C.Dananect with us

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Prije 50-ak godina građani bili oduševljeni šetnicom, a danas sumnjaju

Umirovljena novinarka mi priča kako je 1978. na promenadi anketirala Osječane i kako su svi bili ponosni

Objavljeno

.Dana

Pratim ovih dana kako je Komarilosov tekst “Šuma u glavama” izazvao burne reakcije Osječana na temu projekta nastavka uređenja obaloutvrde, odnosno produžetka promenade od Neptuna dalje kroz Retfalu do Višnjevca i Josipovca. Jedni se u potpunosti slažu s projektom i ne mogu dočekati početak radova, a drugi se projektu protive. Nemam namjeru tu donositi bilo kakve pravorijeke ni dolijevati ulje na vatru jer su tabori (barem ovi koji u raspravi sudjeluju na internetu) do te mjere podijeljeni da mi se povremeno učini kako bi zbog toga mogao izbiti neki bratoubilački rat.

No, ne mogu prešutjeti priču koju mi je ovih dana ispričala jedna vremešna Osječanka, umirovljena novinarka. Žena se sjeća kako je 1978., nakon završenog fakulteta, započela honorarno raditi u našim lokalnim novinama i tamo je kao svaki početnik u to vrijeme pratila cijene na pijaci, aktivnosti Crvenog križa i Narodne tehnike, pisala kratke vijesti i najave te povremeno predstavljala izložbe Udruženja ljubitelja ptica pjevica i tako… Nekako je u to vrijeme valjda bila dovršena jedna od dionica promenade uz Dravu u Gornjem gradu i urednica gradske rubrike ju je poslala s fotoreporterom na teren da s građanima razgovara, odnosno da napravi anketu koja će pokazati sviđa li se ljudima nova šetnica ili ne. Ljudi koje je zaustavljala prilikom šetnje rado su pristajali na fotografiranje i pod svojim imenom odgovarati na pitanje. Svi redom bili su oduševljeni što je Osijek tada dobio najljepšu promenadu u tadašnjoj državi. Šetali su s djecom i uživali uz Dravu na proljetnom suncu. Sjeća se i kako joj je to bio prvi tekst ispod kojega ju je urednica potpisala njezinim prezimenom (do tada su njezini tekstuljci od par redaka bili potpisivani samo inicijalima). Bio je to duži materijal jer oduševljenje građana nije stalo u pet redaka. Uglavnom, kad je tekst izašao u novinama sljedećega dana bila je jako ponosna, bio je to veliki uspjeh poslije kojega se, kaže, “osilila” pisati crtice, bilješke i povremeno ozbiljnije tekstove.

Kako je tada stanovala na ondašnjoj Feđiki (danas Kralja Petra Svačića) s kuhinjskog je prozora promatrala izgradnju prvih zgrada na Sjenjaku. Majka joj je pričala da su na toj livadi nekada pasli konji. No, nikome tada nije smetalo što na toj livadi niče novo naselje, svi su bili oduševljeni kako se grad razvija i raste. Osjećala se silno ponosno, pa je svojim bilješkama i crticama sve češće u novinama pratila reakcije građana i onda je konačno, između ostaloga i zahvaljujući svom angažmanu na sve ozbiljnijem praćenju načina na koje su veliki razvojni projekti u gradu utjecali na Osječane – negdje u svibnju 1979. dobila stalni posao.

Danas, gotovo pola stoljeća kasnije, zanimljivo joj je, kaže, gledati i čitati kako se građani ne slažu s razvojnim projektima, kako je sve manje oduševljenja, a sve više sumnje. Doduše, ljudi danas uživaju u Osijeku koji su razvijale generacije od prije pola stoljeća, ali pitanje je u čemu će uživati generacije koje će u gradu živjeti za još 50 godina. Ono što je sigurno – mogli bi uživati u sukobima i nesporazumima iz razdoblja u kojemu mi danas živimo ako im, prilikom pretraživanja interneta, umjetna inteligencija bude u stanju o tome slagati nekakve humoreske. A vjerojatno će biti u stanju, jer u takvom vremenu živimo.

Foto: Komarilos

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Čak su i vlasnici pasa unucima kupili petarde, a onda se bune zbog buke

Ljubitelji smo prirode i životinja samo u teoriji, praksa nas svake godine demantira

Objavljeno

.Dana

Objavio

Blagovanje i praznovanje je završeno, većina nas živi u najdužem mjesecu u godini. Netko je na stolu imao puricu, sarmu, prasetinu i francusku salatu. Netko se igrao hrvatskog masterchefa, pa se gostio tartufima, kavijarom, guščjom jetrom, kobe govedinom, biftecima, jastozima, lososima i tako tim stvarima koje penzioneri  u živo nisu nikad ni vidjeli. No, bilo je i onih željnih svega, ali ratnih igara u Osijeku nije nikome nedostajalo.

Koliko je pirotehnike ispucano u svim dijelovima grada, čovjek bi stvarno povjerovao ovima iz aktualne vlasti da nikad nismo živjeli bolje. Na Vijencu Ivana Meštrovića, a tako je i u drugim dijelovima grada, program je već godinama isti, petardaši počinju u 23 sata, što je ponoć bliže ratno stanje se pojačava. Od ponoći, pa do pola sata iza ponoći je finale.

Ima penzionera koji malo slabije čuju, pa im uz vrlo šaljiv i zabavan program na televiziji to toliko i ne smeta, ima i onih koji sa slavljem (čitaj: pićem) porane, pa ih ni topovi sa Navaronea ne bi probudili. No, ima i onih malih, nemoćnih bića koji ne znaju gdje bi se skutrili i spasili od ljudskog slavlja.

Rijetko koje domaćinstvo ovdje nema kućnog ljubimca, vidi se to kad je lijepo vrijeme i kad proradi pseći park. Iz svih zgrada u popodnevnim satima kreće se u šetnju, svi se međusobno poznaju, i vlasnici i psi, nosi im se i hrana i voda, psi trčkaraju a vlasnici „bistre“ od politike, estrade i cijena do klasičnih tračeraja. Svi znaju o svima sve, tko se rastao, tko se sastao, tko je gdje i s kim viđen, čiji je unuk najpametniji u razredu i tako, ne znaš koja je priča zanimljivija.

No, najzanimljivija je priča da su upravo ti vlasnici pasa svojoj djeci ili unucima nakupovali tu silnu pirotehniku a nerijetko i oni sami zviznu koju petardu kroz prozor. Jedna se starija gospođa užasava Nove godine, svaki puta kaže da će sjesti u auto, odvesti se na aerodrom i tamo sjediti sat vremena dok „slavlje“ ne prestane, jer psu samo što srce ne pukne od straha. Pokrije ga dekom, navrne tv na najjače, mazi ga, miluje i Boga moli da preživi doček.

Sutradan, u šetnji poslije ručka po livadi petarda do petarde, od onih najmanjih do onih veličine pivske boce. Uzalud se iz godine u godinu po društvenim mrežama mole građani da „smanje doživljaj“, da ne bacaju petarde, da misle na životinje, da paze na što im djeca troše novac, da je Božić „tiha noć“, ništa ne vrijedi. Zeleni smo, ljubitelji prirode i  životinja samo u teoriji. Praksa nas svake godine demantira!

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Nekad su si susjedi poklanjali čvarke, a sad kila košta kao unca zlata

Sjeća li se netko svježih salenjaka?

Objavljeno

.Dana

Objavio

U ona vremena, kad se ova zemlja zvala malo drukčije, razdoblje kolinja redovito je započinjalo 29. studenog jer se tada slavio jedan veliki praznik koji se nekad znao protegnuti i na četiri neradna dana. Imali smo tada mogućnost pratiti prigodni TV program ili ići na selo praviti kobasice.

Svatko tko je živio u gradu, a imao baku, djeda, tetku, strinu, ujaka, kuma ili bilo koga na selu – hrlio je u posjet. U to vrijeme sirotinje i bijede nije bilo seoskog dvorišta u kojem nisu cičale barem dvije/tri svinje. Kolinja su za djecu bila posebno zabavna, ustajalo se u ranu zoru, voda u kotlu za „šurenje“ se već grijala, rakijica lagano ispijala a svi su bili obučeni kao da su spavali pod mostom a ne u krevetu. Sto prsluka, kožuha (pa još svezani sa špagom!), kapa, blatne čizme, garderoba kao sa underground piste.

Onda počinje lov na svinju, ona sirota ciči, “majstori“ se dovikuju, trče po blatnom dvorištu i love ju, dok konačno ne padne za kantu masti!

Slabo se razumijemo u marke svinja, ali tada su to bile neke baš debele, čija je slanina bila i četiri prsta debela, pa onako roskasta, mekana, zvali smo je i sapunjara. Danas se uzgajaju svinje koje imaju više mesa, landras, pietren, jorkšir i tako neke vrste, pa križaju, od kojih dobijete 10 čvaraka a za narezivanje slanine treba vam vrlo oštra sjekira!

Poslije praznika vraćamo se dobro natovareni kući a ako se u torbi zadesio i koji komadić sala,već sutradan su iz stana mirisali svježe pečeni salenjaci. U ono vrijeme vladali su i neki drugi susjedski običaji. Zvoni netko na vrata, otvoriš, a ono susjeda sa drugog kata i pun tanjur čvaraka, krvavice, kobasice…

Lijepo je prisjećati se toga ovih dana kad idu blagdani, a do Božića su kobasice nekad dobile pet/šest dimova, taman koliko treba da se ispeku. Oni koji se bave molekularnom kuhinjom teško će razumjeti o čemu je riječ. S druge strane, kilogram čvaraka danas košta kao unca zlata, u trgovačkim centrima kupujemo meso 64 puta zamrznuto i odmrznuto, pa još vrebamo po prospektima kad će biti na sniženju. Svinjetina u današnjoj ponudi je često naše penzionersko godište, a piletina napumpana vodom i aditivima. Zdravo, hranjivo i ukusno meso je stvar prošlosti. Da parafraziramo Richarda III – on je davao carstvo za konja, a mi penzioneri bi ga dali za domaće pile.

Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

Nastavi čitati

Cukerpiksna

DNEVNIK PENZIONERKE Blagdani u zdravstvu, odgode pregleda u prosincu zbog starog godišnjeg

Prekomjerna potrošnja na naplatu dolazi u siječnju, mjesecu sjećanja na prasetinu, sarmu i francusku salatu

Objavljeno

.Dana

Objavio

Kad smo zapalili prvu adventsku svijeću i nataknuli na vrata vjenčić skužili smo da je svugdje oko nas Božić počeo još prije dva mjeseca. Nema trgovačkog centra u gradu koji već tada blizu do vrata nije natrpao hrpe kutija s kuglicama, ukrasima, lampicama, onim lijepim umjetnim borovima, svetačkim kipićima, kućicama pod snijegom, djeda Mrazovim ili Božićnjacima (kako hoćete) i već zapakiranim kutijama prepunim prigodnih darova sve s mašnom i u šarenom papiru. Ima čuda neviđenih!

Ako vam treba nova pegla, e, dobrano ćete se nahodati po trgovini dok je nađete, sve se probijajući između borova i kutija s prikladnim poklonima. Recimo, za majku domaćicu komplet kuhača i nova pregača, za tatu šrafcigeri i gedore, a za dječicu, zna se i ovisno o uzrastu, od lego kocki do novih mobitela.

U trgovačkim centrima ili nema ili je slab izbor knjiga, a i kome trebaju – odeš na internet, izguglaš kratki sadržaj i eto ti lektire. Nisu ovo devedesete da čitaš ruske klasike, Krležu, Stendhala, Shakespearea, pa ni Ivanu Brlić Mažuranić koja je pisala o Maliku Tintiliniću i domaćima. Zapadno potrošačko društvo smo po svemu, osim po primanjima naravno!

Priča neki vremešni gospodin jučer u Dnevniku: “Troje djece, sedmero unučadi, kako svima kupiti nešto i obradovati ih za Božić uz ovu penziju?“. A svi, dakako, očekuju nešto. Trinaesta mirovina će biti vjerovatno 31. prosinca, taman da u dežurnoj trgovini stignete kupiti čokoladu za unuke i ciglicu kave za njihove roditelje, pa nek’ se časte.

Ovo bi zapravo trebala biti priča o tom potrošačkom mentalitetu koji smo preuzeli, ali mu nismo ni po čemu dorasli. Svi sad imaju neki „black friday“, svi nešto nude, keramičke pločice idu baš k’o lude ovih dana, isto kao i uredske stolice i vrtne garniture. Prosinac će zasigurno oboriti sve rekorde po osobnoj potrošnji, kupovat će se sve i svašta, peglati kartice, plaćati na rate jer to onda izgleda kao da je džaba. Bit ćemo dio potrošačkog svijeta, pravit ćemo se da mu pripadamo. No, blagdani su, zar ne?

S druge strane, blagdansko raspoloženje stiglo je i u zdravstvene ustanove. Pregledi zakazani za prosinac odgađaju se zbog korištenja lanjskog godišnjeg odmora, spojenog sa skijanjem, pa ćete malo pričekati dok dođete na red. Ako dočekate! Sve je trenutno slow motion. Blagdani su pred vratima! A onda slijedi siječanj, najduži mjesec u godini, kad će nam i prasetina i sarma i francuska salata doći na naplatu. Ne svima, dakako!

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Cukerpiksna

AKTIVNI UMIROVLJENICI Medalje pobjednicima turnira za Dan grada, zabava uz grah i glazbu

Danas je krenula i isplata Božićnica koje su veće nego lani

Objavljeno

.Dana

Objavio

Obilježavanje Dana grada (2. prosinca) započelo je još prošloga tjedna programima za umirovljenike koji su, u organizaciji udruge Aktivni umirovljenici Osijek, sudjelovali u turnirima u belotu, šahu, pikadu i visećoj kuglani. Najboljima je danas medalje uručio zamjenik gradonačelnika, Dragan Vulin.

– Čestitam još jednom svim članicama i članovima udruge. Onima koji su osvojili medalje, ali i svima koji su sudjelovali – rekao je Vulin, dodavši kako se u gradskoj upravi svi trude da život i kvalitetu života sugrađankama i sugrađanima treće životne dobi učine lakšim.

– Podsjetit ću, od 1. svibnja ove godine besplatan je javni gradski prijevoz za sve naše umirovljenike i za sve osobe starije od 65 godina. Danas kreće isprala Božićnica koje su značajno veće nego u odnosu na prošlu godinu. Uz iznose povećan je i cenzus na 520 eura, što znači da ćemo obuhvatiti veći broj umirovljenika. Plesnjaci, doček nove godine i razna druga druženja s našim umirovljenicima jedna su vrsta zahvale za sve ono što su oni učinili, što su doprinijeli, jer sve ovo što mi danas baštinimo u našem gradu njihova je zasluga – poručio je Vulin.

Jelena Dodig, predsjednica Udruge Aktivni umirovljenici dodala je kako je na ovogodišnjem trodnevnom natjecanju bila gužva – 32 natjecatelja u belotu, te po osam u pikadu i visećem kuglanju.

– Stigli smo do dodjele medalja i prigode da možemo ususret rođendanu našeg grada podijeliti radost s pobjednicima i navijačima. Upriličili smo i kuhanje graha, proslavit ćemo medalje i družiti se – rekla je Dodig.

Foto: Grad Osijek

Nastavi čitati

Analit

Osječki umirovljenici koji primaju manje od 520 eura mirovine dobit će božićnice od Grada

Ovisno o visini mirovine, gradske božićnice iznose 60, 80 i 120 eura

Objavljeno

.Dana

Objavio

Kako bi pravo na božićnicu ostvario veći broj umirovljenika, Grad Osijek je ove godine dodatno povećao cenzus na 520 eura mirovine, što je 56,7% više nego prije četiri godine. Za božićnice je predviđeno 628.000 eura proračunskog novca.

Osim što će veći broj osječkih umirovljenika primiti božićnice, povećani su i iznosi. Ovisno od visine mirovine božićnice iznose 60, 80 i 120 eura, što je u odnosu na prošlu godinu povećanje od 45 do 50%.

  • Iznos mirovinskog primanja:
  • do 200 eura – visina božićnice 120 eura
  • 200,01 – 370 eura – visina božićnice 80 eura
  • 370,01 – 520,00 eura – visina božićnice 60 eura

Umirovljenici koji su korisnici inozemne mirovine i čija ukupna mirovinska primanja ne prelaze iznos od 520 eura, kao i umirovljenici koji se nalaze u radnom odnosu i čija primanja ne prelaze 520 eura trebaju podnijeti PRIJAVU za isplatu božićnice. Zahtjev se podnosi u Upravnom odjelu za socijalnu zaštitu, umirovljenike i zdravstvo (Ruđera Boškovića 1). Uz zahtjev, ovisno o statusu, treba priložiti dokaz o visini mirovine i potvrdu poslodavca o isplaćenoj plaći iz prethodnog mjeseca, a prijave se zaprimaju do 23. prosinca 2025.

Božićnicu od 60 eura primit će i korisnici Socijalnog programa Grada Osijeka, samci i obitelji s naknadom za troškove stanovanja, korisnici pučke kuhinje te osobe bez vlastitog doma. Osim toga, Grad nastavlja i s mjerom isplate božićnica djeci korisnicima inkluzivnog dodatka prve, druge i treće razine. Za tu je namjenu osigurano 40.000 eura, te iznos božićnice od 60 eura.

Isplata božićnice korisnicima Socijalnog programa i djeci korisnicima inkluzivnog dodatka prve, druge i treće razine obavit će se temeljem evidencije korisnika Upravnog odjela za socijalnu zaštitu, umirovljenike i zdravstvo i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek.

– U posljednjih nekoliko godina sustavno povećavamo izdvajanja za božićnice i uskrsnice, a 2025. to činimo u najvećem obujmu do sada – rekao je gradonačelnik Ivan Radić.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Najlaćarnije