SPEEDWAY
ZDENKO ŠMIT Otišao je nekadašnji kapetan i direktor kluba iz zlatnog doba osječke košarke
Igrao je za KK Osijek još kad nije bilo dvorane, na utakmicama na igralištu u Perivoju kralja Tomislava
Sportski Osijek u utorak je rastužila vijest o smrti Zdenka Šmita, jednog od sinonima osječke košarkaške scene, svojedobno igrača, a potom cijenjenog sportskog djelatnika, najduže tajnika i direktora Košarkaškog kluba Osijek. Nažalost, otišao je prerano, u 73. godini života, ne izdržavši posljedice jakog moždanog udara, izdahnuvši u rano jutro i ostavivši iza sebe neutješnu suprugu, sina, kćer i unučad.
Na osječku košarkašku scenu Šmit je zakoraknuo početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je momčad Košarkaškog kluba Osijek predvođena dr. Antunom Tucakom, Vjekoslavom Borasom i Šimom Nevidalom, ulažući maksimalne napore nastojala steći pravo građanstva u osječkoj sportskoj obitelji. Utakmice su se tih godina igrale na terenu u Parku kuture, današnjem Perivoju kralja Tomislava, gdje su Osječani, željni popularizacije košarke, ugošćavali i neusporedivo snažnije i popularnije momčadi uz ostale i francusku Nicu.
Mnogo bolje uvjete za napredak osječki su košarkaški entuzijasti dobili potkraj ’73. izgradnjom dvorane Zrinjevac, u kojem je u veljači ’74. gost bio i sjajni KK Zadar u čijim su redovima bili i Krešimir Ćosić i Josip Pino Đerđa, a ispratiti u vječnost nije moguće a ne prisjećati se povijesti osječke košarke, jer je baš Zdenko bio jedan od njenih vjernih graditelja.

No, momčad u kojoj je Zdenko Šmit postupno izrastao u dio standardne petorke dugo je morala čekati da izbori mjesto u višem stupnju natjecanja od regionalnog u Hrvatskoj ligi „istok“. U pravilu, kvalifikacije su za KK Osijek, u čijim redovima je dres s brojem četiri na grudima neizostavno nosio uvijek borbeni Šmit, bile prepreka koju je osječki klub preskočio tek nakon što je Zagrepčanin Slobodan Jurković postao prvi profesionalni trener osječke košarke. Sastav je tada pojačan nekolicinom novajlija iz drugih sredina, a Zdenko kao da je godinama čekao baš trenutak kad će njegov KK Osijek postati drugoligaš.
Taj se iskorak, na veselje brojnih Osječana, dogodio svibnja 1982. nakon majstorice protiv karlovačkog Željezničara u splitskim Gripama. Kao kapetan Zdenko Šmit predvodio je sastav u kojem su bili i Zupančić, Jocić, Mehić, Kordić, Kostić, Dražen Dogan, Uljarević i Lešina, čija su imena trajno upisana u povijest osječkog sporta jer je Grad na Dravi stekao status drugoligaša bivše države.

Ubrzo se iz Cibone vratio Davor Dogan, kojem je Šmit simbolično predao ulogu lidera na parketu, a on je svoju novu ulogu u stvaranju svakim danom sve boljeg košarkaškog kluba obavljao prvo kao tajnik, a onda godinama u direktorskoj fotelji. Zdenko Šmit ostao je tako značajan dio uzleta osječke košarke, od statusa anonimnog kluba i sporta u Osijeku, do stabilnog člana te obitelji. Uz njega, na tom putu uspinjanja osječke košarke dugo su zajedno s njim koračale i druge legende kao što su Franjo Krejačić, Jadranko Lešina, braća Dražen i Davor Dogan, Stjepan Krajnović, Rade Vučković, Miroslav Jocić i drugi. Zbog svega što je učinio u osječkoj košarci, a još više za njen uspon i afirmaciju, Zdenko je odavno zaslužio epitet osječke košarkaške legende. O čijem se utjecaju, i izvan lokalne sredine, s uvažavanjem govorilo, slušalo i pisalo i u Hrvatskom košarkaškom savezu, pa je sveukupni osječki sport ostao bez još jednog sinonima, istinskog sportskog uglednika. Čiji je doprinos, na parketu i u klupskom tajništvu, ostao trajno upisan.
Sahrana Zdenka Šmita bit će obavljena u petak, 17. listopada na Novogradskom groblju u 11.40 sati, gdje će mu, osim obitelji, posljednje „zbogom“ izreći i brojni suigrači i iskreni sportski prijatelji, navijači i štovatelji.
Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
KRAJINOVIĆ Lijevim krošeom u trećoj je rundi srušio Samperija na Grand Prixu u Rotterdamu
Još jedna pobjeda najboljeg hrvatskog profesionalnog kickboksača u velter kategoriji
Antonio Krajinović, 29-godišnji inženjer elektroenergetike iz Bilja postigao je novu pobjedu u Rotterdamu i visoko istaknuo kandidaturu za nastup na GranPrixu organizacije Glory. Na eventu Glory 109 sjajni član Kickboxing kluba Sveti duh iz Osijeka oduševio je sve u dvorani, među kojima i svog trenera Tomislava Bilandžića nokautiravši nezgodnog Talijana Michaela Samperija u trećoj rundi kad je označen tehnički nokaut i Antonio se ponosno mogao u ringu ogrnuti hrvatskom trobojnicom.
– Krajina sad ima u profi karijeri pet pobjeda uz jedan, onaj nesretni proljetni poraz, što je impozantni score od 5:1 koji bi ga morao uvrstiti na završni turnir najboljih velteraša svijeta što je i pokazao na najbolji način – telefonom se pri nedjeljnom povratku u domovinu javio Bilandžić.
No, subotnja borba nije za Krajinovića bila nimalo laka, jer je i Sicilijanac pokazao da nije slučajno određen za suparnika hrvatskom asu. Štoviše, u drugoj rundi sudac je bio prisiljen odbrojavati za predah Krajinoviću, kojem je baš to razvidno bilo poticajno da u odlučujućoj, trećoj rundi dovede na rub klasičnog nokauta. Krenuo je Krajinana sve ili ništa, krošei su napokon pronalazili metu, Samperijevu glavu, koji više nije odolio gromovitim udarcima svog suparnika.
Krajinović je nizao nokdaun za nokdaunom, a nakon što je silovitim lijevim krošeom po treći put poslao Talijana na tlo, sudac je označio kraj meča. Naime, prema pravilima Glorya, tri nokdauna (brojanja) u jednoj rundi znače i kraj meča, pa je Krajinović mogao započeti sa slavljem.
– Da, iznenadio me tim udarcem u drugoj rundi, ali u trećoj dionici više nije imao izgleda – iskren je Krajinović. – Krošeima i aperkatima u glavu, kao i u tijelo, slao sam ga na pod, da se na kraju vidjelo da ne može izdržati moju seriju. Onaj posljednji udarac ljevicom bio je neka kombinacija krošea i aperkata, koja ga je uspavala i sudac je prekinuo meč. Čuo sam da su organizatori nominirali moju borbu za najbolju na kompletnom eventu… Što dalje? Letim kući i odmah na odmor. S djevojkom ću na Korčulu, gdje sam odlazio na najljepši odmor dok sam bio mali.
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
SPEEDWAY
RIJEKA – OSIJEK 4:1 Drugi uvjerljivi poraz s četiri primljena gola na gostovanju
Da Malenica na vratima nije imao rekordnih 11 obrana tko zna kakav bi bio konačan rezultat
Nakon onih 0:4 na Poljudu, i s drugog gostovanja uzastopce momčad NK Osijek vraća se kući poražena i s četiri primljena pogotka. No, za razliku od nastupa protiv Hajduka, subotnji poraz, prema razvoju događaja uoči i tijekom susreta na Rujevici, sigurno neće izazvati rezignaciju među navijačima „bijelo-plavih“. Naime, nakon najavljene prodaje Jakupovića, posljednjeg dana prije puta u Dalmaciju bivšim su članovima kluba s Pampasa postali i Omerović i Jurišić (koji također nastavljaju karijeru u Portugalu), na posudbu u matični Botev otišao je Bugarin Šopov, što je trenera Bessonea, htio on to ili ne, prisililo da ionako nekompletan sastav tijekom igre dopunjava isključivo tinejdžerima, pa HNK Rijeka baš i nije imala težak zadatak da uknjiži nove bodove.
Štoviše, da Malenica na vratima nije imao rekordnih 11 obrana (!) tko zna kakav bi bio konačan rezultat ionako katastrofalnog poraza drastično pomlađenog osječkog prvoligaša koji je skupo platio prorijeđenost svog rostera. Kuriozitet je, dakako, i to da su na Rujevici zaigrala braća Ježić, jer je priliku za nastup u drugom poluvremenu dobio njegov 16-godišnji brat Izak!
A na početku je sve za Bessoneovu momčad izgledalo obećavajuće, posebice kad je u 16. minuti Leon doveo sastav u crnoj opremi u vodstvo. Idealno je iz dubine, polulijevo, Ljatifi ubacio loptu , a s desetak metara glavom je loptu Meksikanac precizno sproveo poluvisoko u lijevi kut nemoćnog Vekića – 0:1.
No, umjesto da im to bude poticaj za što ozbiljniju partiju, Argentinčevi su učenici počeli neobjašnjivo griješiti čime su bukvalno – pomogli Riječanima da preokrenu tijek susreta. Prvo je to učinio Kolarik četiri minute nakon Leonova vodstva, poigravao se nedaleko svog kaznenog prostora, Fruk je to iskoristio, proslijedio u 33. minuti ukradenu loptu Vignatu, a ovaj, ušavši u šesnaesterac, rutinerski pogodio lijevi donji kut. Bio je to, međutim, tek početak kraja za „bijelo-plave“ u crnoj opremi.
Već do odmora, naime, Riječani su postigli još dva pogotka i najavili svoju uvjerljivu pobjedu. Kod trećeg pogotka domaćih neshvatljivo se u kaznenom prostoru poigravao Jelenić, loptu mu je uzeo Fruk i servirao pred vrata Adu-Adjeiu, a ovaj iz okreta s par metara (43) pogodio mrežu za 3:1.
Već u vrijeme predaha između dva poluvremena Bessone je obavio tri promjene u sastavu, dodatno podmladio sastav, tinejdžeri s Drave nisu bili ravnopravni mnogo iskusnijem domaćinu pa gosti samo zahvaljujući sjajnom Malenici nisu primili više od samo jednog pogotka!
Konačnih 4:1 postavio je u 61. minuti Fruk čiji udarac Malenica nije mogao zaustaviti nakon što je, u istoj akciji, učinio nešto ranije poslije gromotiva udarca Adu-Adjeija.
Za NK Osijek u Rijeci su u subotu navečer igrali: Malenica, Mustafić (od 46. Posavec), Kolarik (od 58. I. Ježić), Jelenić, Heister (od 46. Kalem), Vrbančić, J. Ježić (od 46. Mikolčić), Bukvić, Ljatifi, Dolček (od 65. Barić) i Leon.
Pred 4.506 gledatelja sudio je Mateo Erceg iz Benkovca. Poslije 6. kola, na ljestvici Supersport HNL-a vodi Dinamo s 13 bodova iz pet utakmica, ispred NK Varaždin s istim brojem bodova iz šest nastupa, dok je NK Osijek treći s 12 bodova osvojenih u šest ispred Hajduka s 10 bodova iz pet utakmica. U 7. kolu, NK Osijek u subotu, 12. rujna u 17 sati na opus Areni u derbiju dočekuje državnog prvaka Dinamo.
Foto: Goran Kovacic/PIXSELL
SPEEDWAY
POVIJEST NOGOMETA Kad su 1963. pioniri iz Osijeka pobijedili na saveznom turniru u Borovu
Naši tada daroviti klinci iznenadili su favorite iz mnogo većih gradova i uglednijih klubova
Tog ljeta u FSJ su odlučili posvetiti najveću moguću pozornost mladeži, dječacima čiji talent je obećavao da bi kao seniori mogli ostvariti značajne karijere i tako pridonositi uspjesima ne samo njihovim klubovima nego i ugledu jugoslavenskog nogometa u cjelini. Ideja o okupljanju najdarovitijih 15-godišnjaka ostvarena je prvi put srpnja 1963. na stadionu u Borovu, gdje je, znalo se to nadaleko, travnjak bio idealan za vrhunske utakmice.
Obvezu dolaska imali su svi prvoligaši, kao i sredine koje su već prezentirane kao bazeni (tada popularan termin šireg područja u sportskim krugovima) prepoznatljivih talenata još u vrijeme pohađanja osnovne škole.
U potonje je spadao i grad Osijek, pa je trenerski tandem nekadašnjih suigrača u prvoligaškom Proleteru pedesetih, Antun Kasa/Franjo Rupnik među 16 momčadi na stadion nedaleko velikog kombinata gume i obuće, odveo sastav Slavonije osnažen talentima iz nekih lokalnih klubova.
Naime, Proletera više nije bilo, jer je ’62 postao dio velikog gradskog sportskog društva, a u NK Osijek će biti prekršten nekoliko godina kasnije (1967). U crveno-plavoj opremi Proleterove ostavštine, daroviti dečki iz grada na Dravi iznenadili su u Borovu favorite iz mnogo većih centara i uglednijih klubova, te osvojili prvo mjesto u jednoj od četiri skupine što je skrenulo pozornost ne samo osječke javnosti. Igrali su Slišković, Iličin, Đorđić, Beši, A. Lončar (Antin stariji brat je Sveto, također u mladosti bio nogometaš), Čakalo, Šojat, Šimleša, Kegalj, Runac i Šmit.
Dakako, da je u ovom prisjećanju na jedan od dotad najzapaženijih iskoraka osječkog nogometa bitno to da su, godinama kasnije, seniorsku afirmaciju stekli Iličin u dresu NK Osijek, A. Lončar igrajući također za NK Osijek, ali i vinkovački Dinamo, isto kao i Zdravko Čakalo, te zimus preminuli Ante Šimleša, legenda osječkog Metalca.
Ostali su dečki našli svoje mjesto u manje značajnim klubovima, s tim što o karijeri golmana Sliškovića ne znamo mnogo jer je odavno odselio u Australiju. Dakako, i u drugim su se momčadima isticali dječaci čija se seniorska karijera dugo pamtila, primjerice „zvezdaša“ Dujkovića (branio i za NK Osijek!), reprezentativca Karasija i omalenog Trifkea Mihajlovića.

Na sve to podsjetila nas je fotografija pionira Slavonije iz arhive Ante Lončara, koji stoji prvi slijeva, do njega su Čakalo, Šojat, Beši, Slišković, Đorđić, a čuče Šimleša, Kegalj, Runac, Šmit i Iličin. Zanimljiva bi, nešto starijim sugrađanima, mogla biti i druga fotografija, uoči utakmice Osječana i Riječana, koju je sudio (stoji u sredini trojke u crnom) borovski arbitar Đuro Jarić. Zviždaljke se prihvatio samo četiri godine nakon što je, onako korpulentni Borovčanin, čuvao i mrežu osječkog Proletera u sezoni ’58/’59 kad mu je glavni konkurent bio atraktivni juniorski reprezentativac Stevica Divjački (pridošlica iz zrenjaninskog imenjaka), kao i povremeno Osječani Jeger i Salaj. A pri spominjanju Jarića, neoprostiv bi bio propust ne istaknuti da je Đurin brat Nikola igrao u prvoligaškom Proleteru (’53-’56) kao lijevi bek „uže obrane“ kad mu je partner na drugoj strani bio Dragutin Fegeli, a na vratima su se smjenjivali Kadović, Tretinjak, Šipovac i kasnije pridošli Tuzlak Hajrović. No, to je već neka druga priča, koju samo živući Osječani iz tog doba još i danas pamte.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
OSIJEK IGRA U RIJECI Novo veliko iskušenje za tim s vrha ljestvice, ali trener je optimist
Ide se na presing od prve minute
Prošlonedjeljna uvjerljiva pobjeda, ali i uvjerljiva igra, protiv Slaven Belupa na Opus Areni (3:0) promovirala je NK Osijek nakon 5. kola u lidera Supersport HNL-a. U odnosu na lanjski start, još to itekako dobro pamte svi pristalice „bijelo-plavih“, sada je stvoreno istinski optimistično ozračje. No, u Opus Areni, ipak, s dozom respekta dočekuju naredna iskušenja od kojih bi već prvo, subotnje na Rujevici protiv HNK Rijeka možda moglo dati objektivan odgovor kakve su stvarne mogućnosti sadašnjeg sastava Federica Bessonea.
Međutim, na uobičajenoj konferencija „bijelo-plavih“ za novinare, u četvrtak rano poslijepodne na Pampasu, o predstojećoj se utakmici razgovaralo manje nego o završetku ljetnog prijelaznog roka! Naime, Jakupovićev odlazak u Guimaraes kao da je zagolicao pozornost portugalskih klubova za najistaknutije profesionalce s Opus Arene čiji transfer je već u ovom trenutku posve realan i moguć. Na meti Estorila, tako, našli su se Roko Jurišić i Nail Omerović, uigrani tandem lijeve strane momčadi NK Osijek na početku n(o)ve sezone. Budući da prijelazni rok u Portugalu završava dan prije utakmice na Rujevici, novinari su sportskom direktoru Nizozemcu Kennethu Zandvlietu postavili upit može li se dogoditi da Roko i(li) Nail ne budu u autobusu za Rijeku.
– Prije pola sata su trenirali, vjerujem da hoće – ironično je odgovorio Zandvliet, koji je načeo i temu o zanimanju za još neke osječke nogometaše s tim što smo saznali i stav NK Osijek glede zanimanja Dinama za mladog stopera Ivana Kolarika. – Ukoliko ga Dinamo želi, nećemo ga pustiti tako lako, morat će duboko odriješiti kesu! Uostalom, nije samo naš prvak zainteresiran za Ivana – kazao je Zandvliet uz priopćavanje konačne odluke o bivšem reprezentativcu Mitroviću koji je kraće trenirao na opus Areni, ali su sporazumno zaključili da u ovom trenutku on nije za naš klub.
Prethodno je trener Bessone, koji je priznao da je dan ranije boravio u inspekciji na utakmici u Vukovaru kako bi „snimio“ igru Segeste, suparnika osječkog prvoligaš u susretu Hrvatskog kupa, sljedećeg tjedna u Sisku. Budući da će u 7. prvenstvenom kolu u Osijeku gostovati Dinamo, jasno je da će „bijelo-plavi“ u kratkom razmaku imati tri, svaki na svoj način nezgodna, izazova. No, trener Bessone uoči nadolazeća tri susreta pokazao je opet svoje optimistično uvjerenje glede onoga na čemu uporno inzistira u NK Osijek:
– Vesele me te tri utakmice, jer će mi one pokazati gdje smo ustvari u ovom trenutku. Na Rujevici će sigurno biti mnogo gledatelja i jak suparnik s nizom vrsnih individualaca, iako mislim da u ovom trenutku imaju i momčadskih poteškoća. Mi ćemo zaigrati kao dosad, presing od prve minute, jer je to način kako doći do pobjede; vjerujte od subotnje utakmice mi ne trebamo strahovati.
Utakmica HNK Rijeka – NK Osijek igra se na Rujevici u subotu u 21 sat, a sudit će Mateo Erceg iz Benkovca.
Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
SPEEDWAY
ODE JAKUPOVIĆ Riješena je trakavica, Arnel će karijeru nastaviti u Portugalu
U Osijeku je igrao od kolovoza 2024.
Riješena je trakavica o sudbini Arnela Jakupovića, o čijem se odlasku iz NK Osijek već duže vrijeme razglabalo u medijima. Taj 28-godišnjak nastavit će karijeru u Portugalu, u dresu Vitorije Guimaraes, poslije dvogodišnjeg nastupanja za „bijelo-plave“ u čijem je dresu od kolovoza 2024. kad je pristigao iz slovenskog NK Maribor odigrao 67 službenih utakmica i postigao 16 pogodaka. Ove sezone pogodio je mrežu Rudeša u Velikoj Gorici i nedavno na Opus Areni s Lokomotivom.
Sportski direktor Kenneth Zandvliet vrlo emotivno je priopćio sklapanje Jakupovićeva ugovora s portugalskim prvoligašem:
– Svojim pogocima, zalaganjem i odnosom prema momčadi Arnel je ostavio trag u bijelo-plavom dresu. Bio je važan dio momčadi u različitim trenucima i igrač na kojeg se moglo računati na terenu i izvan njega. Stoga nam je teško ispratiti Arnela, jer je izuzetno pozitivno pridonosio igrama ove mlade momčadi. Istodobno mu želimo svu sreću u Guimaraesu.
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
-
Mobilia1 dan od objaveEUROPSKA AVENIJA Sve nove klupe obilježene istim potpisom, netko se izgleda dobro zabavlja
-
SPEEDWAY1 dan od objaveRIJEKA – OSIJEK 4:1 Drugi uvjerljivi poraz s četiri primljena gola na gostovanju
-
Klopa1 dan od objaveODLIČNE SU Palačinke od batata iznenadit će vas svojim okusom, poslužite ih za desert
-
Šećerana1 dan od objaveGLUMICE BILE SPORTAŠICE Nela je pucala iz pištolja, Sandra igrala rukomet, a Ivana odbojku
-
SPEEDWAY8 sati od objaveKRAJINOVIĆ Lijevim krošeom u trećoj je rundi srušio Samperija na Grand Prixu u Rotterdamu
-
Šećerana6 sati od objavePOČELA ŠKOLA Čak 7.088 osnovaca u klupama, u višnjevačkoj školi 29 prvašića više nego lani
-
Mobilia5 sati od objaveUSKE NJIVE Dio Kninske zatvoren za promet, dio kolnika Vatrogasne ulice čeka asfaltiranje
-
Kožara3 sata od objavePOŠTUJTE NAŠE ZNAKOVE Ne zaboravite na djecu – pješake koji se od danas kreću sami do škole
-
Analit1 sat od objaveGRADSKI BAZENI Završno uređenje kompleksa koji nakon 28 godina dobiva potpuno novo ruho
