Kovinar
PSIHIJATRICA Danas svako drugo dijete ima odgodu upisa u 1. razred, često je razlog mobitel
DR. KATARINA DODIG ĆURKOVIĆ Dijete ispod 12. godine uz mobitel usporava kognitivno, motorički i komunikacijski
Današnji život ne možemo zamisliti bez mobitela i ostalih gadgeta, a njih koriste i djeca. I to već od najmlađe dobi, iako je već svima jasno da prekomjerna upotreba mobitela od rane dobi izaziva ovisnost, te ostavlja brojne druge negativne posljedice na rast i razvoj djeteta. Koliko bi djeca uopće trebala vremena provoditi pred ekranima, u kojoj bi dobi trebala dobiti mobitel, te jesu li roditelji ili današnji “stil” života krivi što djeca praktički hodaju s mobitelima u ruci, pitali smo dr. Katarinu Dodig Ćurković, psihijatricu sa Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek.
* Mobitele/tablete ne možemo izbjeći, oni su dio nas – našeg posla, ali i slobodnog vremena. No, mi smo odrasli, pa je i nama ponekad teško “odlijepiti” se od ekrana. Kakva je situacija sa djecom? Sve je više djece u jasličkoj/vrtićkoj dobi koje na klupama dječjih igrališta sjede s mobitelom u ruci? Gdje smo pogriješili?
– Kao i mi, i djeca su na žalost sve više vremena udubljena u „mobitele“ i ostale gadgete s ciljem da slobodno, ali i školsko vrijeme provode upravo u svijetu nestvarnog ili „virtualnog“ života. Posebno me zabrinjava spoznaja što i djeca vrtićke dobi shvaćaju koliko toga njima zanimljivog ima u tom “virtualnom svijetu”. Zapravo je postalo sasvim uobičajno vidjeti djecu na igralištima da sjede na klupama i svatko je doslovno na svom mobitelu, nesvjestan da je do njega njegov prijatelj ili lega iz škole ili vrtića.
Na pitanje gdje smo pogriješili, možda je najjednostavniji odgovor – prestali smo se baviti djecom. Na žalost, pod utjecajem loših stvari koje općenito internet sa sobom donosi, dio svoje odgovornosti kao roditelji, učitelji, profesori i općenito kao društvo, odgojno smo prebacili na svijet interneta i virtualnih mreža. Isto tako, nismo jasno djeci objasnili što uopće znači “medijska pismenost” odnosno na koji način internet iskoristiti za dobro, a koje zamke su u tom dijelu, odnosno potpuno smo zakazali i preventivno.
* Jesu li djeci mobiteli potrebni? Koliko bi vremena oni dnevno trebali provoditi na uređajima/pred ekranima?
– Hm. Na žalost, u današnjem stilu života ispadne da djeca ne mogu bez mobitela. Često se u školi i drugim mjestima gdje su klinci angažirani, ali i sa samim roditeljima dio komunikacije odvija upravo kroz te mobitele. Koliko su im potrebni ili nisu je pitanje o kojemu bi mogli naširoko i nadugačko. Međutim, dati mobitel djetetu u dobi od tri godine i općenito ispod 12. godine je zapravo način kako dijete usporiti i kognitivno i motorički i komunikacijski i na sve druge načine. Rezultati su upravo takvi da danas svako drugo dijete ima odgodu upisa u 1. razred. A to je najbolji odgovor na vaše pitanje.
Gledajući vrijeme koje bi djeca trebala provoditi dnevno na mobitelima jest do 12 godine oko 45 minuta do maksimalno 60 minuta, međutim iskreno ne poznajem dijete s mobitelom koje se prema tome i ravna. Dakle, opet ističem da nam je zakazala prevencija i postepeno uvođenje djeteta u svijet internetskih sadržaja.
* Ekranizacija je postala suvremena bolest današnjice. Kakve posljedice ona ostavlja na djecu?
– Na žalost, to su prije svega slabije socijalne vještine, izostanak spontanosti u komunikaciji s vršnjacima, otuđivanje, povlačenje u virtualni svijet, agresivna ponašanja, samoozlijeđivanje, porast poremećaja prehrane pod pritiskom savršenog izgleda, nepredvidljivost u reakcijama, slaba tolerancija na frustracije, impulzivnost, izbjegavanje škole, odustajanje od škole, idealizacija krivih autoriteta pod prizmom kvazi influencera ili “gurua”, porast i to značajan porast samoozlijeđivanja i različitih oblika modernih ovisnosti poput ovisnosti o energetskim pićima, sintetskim drogama, ovisnosti o cyber klađenju, ovisnost o sextingu (distribicuja svojih golih slika), stupanje u odnose s interenetskim vrebačima, pedofilima, i slično, sukobi u obitelji, agresija prema roditeljima. Naravno, tu su motoričke nespretnosti, komunikacijske smetnje, pasivizacija, iskrivljen stav o životu općenito, porast anksiozne, depresivne, suicidalne, agresivne djece i prije svega usamljene djece.
* Koja je, po Vašem mišljenju, prikladna dob u kojoj bi dijete trebalo dobiti mobitel?
– Nema istog odgovora za svako dijete, jer svako je dijete drugačije i razvojno i psihički i emocionalno, pa je odluka u konačnici sigurno na roditelju, međutim iskreno prije desete godine najbolje bi bilo “ne”. Isto tako sam potpuno svjesna da je to nemoguće i zbog ranije navedenih potreba u smislu škole i kontakata s prijateljima i roditeljima, pa je zapravo prije svega nužan nadzor roditelja nad onim što dijete uopće radi na mobitelu i dobra prevencija odnosno edukacija djeteta prije nego dobije “moćni mobitel” u svoje ruke. I naravno jasno odrediti vrijeme za “biti na mobitelu”.
* Iako su roditelji često i nakon posla dostupni poslodavcu, dovršavaju na računalima i mobitelima nekakve zadatke, odgovaraju na mailove…, a djeca to promatraju i misle da je “normalno” biti vezan uz uređaje – kako ih “zabaviti” za to vrijeme? Mnogim je roditeljima to izazov, ne znaju kako umiriti dijete, osim ako mu ne daju neki uređaj. Kako doskočiti takvim situacijama, jer, djeci su roditelji primjer?
– Nije normalno biti nikome 24 sata dostupan, osim svojoj djeci ili svojim roditeljima, dakle realno nakon posla bi svi trebali biti “off” za taj radni dio, i zapravo umjesto po cijeli dan provoditi na Fejsu ili Instagramu treba imati vrijeme za svoje dijete. Međutim, tome dijete učite rano prije polaska u školu, jer kada uđe u pubertet i kada želi imati svoje prijatelje oko sebe, bitno ga je naučiti da ste vi osoba na koju može računati, razgovarati, koja će ga savjetovati i biti mu sigurna luka. Dakle, odnos s djetetom gradite nakon “djetetovog rođenja” i upravo radi toga što mu ranije date mobitel u ruke, veća je šansa da ga prije “udaljite od sebe”. Sigurno dok djetetu dajete savjet da je pušenje štetno, i pri tome držite cigaretu u ruci ili alkohol, niste nimalo uvjerljivi niti djetetu autoritet o onome što mu branite. Tako je i s mobitelom.
Dajte im da nešto rade, npr. da spremaju svoju sobu, počinju učiti osnove kuhanja, grabe vani lišće, šetaju s vama, igraju s vama neku igru, razgovarajte, pogledate film i dajte djetetu obaveze, da se uči da od malih nogu ima neku obavezu i smisao u radu, a ne da im je glavna rečenica “Dosadno mi je”. Isto tako ne bi vjerovali koliko roditelja u biti nema “živaca se baviti svojom djecom” ili im je to “dosadno” ili ih djeca “živciraju”. Roditeljstvo je zahtjevno, kada postanete roditelj sve se mijenja. Roditeljstvo znači i odricanje i manjak osobne slobode, kao i manjak vremena i stalni angažman.
* Koliko god nam je internet olakšao život toliko nas je udaljio od kontakta “face to face”. Dopisujemo se, odgovaramo emotikonima jer nam i oni olakšavaju komunikaciju. S druge strane iz godinu u godinu imamo sve više odgoda upisa u 1.razred, puno je djece koja prije propričaju engleski nego hrvatski jezik… Koliko je za djecu važno vrijeme provoditi u igri, druženju, razgovorima, čitanju priča, odnosno u igri i što više ih odmaknuti od ekrana?
– To je zapravo samo potvrda da su nam djeca “zapuštena”, dakle u eri naših “baba i djedova” nitko nije imao odgode upisa u školu, danas svako drugo dijete je ili jezično ili motorički nespretno. Zašto? Zato jer smo im sve oduzeli, pa i pravo da mogu pasti i udariti se, da je normalno spotaknuti se u igri, a da nije riječ o vršnjačkom nasilju. Dakle mi smo zapravo djeci uzeli pravo da budu djeca. Upravo zbog toga imamo epidemiju “nazovi mirne djece” koja u jednom trenutku samo “eksplodiraju” i dogodi se neka tragedija. Onog trenutka kada smo počeli “izmišljati toplu vodu i lišavati ih svake odgovornosti” zapravo smo im oduzeli pravo na zdravo i normalno odrastanje.
Danas kada se dijete popne na stablo, intervenira doslovno “socijalna služba” jer će netko roditelje prijaviti da zanemaruje svoje dijete. Prema tome, ono što me više plaši jest da će biti sve lošije i lošije.
Mi smo danas došli do toga da “roditelj doslovno moli da dijete krene ujutro u školu”, a da ne kažem da danas djeca mahom žele napustiti srednju školu jer im je “netko na interentu dao ideju kako lovu zaraditi i bez škole”.
* Kada je vrijeme potražiti pomoć? Na koji se način, ukoliko je ekranizacija već uzela maha, može pomoći djetetu?
– Pomoć je dobro uvijek potražiti kada shvatite da sami ne možete, nije sramota tražiti pomoć. Sramota je što često nemate gdje, jer dosta sela i gradova na žalost nema stručnjake koji se bave mentalnim zdravljem djece jer je broj stručnjaka prilično limitiran, a bojim se da će ih biti i sve manje, jer ljudi posustaju pod raznim pritiscima okoline i javnosti.
Individualnost je osnova u pristupu svakom djetetu, što ranije potražite pomoć, veća je mogućnost i da se nešto promijeni. Dakle, najveća pomoć vašem djetetu je da ste aktivno prisutni u njegovom životu, a ne da taj posao umjesto vas odrađuje mobitel, internet i virtualni svijet u kojemu ima najmanje onog što vaše dijete i vi zapravo trebate.
Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL
Kovinar
ZANIMLJIVO Staza s perona željezničke stanice Standard naglo završava u travi, zimi u blatu
Sudeći prema zatečenom stanju, izgleda je takvo prometno rješenje tamo na snazi – oduvijek
Na peronu željezničke stanice Standard, na pruzi kojom vlakovi idu iz Osijeka prema Dalju i Erdutu, žutom je crtom odijeljena pješačka i biciklistička staza, ali na istočnom kraku obje te staze završavaju u travi, povremeno u šikari, odnosno zimi u blatu! Asfalt je izveden tako da se blago spušta s perona, baš kako treba za bicikliste, ali se onda naglo prekida. Sudeći prema zatečenom stanju, izgleda da je takvo prometno rješenje tamo na snazi – oduvijek.
Stanica, doduše ima i glavni pješački prilaz stepenicama, odnosno stazom s Vukovarske ulice sa sjevera. No, na tom dijelu nije izveden pristup biciklistima, njima je očigledno predviđen pristup s istoka, od Divaltove, gdje nikada nije izveden nastavak asfalta od nekih dvadesetak metara koji bi onda pješacima i biciklistima omogućio priključak na Divaltovu.


Na zapadnoj strani staničnog perona sve je jasno, tamo nije predviđeno da se kreću pješaci i biciklisti, pa je peron završen i obrubljen, ali na istočnoj strani je po svemu sudeći predviđeno forsiranje šikare i gacanje po blatu.
Inače, stanica je u dosta lošem stanju. Ograde su davno počupane, istrunule, a dijelovi koji su preostali su zahrđali i uglavnom polegnuti. Nadstrešnica se još dobro drži, a staklo na oglasnom panou nije razbijeno. No, prigodno je uništeno crnim autolakom, pa se ne može vidjeti što piše na različitim obavijestima koje su istaknute. Ostali samostalni znakovi i upute su uglavnom blijedi ili potpuno nečitljivi. Jedino je naziv stanice za sada lijepo istaknut i očito svježe očišćen od dugogodišnjeg prebojavanja.




Foto: Komarilos
Kovinar
NEMA VIŠE KOŽARE Srušene sve zgrade u gospodarskom dvorištu u koje se ulazilo iz Kišpatićeve
Za sada još stoji samo crvena dvokatnica na uglu sa Zmaj Jovinom
Jučer je krenulo rušenje zgrada u kompleksu nekadašnje osječke Kožare. Radi se brzo i učinkovito. Snažni strojevi su najprije porušili zgradu u Ulici Jove Jovanovića Zmaja, neposredno uz OŠ Jagode Truhelke, a danas su nastavili i potpuno sa zemljom sravnili sve objekte u nekadašnjem gospodarskom dvorištu u koje se ulazilo kroz glavni ulaz u tvornicu, u Ulici Mije Kišpatića.
Kompleks se, inače, sastojao od poslovnih objekata koji su dvorište zatvarali sa sve četiri strane, a još je postojala i zgrada u sredini. No, takav tlocrt više ne postoji. Sad je ostala stajati samo poznata crvena dvokatnica na uglu Kišpatićeve i Zmaj Jovine koja izgleda zdravo, ali krov je u jako lošem stanju i bit će zanimljivo vidjeti uklapa li se ona u neku buduću graditeljsku viziju ili je samo privremeno ostala netaknuta dok strojevi ne očiste dvorište.


Sve ostale građevine su temeljito porušene i njihove su prednje fasade ili stražnji zidovi u visini od nekoliko metara vjerojatno privremeno ostali stajati jer služe kao ograda trenutnog gradilišta.
Šuta se odvozi velikim kamionima, pa su mnogo toga već raščistili i prolaznici ni nemaju dojam da su u dvorištu ikada i bili nekakvi objekti. Zbog velike količine prašine koja se stvara prilikom rušenja i utovara građevinske šute radnici neprestano vodom polijevaju ruševine. Za sada je takav pristup vrlo efektan, pa na ulicama i nema mnogo prašine.
Poneki građani u prolazu tek zastanu i fotografiraju zgradu u nestajanju, tek toliko da imaju uspomenu na događaj. Ili se opraštaju.







Foto: Komarilos
Kovinar
DONJODRAVSKA Kanaločistač često ispumpava naslage krpa i vlažnih maramica iz kanalizacije
Dežurna ekipa ovdje iz sustava odvodnje izdvaja sve ono što se ne bi trebalo nalaziti u podzemnim kanalima
Građani primjećuju kako ulicom Donjodravska obala već duže vrijeme svakodnevno patrolira veliki kamion Vodovoda namijenjen ispumpavanju kanalizacije, pa su neki od njih izrazili zabrinutost o stanju sustava odvodnje na tom području.
Između ostalih dojava stigla je i ova u kojoj je građanin uz fotografiju poslao i svoju konstataciju: “Kamion-pumpa Vodovoda više od godinu dana izvlači vodu iz kanalizacije iz kolektora na Donjodravskoj obali. Sada to rade svakodnevno, blizu broja 47, barem jednu cisternu dnevno. Pitao sam radnike na vozilu zašto to rade, oni kažu da je izvođač pri gradnji napravio grešku i postavio pogrešan nagib kolektora i zato se mora kanalizacija izvlačiti s tom golemom pumpom”.
Iz Vodovoda pojašnjavaju da je riječ o kamionu tzv. kanaločistaču te da Sjeverni kolektor funkcionira u skladu sa svojom namjenom, dok se kanaločistač koristi isključivo kao pomoćno sredstvo za čišćenje sekundarne kanalizacijske mreže na predmetnoj lokaciji.
“Upravo nam niska razina vode u Sjevernom kolektoru omogućuje učinkovitije provođenje preventivnog čišćenja sekundarne kanalizacijske mreže. U uvjetima niske razine vode u kanalizacijskoj mreži lakše je ukloniti krpe, vlažne maramice i drugi nepropisno odloženi otpad koji se, nažalost, odlaže u sustav odvodnje. Radom kanaločistača dodatno se poboljšava protočnost i pouzdanost kanalizacijskog sustava” – kažu iz Vodovoda-Osijek.
Uglavnom, ako uz šetnicu primijetite veliki kanaločistač, bilo bi u tom trenutku najbolje porazmisliti što sve odlažete u sustav odvodnje. Svakako nemojte u wc-školjke odbacivati krpe i vlažne maramice jer to onda dežurna ekipa ovdje mora ispumpavati.
Foto: Građani Komarilosi
Kovinar
DONJI GRAD Ruše zgradu kompleksa nekadašnje osječke Kožare u Ulici Jove Jovanovića Zmaja
Na mjestima ranije porušenih industrijskih kompleksa niknula su nova naselja, valjda će i ovdje
Kratka agencijska vijest uz fotografije bagera u akciji glasi: “Bageri su ušli u glavnu zgradu kompleksa nekadašnje Osječke tvornice kože, među zidove koji su desetljećima svjedočili industrijskom usponu grada, dugom stečaju i sporom propadanju”. Sve točno.
Prethodno su već srušene mnoge druge gradske tvornice, poput Šibicare, Tekosa, Mare, Analita, Slavonije IMK, Mobilije, Šećerane, Lia, Frigisa, Litokartona, Štampe, Kovinara, Obuće…, ali kompleks Kožare na raskrižju donjogradskih ulica Mije Kišpatića i Jove Jovanovića Zmaja je odolijevao, barem vizualno. Ulične fasade su, doduše, vidno propadale i rijetko je koji prolaznik smireno koračao uz zidove, većina je ipak s vremena na vrijeme pogledavala u pravcu krova jer kao da su očekivali da bi se nešto moglo skotrljati na nogostup.

Uglavnom, već je poznato da se na mjestu starih industrijskih kompleksa uglavnom grade nove stambene zgrade i cijela naselja te da novi stanari tih objekata većinom ni ne znaju kako žive unutar duhovnih ograda nekada uspješnih industrijskih dvorišta. Kako god bilo, bageri u akciji su odgovor na prečesta pitanja što će biti sa zgradama na vjerojatno najboljoj donjogradskoj poziciji, tek nekoliko metara od Drave i šetnice kod velikog platoa na Trgu Nikole Tesle. Za početak, bit će to očišćena ledina.
Foto: David Jerković/PIXSELL, Video: Komarilos
Kovinar
YES! Raslinje u žardinijerama na Promenadi nije spržilo sunce i sve stvarno dobro izgleda
Zelene oaze su iznenađujuće svježe i šarene
Unatoč visokim temperaturama i povremenim toplotnim udarima, na stvarno zadnjih dana užarenoj osječkoj Promenadi, raslinje u žardinijerama nije spržilo sunce i sve doista dobro izgleda. Biljke su očito dobro održavane i zalijevane, pa gotovo iznenađuje njihova svježina i šarenilo.
Na dionici od stare vodovodne centrale, pa do Zimske luke pješaci, biciklisti i romobilisti mogu uživati u zelenom okruženju. A upravo je stanje raslinja u žardinijerama česta tema razgovora tijekom slučajnih susreta jer mnogo gotovo da ne mogu vjerovati kako ove zelene oaze preživljavaju ljetnu vrelinu.








Foto: Komarilos
-
Mobilia1 dan od objaveGOTOVO Izgrađen je novi priključak na Svilajsku u blizini Portanove, automobili već prolaze
-
Kovinar1 dan od objaveNEMA VIŠE KOŽARE Srušene sve zgrade u gospodarskom dvorištu u koje se ulazilo iz Kišpatićeve
-
Kovinar1 dan od objaveDONJODRAVSKA Kanaločistač često ispumpava naslage krpa i vlažnih maramica iz kanalizacije
-
SPEEDWAY1 dan od objaveATLETSKO PRVENSTVO Jedini naslov prvakinje Hrvatske očekivano je osvojila Mia Wild
-
Šećerana12 sati od objaveDRAVA Zbog niskog vodostaja kompa ne vozi već drugi dan, a brod u Zimskoj luci je nasukan
-
Šećerana1 dan od objaveGRADONAČELNIK SE POHVALIO Osijek drugi u Hrvatskoj po broju novorođenih, odmah iza Splita
-
Kovinar10 sati od objaveZANIMLJIVO Staza s perona željezničke stanice Standard naglo završava u travi, zimi u blatu
-
SPEEDWAY8 sati od objaveVESLANJE Na predstojećim prvenstvima u talijanskom Vareseu i bugarskom Plovdivu i Osječani
-
Mobilia6 sati od objaveKAPUCINSKA Stalkom za bicikle suzili pješački prolaz koji vodi do Vrta Jagode Truhelke
