Kako se bliži Uskrs, najveći katolički blagdan, osječki umirovljenci su se probudili iz zimskog sna i nešto uskomešali. Kao da su prave važni. Država će im dati svima po 50 eura uskrsnice, a tu su i one gradske koje su ove godine povećane za čak 70 posto. Tako će penzioneri koji imaju do 200 eura penzije dobiti čak 120 eura od Grada, pa tako sve do onih koji imaju mirovine do 500 eura – njima slijedi 60 eura.

Ali ni to nije sve, u travnju slijedi isplata uvećanih mirovina za čak tri posto plus zaostaci za siječanj i veljaču, tako da će se starčići teško pomučiti dok to sve zbroje. U danima kad dolaze prospekti trgovačkih centara ustaju se u 5 ujutro i čekaju ih. Onda na brzinu prelistaju, hvataju ona kolica na dva točka za pijac i trk od jednog do drugog trgovačkog centra.

U jednom su čokoladni zeke jeftinji, u drugom dječje pidžame, u trećem lažne barbike (a izgedaju kao prave), a kineski autići i kamiončići samo što nisu badava. Letaju tako po cijeli dan od centra do centra i propuste čak i omiljenu seriju, jedva stignu na „Gospodina savršenog“.

Peglaju kartice kao pijani Amerikanci, treba poklone za unuke uhvatiti što prije jer brzo to ode. Za to vrijeme supruge im kod kuće skupljaju ljuske od luka za farbana jaja i smišljaju menje za blagdan. Nema više vanilin kiflica, londonera, oblatnih, kojekakvih orehnjača, makovnjača, puslica, breskvica, pita i ostalih retro slastica. Sad se gleda KitchenTV i zapisuju se recepti za kolače.

Evo, npr. jednog jednostavnog i jeftinog iz Bojanine radionice kolača. Za biskvit vam trebaju lješnjaci, orasi, bademi (obavezno tostirani), pola žlice brašna, amareto, 64 jaja, korica limuna i tako još neki sitni dodaci. Kreme su već malo kompliciranije. Sigurno niste znali, ali više nema samo crne, mliječne i bijele čokolade. Sad imamo rubi, karat i gold, i u svaku kremu ide druga vrsta. Uz 5,6 kilograma razne čokolade, tu je i jedno 5 kilograma maslaca, 10 litara slatkog vrhnja, ali najvažnija stvar je da u jednu od tih krema ide sečuanski papar, u drugu čili, a u treću cvjetovi lavande. Sad nismo baš zapamtili kojim redosljedom, ali vi to sve smućkajte i dobit ćete čaroliju okusa, mirisa i boja.

Nije dakako umjesno šaliti se na račun najranjivije kategorije građana (kojoj i ja pripadam), ali u ovoj zemlji svi se s njima šale. Od političkih stranaka koje im, budući da su lokalni izbori pred vratima obećavaju kule i gradove, do njihovih predstavnika koji se kao suncokreti okreću prema strani koja će ih bolje ugrijati, a o Vladi da i ne govorimo. Tutnit će im po 50 eura, taman za malo veće domaće pile. Netko će reći „bolje išta nego ništa“ ili „oni nisu nikad zadovoljni“. No, oni koji danas brinu o umirovljenicima, dakako, neće doživjeti takvu bijednu starost, a društvena, socijalna i zdravstvena skrb neće im biti problem jer su se za sebe pobrinuli.

Foto: Freepik

Naziv Eseker potječe iz Austro-Ugarske, ali teško da danas ima itko živ rođen u tom vremenu. No, ipak svi smo mi Osječani, odnosno Esekeri, a mi stariji koji smo ovdje rođeni, odrasli, odškolovali se, zaposlili, odradili svoje i otišli u mirovinu danas smo vrlo nostalgični prema gradu kakav je nekada bio. Sjećamo se Radničkog doma, discoteke u Želji, Bijele lađe, stare Name, trgovina s pultovima, kupanja na Garnizonu ili u Zimskoj luci, tržnice na kojoj su se kupovali živi pilići, Sjenjaka na kojem je bila ledina i mnogih drugih detalja, trendova i urbanih legendi koje su ovaj grad činile ugodnim mjestom za život.

Zbog toga se često mi najstariji nađemo u raspravamo koje traže uzrok nečemu što nas godinama neprekidno vrijeđa, primjerice već više od trideset godina izuzetno nas vrijeđa društvena stigma „Osijek-grad slučaj“. U redu, neki događaji u ratnom i poratnom razdoblju ne mogu se zaboraviti, niti se mogu obrisati gumicom, ali treba li osječku mladost opterećivati prošlošću, umjesto da i njima stvorimo uvjete za ugodan život? Treba li ih poticati na diskrimnaciju prema drugima i drugačijima, na ksenofobiju, netoleranciju i druge oblike nasilja ili im upirati misli prema budućnosti koja bi svakako trebala biti ljepša od one koju su čekali i koju danas možda žive njihovi roditelji?

Svako malo u medijima se otvara tema o Osijeku koji je kao grad slučaj. Ovih dana dočekali smo presudu za onog policajca koji je ubio mladu djevojku. Tijekom suđenja, sjećate se, često se spominjalo da je Osijek grad slučaj, upravo i zbog tog događaja. S druge strane, neki dan, na međunarodni Dan žena koji se obilježava u cijelom svijetu – sugrađane koji su krenuli na Noćni marš za prava žena gađali su jajima, a mladići koji još ne znaju kako se koristi aparat za brijanje ženama u povorci su vikali: „Nećete ubijati hrvatsku djecu“. Kasnije, u reakcijama na izvještaje o tom osječkom Noćnom maršu za Dan žena „komentatori“ na društvenim mrežama su sudionice marša nazivali partizanskim okotima, tifusarkama i femi kujama te su ih slali da marširaju preko Drine. Zamislite, u Osijeku, danas.

I da zaključimo, Esekeri nisu slučajevi. I grad u kojemu živimo nije zaslužio takav tretman samo zato što ovdje povremeno na površinu isplivavaju pojedinci koje roditelji nisu naučili razlikovati dobro od zla. To nisu Osječani, a nisu ni građani – to je korov društva koji trebaju plijeviti oni koji su za to plaćeni.

Foto: Freepik

Da smo mi penzioneri (to smo već sto puta napisali) najsiromašnija, zdravstveno i socijalno najranjivija kategorija društva ne samo u Osijeku već i u cijeloj državi – da smo malo pametniji, lukaviji ili da nam ima tko držati ljestve, lako bi se obogatili. Zašto bi mi gurali kupus po trgovačkim centrima, raznosili pizze po gradu, skupljali plastične boce po kontejnerima ili peglali po tuđim kućama? Treba samo znati pisati programe za EU fondove i pokupiti novce, a dok glavna europska istražiteljica Laura Kovesi kroz ovu gužvu krupnijih riba konačno i dođe do nas – nit love nit nas!

Ne treba biti lakom, idemo na sitno. Tko će ti uostalom dati novac da se baviš vinogradarstvom ili nekom drugom granom poljoprivrede kad se ne možeš sagnuti ni kad ti nešto ispadne. Jedna je osječka firma uzela novac iz EU fondova tvrdeći da će sa pet, šest zaposlenih izumiti strašan poljoprivredni stroj, koji će biti od velike koristi poljoprivrednicima. Nakon 5,6 godina „izumili“ su šukare na četiri kotača, koje ne služe baš ničemu a izgledaju kao da ih je Grunf napravio. Lauri se izum nije svidio, grohotom se nasmijala i sad traži od te firme da vrati novac.

Istovremeno, na drugom kraju grada, Udruga umirovljenih inovatora već danima zasjeda u jednom privatnom stanu na nepoznatoj adresi i smišlja što bi to mogli izumiti i ponuditi tržištu a da je još neviđeno. Ima među njima i onih koji nisu u trendu, jedna baba recimo gleda na nekom programu „Vatrene kovače“ pa bi izrađivala srpove, sablje i sjekire a to je već davno izumljeno. Neki inovatori shvaćaju da smo odavno prepoznati kao turistički grad pa bi skupljali kamenje i izrađivali „čončike“ a flomasterom pisali „Pozdrav iz Osijeka“. Glupo.

Budući da u gradu već imamo one neke panele na koje se lijepe komarci, najbliže pametnoj inovaciji je gospođa koja ima završenu cijelu osnovnu školu i koja predlaže da nešto slično napravimo za hvatanje smrdljivih martina. Ove ih je godine zaista bila prava najezda a internet nudi neka primitivna rješenja.

Usudila sam se na jednom sastanku javiti za riječ i predložiti da se za savjet obratimo pravim “stručnjacima„ za prijevare EU fondova, ali od toliko imena prevaranata teško je izdvojiti jedno. Osim toga, kakve su sreće, kad bi penzioneri i napravili neki inovativni projekt za koji trebaju sitne novce, sigurno bi baš njima prvima zakucali na vrata i „vrati koko što si pozobala“. S ovima što uzimaju velike novce, ipak ide sporije.

Foto: Freepik

Kad čitate pojedine domaće portale, morate to raditi nekim redom. Najprije pročitate horoskop, pa onda koji je znak najškrtiji, koji najosvetoljubiviji, koji najskloniji tračevima, prevarama i ostalim nepodopštinama… To učinite da biste takve ljude mogli eliminirati iz života. Evo, primjerice, lavove će mučiti nesanica, a strijelci su već počeli štedjeti za ljetovanje.

Nakon toga idu Nostradamusova i baba Vangina predviđanja, pa savjeti kako očistiti rernu i skiniti masne fleke s odjeće, a odmah iza toga i neki recept za kolač za koji vam ne treba skoro ništa.

Nakon toga pogledate kako sad izgleda Justin Bieber, a i bivša misica Ivana Paris strašno je propala. Savjeti za modu i ljepotu nama penzionerkama jako su važni, sigurno pojma niste imali da je metalik boja laka za nokte sad jako popularna. Za više detalja upratite tko je kako bio obučen na zagrebačkoj špici. Tu odmah možete vidjeti i tko je s kim bio i tko je s kim razgovarao. Ne možete ostati  neinformirani o tako važnim temama.

Onda idemo na savjete o zdravlju. Šta će vam liječnik kad o svim bolestima i načinu liječenja možete pročitati i, još bolje, kupiti učinkovite lijekove po vrlo povojnim cijenama. Volite li sport, sve ćete naći na portalima, ne morate uopće gledati utakmice, ne morate ni gledati „Gospodina savršenog“, “Kumove“, “Život na vagi“, “Sjenke prošlosti“ i ostale domaće vrlo popularne serije, što se jučer dogodilo, ujutro pročitate.

Nikako ne propustite ni jako šaljive viceve o malom Perici ili plavuši. E, sad dolazimo do malo škakljivijh tema a tiču se ne samo vaše intime nego i svih svjetski važnih osoba. Jedna je tiktokerica objavila savršen recept o tome kako da osvojite frajera u 45 sekundi. Pažljivo slijedite upute. Najprije ga kratko pogledajte i skrenite pogled. Onda ga drugi put pogledajte i malo duže ga gledajte direktno u oči. Poslije toga uopće ga više nemojte gledati i on će vam prići za točno 45 sekundi.

Ako vas slučajno zanima zašto je Osijek prema popisu stanovništva između 2011. i 2021. izgubio 10,3 posto stanovnika, kako su prošli izbori u Njemačkoj, eventualno nešto o ratovima koji se vode u svijetu, o inflaciji, cijenama, osječkoj mladosti i starosti bez perspektive te koliku plaću ima guverner Narodne banke, zašto bi se Europska unija mogla podijeliti na dva bloka i tako još neke sitnije stvari – morate se više potruditi da iskopate takve informacije.

Foto: Freepik

Priča nije osječka, ali zapravo i je – mislimo globalno, a djelujemo lokano. Kad obratite pažnju na priču o ovim „junacima“ koji su uvozili otrovni otpad iz Italije i Slovenije, pa ga zatrpavali u Hrvatskoj dođe vam da odmah dobijete slom živaca.

Formalno svi ti ljudi jako vole svoju domovinu (možda čak i drže ruku na srcu dok svira himna), ali napraviti ovakvu svinjariju, odnosno do te mjere sustavno trovati zemlju samo da bi napunili svoje džepove – to je suludo i gotovo nezamislivo. A opet, nije nezamislivo. Dogodilo se. Događalo se praktički do neki dan.

Ako taj crnokronični hit doživimo tek kao povod za razmišljanje o tome otkud ljudima hrabrosti da čine takvo što ili o tome gdje su usput izgubili savjest, možda je najbolje krenuti od sebe i svog ekološkog doprinosa svakodnevici.

Evo, recimo, prije par dana palo je to malo snijega i zabjelilo grad, ali brzo se otopio i pokazao koliko i mi Osječani držimo do čuvanja svojih ulica i parkova, i koliko smo ekološki osvješteni. U nekim dijelovima grada paralelno s otapanjem tankog snijega na nogostupima ste morali izbjegavati pseća govanca koja vlasnici za ljubimcima nisu kupili to kratko vrijeme jer ih je skrivao snijeg. Dakle, tu već počinje.

Ne treba puno pametovati, evo još primjera naše osječko europske kulture. Uobičajeno je da mnogi vozači nakon što izađu iz automobila jednostavno istresu sadržaj pepeljare na parkiralište. Eventualno istovremeno odbace i neku vrećicu od čipsa ili papirnatu maramicu koja je zaostala u autu. Nadalje, često možete vidjeti da dječica bace na ulicu omot od čokolade koju je mama netom kupila u samoposluzi, a ako mladuncu kojim slučajem ispadne i komadić čokolade – mama će strogo ukoriti da “ne jede sa zemlje”, ali će i sama pokraj odbačenoga proći kao pokraj turskog groblja. Veći je dio Vijenca Ivana Meštovića (naračito oko klupa za sjedenje) popločen čepovima od piva, iako koševa za smeće ima sasvim dovoljno.

Klimatske promjene i globalno zatopljenje, naravno, zanimaju nas tek toliko da u srpnju i kolovozu kukamo kako je vruće a sad u veljači koliko je hladno. Inače, kad izađemo uredno ćemo se naštrcat dezodoransom i nalakirat kosu.

Živimo u gradu koji je primjer drugima po pitanju razvrstavanja otpada i skupljanja korisnih sekundarnih sirovina. Ali i tu ima sugrađana koji ništa ne odvajaju nego ono što im se nađe u ruci odbace u prvu slobodnu posudu za otpad, što je posebno ugodno kad se smrad od pokvarene hrane ljeti širi iz posude za papir ili plastiku.

Ovo su tek neke bapske opservacije, ali bilo bi tu materijala za roman u šest tomova. Zato nikad nije naodmet podsjtiti na nekoliko rečenica iz navodnog pisma indijanskog poglavice iz Seattlea koji je „velikom bijelom poglavici“ objasnio da “svoju djecu mora naučiti da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću“. Eto, razmišljajmo o tome, jer zemlju nismo nasljedili od predaka, već smo je posudili od naše djece.

Foto: Freepik