Idemo odmah na bitno. Nakon Drugog svjetskog rata tadašnja je vlast nešto manje od pola stoljeća po gradu postavljala spomenike, a onda je 1992. nova vlast donijela odluku da se svi ti spomenici imaju ukloniti i “restaurirati”. Danas je već teško doći i do popisa onih skulptura koje nikada nisu vraćene s restauracije, a s vremenom su nestale i iz kolektivne memorije.

ŽRTVE FAŠIZMA Spomenik žrtvama fašizma koji se nalazio u Perivoju kralja Tomislava (tada podignut na kosturnici u kojoj je sahranjeno sedamdeset četvero žrtava ustaškog režima strijeljanih 1941.) miniran je 1991. i pretvoren u hrpu metala i tako valjda uspješno “restauriran”.

MAJKA I DIJETE Spomenik Majka i dijete, posvećen žrtvama holokausta, rad svjetski poznatog osječkog kipara Oskara Nemona i dalje stoji u istoimenom parku na Gajevom trgu. Dakle, za spomenik koji obilježava stradanje jednog naroda odabrana je skulptura majke koja uzdiže svoje dijete. Simbol majčinstva i novoga života odabran je umjesto neke patetike kolektivne žrtve ili bilo što slično. Srećom nije ni uklonjen ni “restauriran”.

ŠETAČ Spomenik Augustu Cesarcu (Šetač) uspio je preživjeti novohrvatsko ludilo restauracije pa tako i dalje ponosno stoji, odnosno šeta, na Trgu slobode. Inače, na zidu zatvorske ćelije iz koje su ustaše tog istaknutog člana Komunističke partije Hrvatske odveli na strijeljanje 1941. ostalo je zapisano “Živjela sovjetska Hrvatska”.

UMIRUĆI VOJNIK S druge strane imamo i nešto stariji spomenik palim vojnicima 78. Šokčevićeve pukovnije poznatog kipara hrvatske moderne Roberta Frangeša-Mihanovića. Taj je spomenik postavljen još 1898., pa je uklonjen, pa opet pompozno postavljen 1996. kada je vlast zbog njega dala preurediti cijeli Park kralja Držislava ispred Doma Hrvatske vojske, pa su kibiceri taj novi parkovni kvart prozvali Mala Moskva – što poprilično govori o poimanju uređenja javnog prostora u Osijeku i utjecaja politike, a ne struke. Taj je spomenik krajem 2022. opet upućen na restauraciju, pa je vraćen 2023. u dvorište Muzeja likovnih umjetnosti gdje čeka valjda odobrenje da ga vrate na njegovu originalnu poziciju u Perivoju kralja Tomislava. Cijelo to vrijeme komično je kako u Maloj Moskvi cijelim parkom sad već dvije godine dominira prazni postament.

VELIKANI Idemo dalje, prilikom obnove Sakuntala parka iz njega su uklonjeni spomenici poznatim Osječanima – Adolfu Waldingeru, Hugi von Hötzendorfu i Paji Kolariću. Ti umjetnički radovi Vanje Radauša (još jednog svjetski poznatog kipara) naprosto su izgurani iz javnog prostora 2018., a da komedija bude još zabavnija 2000. je uloženo 200.000 kuna u temeljitu obnovu tih bista. Zadnji puta su viđene odložene (ili odbačene) u dvorištu Ukopa!? Poslije toga su ih transportirali u skladište negdje u Tvrđi. Čekamo da se jave.

STARČEVIĆ Spomenik koji je izazvao najviše kontroverzi u javnosti je spomenik Anti Starčeviću na središnjem gradskom trgu koji je po njemu dobio ime. Ogromna masivna figurativna gromada čovjeka koji je za života govorio da ne želi da mu se podižu spomenici i koji s Osijekom nije imao nikakve veze niti je ikada bio u Osijeku. Spomenik je još jedan dokaz kako to izgleda kada se politika umiješa u rad struke i diktira umjetnička rješenja. Cijelu kontroverzu oko podizanja tog spomenika inicirao je tadašnji gradonačelnik Anto Đapić. Osnovano je povjerenstvo koje je odabralo sasvim drugo rješenje spomenika (prozračne stepenice koje bacaju sjenu u obliku Starčevića za govornicom), ali je Đapić samoinicijativno poništio taj natječaj i odlučio podići figurativnu skulpturu. Nakon protivljenja struke i građana čak je rekao da će cijelu skulpturu podići još jedan metar u vis.

GRAĐANI U konačnici, sad na trgu imamo dva spomenika. Uz Starčevića tu je i onaj od ranije, općeprihvaćeni spomenik Ljudi (odnosno Građani), koji je naknadno vraćen ali je izgubio plitki postament i izgleda kao da je slučajno ispao s nekog kamiona. Sve da bi Starčević bio dominantniji.

FIĆO I TENK O spomeniku Fiće koji gazi tenk ispisano je već na kilometre tekstova koji nisu uspjeli detektirati zašto smo u spomen na jedan od najdramatičnijih dana u osvit Domovinskog rata u sred grada postavili stari tenk i automobil proizveden u Zastavi iz Kragujevca u Srbiji. Ok, svi znamo priču kako su vojnici JNA tenkom iz kasarne u središtu grada na Vukovarskoj pregazili automobil koji je jedan Osječanin nekoliko sekundi prije namjerno ostavio da blokira cestu. Svi znamo da je to bio nevjerojatan čin građanske hrabrosti, izniman osobni stav i istovremeno da je to bio događaj nakon kojega je svima bilo jasno tko je okupator. Ali ima li smisla da se naša djeca više od trideset godina kasnije u igri penju po tenku uz jednu od glavnih gradskih prometnica? Inače, odluku o izgledu spomenika bez ikakve javne rasprave i konzultacija sa strukom svojedobno je donio Odbor za branitelje Grada Osijeka.

RADIJATORI Idemo dalje, imamo mi u Osijeku i radijatore – to je spomenik braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata. I ovdje je na natječaju pobjedilo jedno drugo riješenje. Ali očito se to, u mnogome skromnije obilježje, nije svidjelo naručiteljima (opet politici, jel) pa je izmišljena podjela prvog mjesta i pridodano rješenje… radijatora. Materijal odabran za taj spomenik toliko je čvrst i masivan da kada bi se sva ta “rebra radijatora” naslagala jedno na drugo mogli bismo dobiti stup od kojih stotinjak metara koji bi mogao stajati vječno. Dakle, spomenik je definitivno preglomazan za prostor na kojemu se nalazi. A najtužnije je kada za obljetnice polaganja vijenaca obližnji kafić razmiče stolice i stolove na terasi da bi ondje mogli stajati vijenci i svijeće.

STARA IDEJA Podsjećamo i na ideju iz 2016. o podizanju spomenika “Hrvatski vojnik”, koju su inicirale braniteljske udruge (njih 24) s naumom da na Promenadi uz Dravu postave vjernu, deset metara visoku repliku pripadnika ZNG-a iz 1991., s krunicom oko vrata. Naravno, u središtu grada. Srećom to je negdje zapelo.

TUĐMAN Nadalje, jasno, imamo i spomenik Franji Tuđmanu koji se baš i nije uklopio na početku Trga slobode a i stalno nešto ne valja s rasvjetom koja je sastavni dio kompleksa. Spomenik Titu nikada nismo imali.

PICASSO No, u gradu ima i zanimljivih spomenika. Recimo, spomenik Picassu. Jedini spomenik tom jednom od najpoznatijih slikara svih vremena izvan njegove rodne Španjolske. Kad su se prije petnaestak godina dva španjolska turista zatekla u našem gradu, nisu se mogli načuditi da se spomenik Picassu nalazi ovdje. Priznali su da nisu nikada ni čuli do tada za Osijek, a kamoli da u njemu postoji spomenik njihovom sunarodnjaku. Čak su kupili razređivače i krpe te ga temeljito oprali.

Dakle, ako nekom padne na pamet da postavljamo nove spomenike, možda bi bilo bolje držati se ovog trenda s Picassom. Da budemo jedinstveni po stručnoj i umjetničkoj ideji, a ne po političkom kičeraju i estetskom nasilju.

Foto: Komarilos