Cukerpiksna
DNEVNIK PENZIONERKE Kad klinci viču “Baba, daj penziju”, odvratite “E, baš bi se usrećili”
Mi starci smo možda staromodni, ali naša generacija nije ponosno šarala po fasadama
Odgoj djece već je postao velika znanost. Nema dana da neki portal ne izumi toplu vodu o toj temi i ne posavjetuje roditelje što, kako i kad trebaju učiniti da bi pravilno odgojili svoje dijete. Uglavnom, odgoj djece počinje u vrtiću i u obiteljskom domu, a nastavlja se u školi. O čemu danas primjerice uče osnovnoškolci iz Hrvatskog jezika – pravopis, gramatiku, književnost? Uči li ih netko kako se govori ili je to zadatak roditelja? Čitaju li knjige ili lektiru pišu čitajući sažetak na internetu? Puno nevažnih pitanja za nas penzionere koji danas razmišljamo o drugim stvarima, kako primjerice rastegnuti penziju od prvog do prvog, čime bismo platili dodatne lijekove koje ne dobijemo na recept, koji bi nam prirodni lijek pomogao da se riješimo neke boli i sličnim „glupostima“.
Priča jedna vremešna Osječanka, rođena pedeset i neke:
– Kad čujem da dvanaestogodišnjak kaže majci: „Ja i Darko se idemo igrati“, a ona ga ne ispravi i poduči da se kaže: „Darko i ja“ srce me zaboli. Gdje je trebalo naučiti da se “ich“ formom mogu služiti samo veliki književnici i da prvo lice jednine nije primjereno upotrebljavati u svakodnevnom govoru, isto kao ni „japajakanje“.
Mene je odgajala neobrazovana majka, ali je od rane mladosti služila kod gospode i naučila kako se služi priborom za jelo i kako se govori… Mi smo u školi morali čitati lektiru, od Mate Lovraka, Ivane Brlić Mažuranić i Tone Seliškara do Krleže, Marinkovića, Dostojevskog, Tolstoja, Mažuranića, Gundulića, Shakespearea, Poa, Balzaca, Šenoe i drugih velikana pisane riječi.
– Sjećam se kako smo teško dolazili do knjiga. Svi smo bili upisani u knjižnicu, ali nije bilo toliko knjiga koliko nas srednjoškolaca pa smo ih međusobno razmjenjivali – priča gospođa i dodaje jednu anegdotu iz svoje mladosti. Majka ju je,kaže, pitala zašto nikad ne pozdravi kad ide u školu ili se vraća, a ona sva vražja, od sutradan se počne rukovati sa svim ukućanima i kad odlazi i dolazi. Današnji roditelji su puno obrazovaniji nego što smo bili mi, pa bi trebali razmisliti kakva im je budućnost djece budu li samo vrtili prstom po mobitelu i kompjutoru.
Nije ovo priča čangrizave babe, nije ni o maloljetničkoj delikvenciji, kriminalu i svemu što se danas događa. To je tek neki naputak i roditeljima i nastavnicima da postoje i drugi načini odgoja djece. Možda staromodni, ali mi penzioneri nismo šarali po fasadama ACAB i neke godine koje njima nešto znače, imena i slične stvari kojih su pune zgrade, recimo, na Vijencu Ivana Meštrovića.
Jednoj su gospođi koja je šetala svog psa neki dan dvanaestogodišnjaci dobacivali: „Baba, daj penziju!“, a ona im je odgovorila: “E, baš bi se usrećili“. To govori sve o današnjim klincima (ne svima, dakako), ali i o nama pezionerima. I da završim kao što pametnjakovići završavaju na društvenim mrežama: Pametnom dosta!
Foto: Komarilos
Cukerpiksna
OTVORENO Novo parkiralište u Ulici Hrvatske Republike ima 95 mjesta, posađena su i stabla
Radit će se i spojna cesta iz Slavičekovog prolaza, čeka se građevinska dozvola
Nakon tri mjeseca radova, otvoren je novi parking u Ulici Hrvatske Republike. Umjesto dosadašnjih tridesetak, sada je ovdje novih 95 parkirališnih mjesta. Uređeni prostor ima i zelenilo, oborinsku odvodnju, cestovne površine i nogostupe.
– S uređenjem ovog parkinga projekt ne staje. Produžujemo ulicu iz Slavičekovog prolaza, gdje će biti ulaz i izlaz na ovo parkiralište, a dodat ćemo još 16 parkirališnih mjesta. Posadit ćemo još i 15 stabala koja će biti zasađena na jesen, a postavit ćemo i 13 stupova javne rasvjete. Što se tiče nove spojne ceste, u tijeku je izdavanje građevinske dozvole – izjavio je gradonačelnik Ivan Radić, podsjećajući kako je do sada izgrađeno i obnovljeno oko 1.100 parkirališnih mjesta.


– U rujnu bi napokon trebala krenuti i naplata parkiranja, a sustav je u pripremi. Ovo nije jedino parkiralište koje u ovom trenutku radimo u centru grada. Obnavlja se i derutno parkiralište u Blok centru i uskoro će i ono biti otvoreno – dodao je.
Radove je izvodio Unikom, a direktor Igor Pandžić rekao je kako je na prostoru od 6.300 kvadrata napravljeno novih 95 mjesta.
– U kolničkoj konstrukciji nosivi sloj asfalta je 6 cm, a habajući 4 cm. Pješačke površine su uređene od betonskih opločnjaka, a sama parkirališna mjesta su od kocki. U ovom dijelu smo riješili i oborinsku odvodnju koja je spojena na postojeći kolektor, te napravili pripremu za nove stupove javne rasvjete koji će biti naknadno postavljeni – naglasio je Pandžić, dodajući kako će osim stabala biti posađeni i grmovi fotinije u dijelovima između parking mjesta.
– Posadit će se stabla koprivića, oni će biti u širim dijelovima otoka, a u užim fotinija, tako da će cijeli prostor biti ozelenjen – rekao je Pandžić.




Foto: Komarilos
Cukerpiksna
POKAKANO Nije lijepo, središte je puno golubova, a cijeli Trg presvučen ptičjim drekom
Nekako se čini da bi ovdje trebalo temeljito čišćenje
Glavni gradski Trg nije u bajnom stanju – već godinama se doslovno raspada, a betonske kocke kojima je popločen uglavnom su raspuknute i prijete građanima. U planu je njegova temeljita obnova, no kako se čini, trenutno nije pri vrhu prioriteta.
Osim što hodamo po raspuknutim pločama, trenutno veliki problem predstavljaju i golubovi, tradicionalni stanari i šetači po trgu. Mnogima se čini kako ih je ovog proljeća više nego prijašnjih godina, a njihova pojava uzrokuje i brojne probleme. Najveći je trenutno njihov izmet po cijeloj površini trga.
Ako se ovaj prostor redovno čisti, očito bi trebalo uvesti i izvanredna čišćenja, jer zaista je ružno da gradsko središte izgleda ovako. Uređenje trga ćemo strpljivo pričekati, no nije baš nužno da svakodnevno hodamo preko ptičjeg dreka.




Foto: Komarilos
Cukerpiksna
PANONSKI FESTIVAL KNJIGE Računa se na 25.000 posjetitelja koji će doći zbog knjiga i priča
Ima 57 izlagača, nema više slobodnih kvadrata, čak su smanjivali neke štandove da bi svi stali
Ovogodišnji 4. Panonski festival knjige održat će se u dvorani Gradski vrt od 20. do 24. svibnja. Tom je prigodom koncept i program festivala predstavljen u osječkoj Gradskoj upravi, a predsjednik Gradskog vijeća, Tihomir Florijančić izdavače je dočekao izjavom kako se živo sjeća i prvog izdanja festivala te kako bi za iduću godinu mogli planirati i mali jubilej.
– Cilj je promovirati knjigu, pisanu riječ i književnost te građane poticati na čitanje knjiga. U današnje vrijeme kad dominiraju brze i kratke SMS poruke mi se pisanom riječju pozicioniramo u kulturnom i nacionalnom identitetu. Ovo nije samo sajam s ponudom knjiga po diskontnim cijenama nego je to festival pun programa, 38 događanja za odrasle i 28 programa za djecu – rekao je Florijančić.
O biznisu, kulturi, obrazovanju i pitanju identiteta, odnosno o konceptu festivala u kojemu se te sastavnice isprepliću govorio je potom Slavko Kozina, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara HGK-a.
– Ove godine imamo 57 izlagača. Krenuli smo s 30, pa 40, a danas više nemamo mjesta u dvorani Gradski vrt. Svaki kvadrat koji je bio na raspolaganju je iskorišten, čak smo morali smanjivati broj kvadrata onima koji su imali veće ambicije kako bi svi stali. Dakle, nikoga nismo odbili – rekao je Kozina.
Nakladnici proizvode knjige, a bez čitatelja te knjižnica i knjižara taj sustav ne može funkcionirati.
– Festival je tek mala karika u lancu i čini cjelinu koja je itekako prihvaćena u ovoj zajednici. Svaki izdavač želi podijeliti svoju priču. Kod Strategije poticanja čitanja koje Ministarstvo kulture s nama u cehu razvija, važna je diverzifikacija. Imamo sajam Interliber u Zagrebu, pulski Sajam knjige u Istri i Vrisak u Rijeci. Napravili smo u Splitu Mediteranski sajam, a u Osijeku sestrinski Panonski festival – pričao je Kozina.
Što se tiče poslovne interakcije, rekao je, dogodilo se da su mali izdavači, knjižari i antikvarijati postali sve veći.
– Primjer, Mediteranski festival u Splitu koji ove godine slavi osmo izdanje napravio je poticaj tom biznisu. Splitski izdavači su ovdje u Osijeku okupljeni u skupini pod kapom Splitski kantun. Prije desetak godina nisu ni postojali. Dakle, festival daje poticaj i inspiraciju, ali i financijske benefite svima koji žele biti nakladnici. To vam se događa i u Osijeku. Ima nekoliko malih izdavača kojima je ovaj sajam direktno pomogao, pa će moći pričati svoju priču i na nacionalnom nivou – kaže Kozina.

Objasnio je da je festival u programskom smislu jako inkluzivan, i žanrovski i po pitanju kvalitete domaćih izdanja i po pitanju gostiju iz regije.
– Pokušavamo dati malo više osvrta jer je prostor Panonije uvijek bio turbulentan i važno je vidjeti kako vas drugi vide da biste bolje upoznali sebe. Stoga ćete moći vidjeti naslove koji do sada nisu promovirani u Osijeku. Ove godine dolazi nam Zdenka Kovačićek, prošle godine je bio Gibonni, a prije toga Zoran Predin. Osijek se ovdje pozicionira kao lider u srcu Panonije. A jako je sajam važan i iz perspektive obrazovanja jer jako radimo na tome da sajam posjećuju djeca. Knjiga je preživjela sve ove e-izazove. Mi imamo svijetlu budućnost. Ovakav festival spaja autentičnost autora kojeg možete vidjeti u živo. On nije digitalan i virtualan nego je stvaran i on je inspiracija u živo – objasnio je Kozina.
Također, prisjetio se kako je u Osijek prvi puta došao prije deset godina i da tada nije znao tko su Esekeri.
– Sad grad ima identitet koji se gradi na više nivoa. Ovdje 25.000 ljudi dolazi vidjeti one koji pričaju svoju priču preko knjiga – rekao je Kozina.
Glavna urednica Panonskog festivala knjige, Ivana Šojat, potom je najavila da u Osijek, uz Zdenku Kovačićek, dolaze Ivica Prtenjača, Srđan Dragojević, Edo Popović, Enes Kišević, Marko Gregur, Pričigin, Roman Pavić, Dorta Jagić, Edi Kiseljak i Gabrijela Rukelj Krašković.
A urednica festivalskog dječjeg programa, Ana Marić Laušin objasnila je da je njihov fokus na radionicama utemeljenima na aktualnim slikovnicima, lektirnim naslovima i knjigama za djecu koje su najposuđivanije u knjižnicama i kod djece pobuđuju najviše interesa.
– Djeca će raditi kartonske cipelice poput Šegrta Hlapića, praviti Drvo dobrote u Šumi Striborovoj, razgovarati o vrijednostima i je li zlato sve što sija temeljeno na knjizi Zlatarevo zlato Augusta Šenoe, izrađivat će hotele za kukce i hotele za osjećaje te vlastite zastave i pričati o simbolici i vrijednostima svjetskih zastava – objasnila je Marić Laušin.
Dvije radionice bit će posvećene Anti Gardašu, najvećem osječkom književniku za djecu.
– Među prvima ćemo predstaviti slikovnicu Mačka Lada i Lado nacionalnog folklornog ansambla LADO koji na taj način promovira vrijednosti hrvatske kulturne baštine. A u goste nam dolazi Domagoj Jakopović Ribafish koji će kroz svoju mini radionicu djeci i roditeljima na inspirativan način pričati o tome kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme i čuvati prirodu – rekla je urednica dječejg programa.
Stižu još Maja Šimleša, Ana Salopek (Gospođica Ura), Martina Makrov, Nina Slišković Goleš, Marijana Radmilović i Mia Jozić.
Foto: Komarilos i Grad Osijek
Analit
Ako se nitko ne bude žalio produžetak Strossmayerove gradit će Osijek-Koteks i partneri
Zajednica ponuditelja okupljena oko poznate osječke tvrtke dala je najpovoljniju ponudu
Danas u podne otvorene su ponude pristigle na javni natječaj Javne nabave za rekonstrukciju Strossmayerove ulice od turborotora na ulazu u Višnjevac do putničkog riječnog pristaništa na Gornjodravskoj obali. Prema prvim pristiglim informacijama, najpovoljniji ponuditelj je zajednica ponuditelja okupljena oko osječke tvrtke Osijek-Koteks.
U zajednici ponuditelja su: OSIJEK-KOTEKS d.d. – nositelj, TEHNO-ELEKTRO d.o.o. – član, SITOLOR d. o. o. – član.
Prema Zapisniku o otvaranju ponuda, ova zajednica ponuditelja jedina se javila na natječaj. Procijenjena vrijednost nabave bila je 39 milijuna eura, a oni su ponudili da će posao obaviti za 42.882.431,76 eura, odnosno za 53.603.039,70 eura s PDV-om.
Dakle, jedina i najpovoljnija ponuda zapravo je iznad procijenjene vrijednosti. A na projektu poznatom pod nazivom “Strossmayerova – Zelena avenija” radit će Osijek-Koteks i partneri Tehno-Elektro i Sitolor.
Kako je to uobičajeno, o eventualnim žalbama ovisi kad će posao krenuti, odnosno kad će odabrani izvođači biti uvedeni u posao.
Ključno je kod projekta rekonstrukcije prebacivanje tramvajske pruge u krajnje prometne trake četvertračne ceste (kao što je to već učinjeno od raskrižja s Kanižlićevom do raskrižja s Rokovom), obnoviti vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, te izgraditi novu pješačku i biciklističku stazu, zeleni pojas i parkirališna mjesta gdje to bude moguće.
Foto: Vizual Hrvatskih cesta
Cukerpiksna
DNEVNIK PENZIONERKE Nekad su Osječani bili bolji vozači, danas je kružni tok mnogima enigma
Pravila vožnje su ista, ali odnos prema sudionicima u prometu je danas drukčiji
Ako smo po inflaciji „najbolji“ u eurozoni (zadnje procjene govore o 4,8 posto), po prometnoj (ne)kulturi smo zasigurno svjetski prvaci. Na stranu sad to što u Osijeku nema dovoljno parkirališnih mjesta pa se parkiramo po zelenim površinama, zauzimamo mjesta za invalide,“zagradimo“ neki automobil ili stanemo gdje nam padne na pamet, čime pravimo kaos u gradu – ima nešto i u vozačkom umijeću.
Oduzimamo prednost, ubacujemo se ispred drugih, ne pazimo na pješake, nerjetko prođemo i kroz crveno, a vjerovatno najveći problem je što ne znamo voziti po kružnim tokovima.
Prvi kružni tok u Osijeku napravljen je 1995. onaj na Đakovštini, a 2014. smo dobili prvi turbo kružni tok na ulazu u Višnjevac, ali sve te godine nisu bile dovoljne da proučimo pravila vožnje. Znalo se tijekom godina dogoditi i vožnji u smjeru kazaljke na satu, ali recimo generalno da davanje prednosti vozilima koja su već u kružnom toku i pješacima te najava izlaza iz kružnog toka desnim žmigavcem – sve to Osječanima sve teže ide.
Priča mi, kao i uvijek, jedna starija gospođa kako je vožnju učila u Slavoncu 1981. na fići i pet puta pala! Ne, doduše, zbog vožnje, nego zbog tadašnjih pet obaveznih „pirueta“ na poligonu.
Recimo, bočno parkiranje. Priznaje kako to ni danas, 45 godina kasnije, i dalje ne zna izvesti. Stavili su joj, priča, neke čunjeve, pa se morala uparkiravati a da ih ne sruši i svaki put ih je srušila!
Do vožnje u gradu nije ni stigla, a to je značilo plaćanje pet dodatnih sati vožnje. Budući da se u to vrijeme gradila osječka obilaznica, na poslu su joj kolege govorile da je sama platila barem pola obilaznice!
Na kraju je instruktor otišao razgovarati s članovima komisije i rekao im da žena vozi „k’o zmaj“, i po snijegu i po ledu, i konačno su joj dali šansu da vozi po gradu i da konačno položi vozački.
Od tog vremena puno se, kaže, u gradu promjenilo. Pojavile su se silne privatne autoškole, novi automobili, pa ih je i sama nekoliko izmijenjala. A kako danas uče nove vozače, to vidimo svaki put kad autom izađemo na cestu.
Užasnuta stanjem u prometu, gospođa nastavlja pričati svoj vremeplov potaknuta činjenicom kako su pravila vožnje ista i danas. Ali odnos prema sudionicima u prometu je danas drukčiji. Nekad su, kaže, u osnovne škole na prvi sat nastave dolazili prometni policajci i držali djeci poduku o ponašanju u prometu, bilo je i nekih reklamica na televiziji, a danas to sve izgleda nepotrebno.
U gradu postoje silne biciklističke staze. Naravno i biciklisti trebaju voziti po pravilima, a ipak malo-malo čuje kako se naročito naša populacija jako boji hodati po tim nogostupima koji su paralelni s biciklističkim stazama jer ovi na dvotočkašima često voze tako brzo da se dva puta okreneš oko svoje osi kad projure na centimetar od tebe.
I onda ti električni romobili. Svako malo odnekud sjevne nova priča o starijima koji su srušeni i u padu ozlijeđeni na pješačkim stazama.
Naravno, o broju prometnih nesreća, poginulima ili ozlijeđenima, kvrcanju tuđih automobila na parkiralištu pa „bris“, vožnji pod utjecajem alkohola ili droge, mogli bi do ujutro. Prometnih pravila sjetimo se očito samo kad izgubimo nekog bliskog i dragog. A o njima treba misliti svaki put kad sjednemo za volan. Što je čovjek stariji sve je mudriji.
Foto: Komarilos
-
Kožara1 dan od objavePUF! Automobilom se zabio ravno u ulazna vrata pekare Retfala na uglu Čvrsničke i Kalničke
-
Pija raport1 dan od objaveDOBRO SU RODILE Nevjerojatno, ali cijena marelica znatno je niža nego prošle godine
-
Kovinar1 dan od objaveLJEKARNE TRIPOLSKI Tijekom 35 godina otvorili su 14 ljekarni sa 70 zaposlenih u 3 županije
-
Mobilia1 dan od objaveDONJODRAVSKA Radovi u ulici koja će konačno dobiti asfalt i infrastrukturu u punom zamahu
-
Šećerana1 dan od objavePOSH STORE Second hand sajam na livadi kod Rondela, sve je po 1 euro za pse iz Azila
-
Analit7 sati od objaveGROBLJE DONJI GRAD Oštećenja na zidu su učvršćena daskama, a što ako se sruši na grobnice
-
Mobilia10 sati od objaveEUROPSKA AVENIJA Nove mladice posađene duž cijele ulice u vrećama su za navodnjavanje
-
Šećerana4 sata od objaveMARTA TRIPOLSKI Na proslavi 35. obljetnice ljekarni oživjele su stare crno-bijele slike
-
Klopa9 sati od objaveCARSKA PITA Brza je i ukusna, idealna za doručak ili večeru, priprema se bez brašna i ulja
