Connect with us

Svilana

DAMIR LONČAR Inzistiram na izvođačkoj preciznosti jer je „otprilikizam“ smrt kazališta

Redatelj “Grofice Marice” priča o ansamblu koji želi da predstava bude najbolja na svijetu, a nekada i bude

Objavljeno

.Dana

Damir Lončar pripada onoj rijetkoj vrsti kazališnih ljudi koji jednako uvjerljivo žive kazalište kao glumci i oblikuju ga kao redatelji. Upravo zato njegov rad na opereti Grofica Marica u HNK-u u Osijeku nije samo nova režija, nego i spoj dugogodišnjeg scenskog iskustva i jednog od najzahtjevnijih i najvoljenijih operetnih naslova.

Lončar operetu ne promatra kao lak žanr, nego kao precizan kazališni mehanizam u kojem gluma, pjevanje, pokret i ritam moraju biti u potpunom skladu. U radu s ansamblom posebno mu je važna disciplina, ali i osjećaj slobode koji dolazi tek kada izvođači potpuno ovladaju onim što predstava traži od njih.

Kao glumac koji dobro poznaje „drugu stranu“ procesa, probe vodi kombinacijom razgovora, konkretnih zadataka i igre na sceni. U takvom radu, kaže, postoji trenutak kada predstava odjednom počne živjeti vlastitim životom i kada skup pojedinaca postaje – cjelina. Upravo taj trenutak kazališne „magije“ pokušava dosegnuti i s osječkom Groficom Maricom, čija je premijera 15. svibnja, u 20 sati.

* Što Vam je, kao praktičaru, na sceni najvažnije: energija, tempo, povjerenje, disciplina?

– Da, ja sam čovjek prakse, tj. pozornice, bilo kao glumac ili redatelj ili oboje istodobno. U ovom slučaju mi je lakše, jer nisam na sceni, samo režiram. Zadatak mi je uspostaviti sklad svega nabrojanoga pa i više. Rekao mi je jednom, nažalost već pokojni, redatelj Ivica Kunčević da je sve režija: odabir komada, mjesta i vremena gdje će se to djelo raditi i s kim, izbor suradnika, scenografija, kostimi, koreografija, svjetlo, tehnika, rekvizita, u ovom slučaju zbor i orkestar, plesači… Uglavnom, mnogo je komponenata koje treba uskladiti da bi rezultirale predstavom, a svi žele i nadaju se da će biti najbolja na svijetu. Neki put i bude.

* Koliko inzistirate na zanatskoj preciznosti, a koliko ostavljate prostora spontanosti?

Grofica Marica spada u sam vrh operetne literature, jedna je od najbolje napisanih opereta. Iako njezin libreto nije tako kvalitetan kao npr. Kneginje čardaša istoga autora, glazbeno je „jača“ i pjevački vrlo zahtjevna. Cijeli svoj kazališni život inzistiram na izvođačkoj preciznosti, kod sebe, kod svojih partnera na pozornici ili ljudi s kojima radim neki komad. Mislim da je „otprilikizam“ smrt kazališta i jako pojeftinjuje naš posao. Posebice danas kada smo suočeni s konstantno rastućim kriterijima svuda oko nas i u svemu. E sad, kada se sve precizno napravi i u potpunosti svlada materijal postavljen pred izvođače, postoji mogućnost luksuza koji se zove improvizacija. Opereta je žanr koji to podnosi i voli. Ako smo ju zaslužili.

* Glumci redatelji često drukčije razgovaraju s ansamblom jer znaju što znači biti “s druge strane”. Mislite li da vas izvođači zbog toga lakše slijede?

– Rekao bih da je to točno. Budući da sam glumac s dugogodišnjim scenskim iskustvom, u mogućnosti sam dati preciznu uputu i isprobati ju prije toga na sebi. Redatelj bez scenskog iskustva ponekad može od izvođača zatražiti nešto što se realno ne može ili je strašno opterećujuće po njih, iz jednostavnog razloga što nije empirijski prošao proces, na vlastitom tijelu. Želim da se moji glumci i pjevači osjećaju ugodno u svojim ulogama, da im sve „štima“.

Ionako već glumci i pjevači intenzivno troše svoje tijelo, um, glas, energiju i dušu i pri tom su slabo plaćeni.

* U opereti izvođač istodobno govori, pjeva, sluša orkestar, prati partnera i koreografiju. Može li se ta fizička inteligencija naučiti ili se tim moraš se roditi?

– Znam ponekad reći da opereta od glumaca i pjevača zahtijeva da krasno pjevaju, uvjerljivo glume i besprijekorno plešu i da se pri tom prave da je to beskrajno lagano i da ih ništa ne boli. Iako mišljeno na pola u šali, to je otprilike točno. Inteligencija, pa tako i scenska, je mogućnost snalaženja u novom i nepoznatom, instinkt sam po sebi, kod nekoga razvijen više, kod nekoga manje. Može se trenirati i poboljšavati ju, naravno.

Na sreću, postoji jedna stvar koja izvođačima beskrajno pomaže i, ako ju imaju, cijelu stvar čini zapravo mogućom. Ona ih čini različitima od drugih ljudi. Ta se stvar zove talent.

* Kada režira glumac, probe često imaju drukčiju dinamiku. Kako vi vodite ansambl: kroz razgovor, precizne zadatke ili igru na sceni?

– Zapravo, kombinacijom tih stvari. Razgovorom o ulogama, cjelini komada, konkretnim pjevačkim, glumačkim ili plesnim zadacima, pa kada se sve svlada, dolazi na red ono najljepše u našem poslu, a to je radost igre.

* Što vam prvo otkrije da ste postigli cilj i da ansambl više ne funkcionira kao skup pojedinaca nego kao scenska cjelina?

– Nekim čudom se, kad se posloži kritična masa svladanih zadataka, počne događati neka vrsta magije u dvorani za probe, cijela stvar počinje živjeti. Ti momenti postaju sve češći i komad polako poprima svoj oblik. Rijetko kada se dogodi na jednoj probi, riječ je o procesu koji traje. Uporno se i dosljedno slažu slojevi koji na kraju rezultiraju dobrom predstavom. Teško je odrediti kad se to točno dogodilo. No, kad se to dogodi prvi put, vrlo često je predivno, čarobno. Nažalost, to vide samo redatelj i kolege glumci koji su na probi u tom trenutku.

* Iz glumačke prakse dobro znate koliko je teško zadržati mjeru u žanru koji lako sklizne u “previše” – previše gesta, humora ili efekta. Kako uspijevate da opereta ostane živa i duhovita, ali ne i iskarikirana?

– Da, ja to zovem „osjećaj za mjeru i kajanje“. To je izuzetno osjetljiva stvar i tiče se discipline svakog sudjelujućeg pojedinca. Kad te publika prihvati i nagrađuje smijehom, pozornošću, aplauzom, valja ostati pribran i hladne glave, ne pretjerati i izbanalizirati dogovoreno ponekom često glupavom dosjetkom. Trudio sam se da toga u Grofici Marici ne bude.

Svilana

MALI ČITAČI Šumske radionice u malim grupama inspirirane slikovnicama i dječjim enciklopedijama

Nova sezona zanimljivog programa temeljenog na principima šumske pedagogije

Objavljeno

.Dana

Objavio

U novoj sezoni Mali čitači pripremaju brojne nove Šumske radionice. Radionice za djecu od 4 do 10 godina održavat će se subotom od 10 do 12 sati, a cijena sudjelovanja iznosi 20 eura po radionici. Za dodatno poticanje redovitog sudjelovanja, svaka četvrta radionica zaredom je besplatna.

Šumske radionice Malih čitača posebne su po tome što je svaka od njih inspirirana konkretnom slikovnicom ili dječjom ilustriranom enciklopedijom. Nakon čitanja i promišljanja o priči oblikuje se cijeli sadržaj radionice, a knjižni se svijet potom prenosi u šumu i povezuje sa stvarnim iskustvima djece.

Radionice se temelje na principima šumske pedagogije, pri čemu je posebna pažnja posvećena individualnim potrebama i interesima svakog djeteta. Grupe su male i broje najviše šest sudionika, što omogućuje da svako dijete bude viđeno, saslušano i uključeno u aktivnosti.

Djeci se pritom pruža sloboda kretanja i istraživanja vlastitim tempom, a sadržaji iz pročitanih priča povezuju se sa stvarnim svijetom. Ono o čemu čitaju djeca mogu pronaći, promatrati i doživjeti u prirodi. U istraživanje se uključuju sva osjetila, kroz pokret, dodir, zvukove i materijale iz prirode.

Važan dio radionica čine i mašta i kreativnost. Šuma tako može postati mjesto radnje, grančica čarobni štapić, panj prijestolje, a skrovište dom nekog izmišljenog lika. Prirodno okruženje neprestano potiče dječju znatiželju i otvara prostor za nova pitanja, ideje i načine istraživanja.

Na svakoj radionici djeci je osigurana i voćna užina, odnosno sezonsko domaće voće.

Prijaviti se možete OVDJE.

Foto: Mali čitači

Nastavi čitati

Svilana

DJEČJE KAZALIŠTE Dramski i baletni studio i baletna igraonica čekaju nove polaznike

Upisi su počeli, odvijaju se online

Objavljeno

.Dana

Objavio

Od 1. rujna započeli su upisi u studije Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, i to u  Baletnu igraonicu, Baletni studio, Dramski studio za osnovnoškolce i Dramski studio za srednjoškolce.

Upisi su mogući isključivo online na poveznici sve do popunjenja raspoloživih mjesta.

  • Baletna igraonica namijenjena je djeci od 4. Godine (voditeljica je Dora Luketić, a asistentica Petra Lucija Živković)
  • Baletni studio mogu upisati djeca od 1. razreda osnovne škole (voditeljica je Maja Huber, a asistentica Lucija Hrsan)
  • Dramski studio za osnovnoškolce namijenjen je djeci od 6 godina pa sve do kraja osnovne škole (voditeljica je Lidija Helajz, a asistent Gordan Marijanović)
  • Dramski studio za srednjoškolce namijenjen je mladima od 1. razreda srednje škole (voditeljica Areta Ćurković)

Cijena za mjesečno pohađanje studija je 40 eura, a nakon upisa na mail ćete dobiti sve potrebne obavijesti.

Foto: Facebook stranica Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku

Nastavi čitati

Svilana

PANONA MUZIKO Poslušajte orguljaški recital Tomaža Sevšeka Šramela u konkatedrali

Slovenski umjetnik publici će predstaviti program u čijem je središtu Bachova glazba

Objavljeno

.Dana

Objavio

Kreativna kulturna mreža krajem kolovoza donosi novi niz koncerata u sklopu koncertnog ciklusa Panona Muziko tra Edukado, koji će tijekom pet uzastopnih večeri publici u pet slavonskih gradova predstaviti istaknute hrvatske i međunarodne glazbenike. Od 27. do 31. kolovoza 2026. koncerti se održavaju u Donjem Miholjcu, Valpovu, Belišću, Osijeku i Našicama, a ulaz na sve koncerte je slobodan.

Tako će se u nedjelju (30. kolovoza) u 19.30 sati koncertni ciklus održati u konkatedrali sv. Petra i Pavla, gdje će orguljaški recital održati Tomaž Sevšek Šramel.

Slovenski umjetnik publici će predstaviti program u čijem je središtu glazba Johanna Sebastiana Bacha, uz djela Zsigmonda Szathmáryja, Roberta Schumanna i Franza Liszta. Posebno mjesto u programu zauzima motiv B-A-C-H, koji povezuje različite skladateljske epohe i pokazuje snažan utjecaj Bachove glazbene ostavštine na kasnije generacije skladatelja. Monumentalni prostor osječke Konkatedrale pritom pruža posebno akustičko i ambijentalno iskustvo za ovaj orguljaški program.

Inače, ovogodišnji program posebno je usmjeren na povezivanje vrhunskog glazbenog stvaralaštva, povijesno obaviještene izvedbe i vrijedne kulturne baštine istočne Hrvatske. Koncerti se održavaju u dvorcima, palačama i sakralnim prostorima, čime Panona Muziko tra Edukado nastavlja razvijati ideju decentralizacije kulturnih sadržaja i približavanja vrhunskih umjetničkih programa publici izvan velikih kulturnih središta.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Svilana

OLJK Najavljeni programi planirani u dvorištu Prehrambenog faksa sele u Kulturni centar

Riječ je o programima od 26. do 28. kolovoza

Objavljeno

.Dana

Objavio

Svi programi Osječkog ljeta kulture koji su u razdoblju od 26. do 28. kolovoza bili planirani u Dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta bit će održani u prostorima Kulturnog centra Osijek.

Odluka o promjeni lokacije donesena je kako bi se izbjeglo moguće zvučno preklapanje s drugim događanjima koja se u istom razdoblju održavaju u gradu te kako bi se publici i sudionicima osigurali kvalitetni uvjeti za praćenje i realizaciju svakog pojedinog programa. Pri donošenju odluke uzete su u obzir i vremenske okolnosti. Datumi i satnice svih programa ostaju nepromijenjeni, a promjena se odnosi isključivo na mjesto održavanja.

U srijedu, 26. kolovoza u 20 sati na programu je završna projekcija ciklusa „Tri dana kulturnog putovanja“, film „Moja najdraža torta”.

Program se nastavlja u petak, 28. kolovoza u 18 sati uz Pop kulturno-književni kviz by Udruga Kvizos, dok će istoga dana u 20 sati, u sklopu ciklusa „Autori u gostima – GISKO preporučuje“, biti održan književni susret s Elvisom Bošnjakom.

Programi koji su za četvrtak, 27. kolovoza od početka planirani u Kulturnom centru Osijek održavaju se bez izmjena. U 19 sati u Galeriji Kulturnog centra bit će otvorena skupna izložba „Sporedni putovi“, dok u 20 sati u Dvorani Franjo Krežma slijedi lutkarski rock mjuzikl „Club 27“ Zakon teatra.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Svilana

MUZEJ SLAVONIJE Dođite vidjeti izložbu psećih markica koja priča o odnosu čovjeka i psa

U zbirci je 850 psećih markica, nastalih od 1881. do 1990., a od tog broja njih 845 vezano je uz Osijek

Objavljeno

.Dana

Objavio

„Jedna markica, jedan dom, neispričana priča o psima” autorice Antonije Marić izložba je koja će u Muzeju Slavonije biti otvorena u srijedu 26. kolovoza u 19 sati. Ovom izložbom Muzej Slavonije prvi put javnosti predstavlja vrijedan i dosad nedovoljno poznat dio fundusa – zbirku psećih markica.

U zbirci je 850 psećih markica, nastalih u razdoblju od 1881. do 1990. godine. Od tog broja, njih 845 vezano je uz Osijek, dok pet primjeraka potječe iz Nove Gradiške, Virovitičke županije, Višegrada, Vinkovaca i Šibenika. Iako su izvorno služile kao službeni dokaz registracije pasa, danas su dragocjeni kulturno-povijesni predmeti likovne i numizmatičke vrijednosti. Svaka je markica pritom jedinstvena mala priča o vremenu u kojem je nastala.

Najstariji primjerci sadržavaju tek osnovne podatke i izrađeni su od jednostavnijih materijala. Kako se mijenjao odnos prema psima, ali i društvo u kojem su markice nastajale, mijenjao se i njihov izgled. Izložba ne govori samo o markicama. Ona otvara mnogo širu priču – priču o jednom od najdugovječnijih odnosa u ljudskoj povijesti, odnosu čovjeka i psa.

Tragovi njihove povezanosti sežu duboko u prošlost, a arheološki lokaliteti poput Ein Mallaha, Bonna-Oberkassela, Lepenskog Vira i Vlasca svjedoče o ranim susretima i zajedničkom životu ljudi i pasa. Poseban dio izložbe posvećen je hrvatskim autohtonim pasminama, vrijednom dijelu nacionalne kulturne i tradicijske baštine. Predstavljene su pasmine dalmatinski pas, istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič, posavski gonič, mali međimurski pas, tornjak i hrvatski ovčar. Duboko ukorijenjene u život i tradiciju lokalnih zajednica, ove pasmine svjedoče o načinu života ljudi, razvoju uzgoja i oblikovanju pasmina kroz generacije.

Izložba „Jedna markica, jedan dom, neispričana priča o psima” povezuje naizgled malen muzejski predmet s velikom pričom. Od metalne markice koja je označavala registriranog psa, preko arheoloških tragova zajedničkog života, do pasmina koje i danas čuvaju obilježja prostora i tradicije – svaki je predmet polazište za pitanje koliko dugo čovjek i pas zapravo dijele isti dom.

Foto: Screenshot Facebook stranica Muzej Slavonije i plakat izložbe

Nastavi čitati

Najlaćarnije