izmjena Kaznenoga zakona prema kojima neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje u fazi istražnog postupka postaje kazneno djelo. Novinari su tu izmjenu nazivali i Lex AP!

Na Markovu je trgu, između ostalih, govor održao i nagrađivani osječki istraživački novinar i potpredsjednik HND-a, Drago Hedl, koji je na početku rekao da ovakva izmjena zakona znači kraj istraživačkog novinarstva, koje se najčešće oslanja na izvore onih poštenih ljudi u sustavu koji se ne slažu sa zataškavanjem detalja iz istrage, čime se često pogoduje visokim dužnosnicima ili visokopozicioniranim ljudima iz vrha stranke.

Hedlov govor pod nazivom “Zakon opasnih namjena” – donosimo u cijelosti:

Julian Assange  u strogo čuvanom zatvoru Njegovog Veličanstva Belmarsh čeka izručenje državi koja se diči Prvim amandmanom kao garantom  slobode govora i medija, a u kojoj mu prijeti 175 godina strogog zatvora po Zakonu o špijunaži iz 1917. godine. Jedini grijeh zbog kojeg proganjaju Assangea svih ovih godina je taj što je ljudima govorio istinu i dokumentirao stravične zločine koje je United Stasi of America počinila u ime svojih građana, a da oni za to do WikiLeaksa nisu znali.

Zato, vi koji sada u Hrvatskoj odlučujete o uvođenju kaznenog djela „neovlaštenog otkrivanja sadržaja ili dokazne radnje“, kako bi se nas novinare zaustavilo u obavljanju naših svakodnevnih poslova, imajte na umu da država nema što tajiti od svojih građana ako im želi dobro, te da, i 107 godina nakon donošenja ovakvih zakona opasnih namjera, novinari mogu, poput Assangea, zbog objavljene istine, doživotno završiti u zatvoru!

Svjetski ugledni povjesničar, sociolog i novinar Boris Kagarlitsky zbog šaljive istine, ili istinite šale, objavljene prije godinu dana na YouTubeu uhapšen je u Putinovoj Rusiji.Nakon toga je kao politički zatvorenik odrobijao četiri i pol mjeseca u nekadašnjem Staljinovom logoru Gulag. Jedini grijeh Borisa Kagarlitskog je taj što Levijatan nema smisla za humor, kako u Sibiru, tako i na Korčuli, kada usamljeni građanin aktualnog premijera dočeka u trajektnoj luci s porukom „Dobrodošao, Ćaća!“ da bi ga policajci u civilu odveli u nepoznatom pravcu.

Prođe li ovaj Lex AP-e u Saboru, javnost neće smjeti znati zašto je nositelj transparenta nasilno priveden, kakav mu krimen zbog riječi Ćaća istraga stavlja na teret, te koje su dokazne radnje protiv suspektnog zločinca provedene, a da se mi kao novinari ne izložimo riziku trogodišnjeg robijanja. Kaznenim gonjenjem svih onih koji se usude mračne državne tajne  učiniti javnim, ili se našaliti s vlastodršcima, i mala Hrvatska velikim slovima se upisuje na globalnu mapu širenja Gulaga, od Guantanama i Belmarsha do Quantica i Sibira.

Zato ovaj Zakon nije samo zakon opasnih namjera već i zakon opasnih namjena! Timing njegovog donošenja nimalo slučajno podudara se s izborom novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića što može značiti samo jedno: da će i Zakon i Tužitelj revnosno štititi lik i djelo Andreja Plenkovića, kao i njegovih dvorjana, od bilo kakvog mogućeg razotkrivanja u javnosti. Uostalom, i sam Car  nije krio da je njegova golotinja, pojavljivanje inicijala AP u SMS porukama praćenih osoba, bila motiv za donošenje ovog rigidnog zakona. Sada kada je stvar pravno zgotovio i odabrao štitonošu, promijenio je retoriku pravdajući progon zviždača i novinara već viđenom praksom u 30 država koje, i da hoće, ne može nabrojati. I to u istom trenutku kada poglavar jedne od najkonzervativnijih, Vatikana, papa Franjo, demokratizira zviždaštvo u borbi protiv korupcije i radi financijske transparentnosti katoličke Crkve!

Zato je namjena ovog Zakona opasnija i od njegove namjere da mediji postanu tabula rasa kada se Žalac i Rimac dopisuju o šefudok ih istražitelji snimaju, ili kada njegov pobočnik Marko Milić koristi politički utjecaj za zapošljavanje podobnih u Hrvatskim šumama. Ovaj će Zakon u rukama AP-ovog Kadije učiniti nevidljivim prodaju plina za jedan cent, kao i šverc pola milijuna eura vrijedne ogrlice omiljenog tajkuna, baš kao što će iz javnog prostora biti izbrisane sve kriminalne radnje, sve bespravne gradnje, sve vožnje u pijanom stanju, sve Geodezije i Fimi medije, baš kao i sva obiteljska nasilništva hadezeovske bratije, svako slovo i svaki zarez koji bi mogli nanijeti „političku štetu“ Andreju Plenkoviću. O kaznenom progonu „glave hobotnice“, da i ne govorimo.

No krajnja namjena ovog Zakona opasnija je od svih ovih namjera, a ona cilja,koliko god nas Plenković pokušava držati guskama u magli, na kažnjavanje i izopćavanje nepoćudnih mu novinara kako bi u potpunosti zavladao javnim prostorom. Onaj koji posjeduje narativ, posjeduje i apsolutnu moć, jer laž prikazuje kao istinu, a istinu demonizira kao ugrozu demokracije. Svjedoci smo da vlasnici narativa genocid nazivaju borbom protiv terorizma, ubijanje civila i djece brane pravom na vlastitu državu, a proxy ratove proglašavaju ničim izazvanim sukobima.

Zašto mi kao novinari ne možemo niti smijemo vjerovati na riječ Andreju Plenkoviću dok donosi ovakve zakone? Naprosto zato što AP ne voli novinare izvan dvorišta režimske, tzv. javne kuće HRT-a, otvoreno nas tretirajući kao državne neprijatelje broj jedan. Jer, kaže on,vodimo „orkestrirane napade na njegovu vladu“!? Umjesto dokaznih radnji, evo još nekoliko citata njegovog ophođenja s novinarima:

„Što vi mislite, da ja ne znam tko od vas pripada kojem spektru?“

„Znam ja s kim ste u sprezi, znate vi to dobro“.

„Kakve je vrste djelovanja ovo vaše pitanje?“

„Vi ste u Hrvatskoj polulegalno, niste dobili koncesiju!“

„Odite vi na izbore pa pobijedite, pa onda planirajte proračun.“

„Imali ste teroristički napad Bezuka, da izvrši teroristički akt prema predsjedniku Vlade, odnosno prema meni“.

„Ovo je sitan bezobrazluk koji ste si dopustili…“

„Jeste li sada dobro? Je li dijareja gotova?“

„Mogu što hoću! Itekako mogu…“

Da, može Andrej Plenković zaista što hoće, pogotovo će to moći usvoji li se ovaj Zakon o zaštiti njegovog lika i djela što će mu dati veću koncentraciju moći i od samog Franje Tuđmana za čije su vladavine novinare uredno opservirale tajne službe. Ne treba puno guglati da bismo se uvjerili kako Andrej Plenković one medije koji nisu pod njegovom šapom drži opasnim kolaboracionistima vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, te su mu, osim osornosti i bahatosti,teroristi i veleizdajnici često na jeziku.

Davno nam je AP poručio što je tema o kojoj trebamo izvještavati, a što nije. Otkako je na vlasti njegova ambicija da postane glavni urednik svih hrvatskih medija nije jenjavala, već metastazirala do ovog Zakona po kojem ćemo svi morati misliti i pisati njegovom glavom,ili ćemo završiti tamo gdje je Assange već godinama, u zatvoru.

Zato je glavna namjena ovog lex AP-a „oteti opjevani pojam „demokracije“ ne bi li gaizjednačio s vlastitim režimom, a novinare koji na to ne pristanu, proglasiti špijunima i državnim neprijateljima koje će, kao takve, Tužitelj svesrdno progoniti.Naravno, službeni narativ će reći, baš kao i za Assangea, da je tim i takvim objavljivanjem istine ugrožena nacionalna sigurnost. Stoga će njihov progon predstavljati „egzemplarno kažnjavanje“ kako bi se upozorilo sve one koji se ne podvrgavaju ili koji destabiliziraju politički poredak vladanja AP-a kakva ih sudbina čeka. Zato je namjena ovog Zakona opasnija i od njegovih opasnih namjera.

„Ako nam se oduzme sloboda govora, onda ćemo nijemi i šutljivi biti odvedeni kao ovce na klanje“, rekao je otac američke nacije George Washington prije više od dvjesto godina.

Danas smo se ovdje okupili da ne ispadnemo ovce ispred klaonice, dakle kako bismo digli svoj glas protiv zakona kojim nama, ali i našoj djeci i unucima, želi zabraniti da slobodno mislimo, govorimo i pišemo. Ako, pak, mislite kao Turudić da novinari samo grintaju, da je to njihovo pravo i poslanje, odnosno da je sve ovo šala za YouTube, dođite opet ovdje, na Markov trg, nakon što vladajuća većina, usta punih demokracije, izglasa ovaj kazneni progon zviždača i novinara. I budite hrabri tada pa i vi podignite transparent na kojem će pisati: „Dobrodošao, Ćaća!“.

I nama novinarima javite ono što ćete samo vi znati: U kojem ste Gulagu završili?

Foto: Josip Regovic/PIXSELL