Ovogodišnji 4. Panonski festival knjige održat će se u dvorani Gradski vrt od 20. do 24. svibnja. Tom je prigodom koncept i program festivala predstavljen u osječkoj Gradskoj upravi, a predsjednik Gradskog vijeća, Tihomir Florijančić izdavače je dočekao izjavom kako se živo sjeća i prvog izdanja festivala te kako bi za iduću godinu mogli planirati i mali jubilej.

– Cilj je promovirati knjigu, pisanu riječ i književnost te građane poticati na čitanje knjiga. U današnje vrijeme kad dominiraju brze i kratke SMS poruke mi se pisanom riječju pozicioniramo u kulturnom i nacionalnom identitetu. Ovo nije samo sajam s ponudom knjiga po diskontnim cijenama nego je to festival pun programa, 38 događanja za odrasle i 28 programa za djecu – rekao je Florijančić.

O biznisu, kulturi, obrazovanju i pitanju identiteta, odnosno o konceptu festivala u kojemu se te sastavnice isprepliću govorio je potom Slavko Kozina, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara HGK-a.

– Ove godine imamo 57 izlagača. Krenuli smo s 30, pa 40, a danas više nemamo mjesta u dvorani Gradski vrt. Svaki kvadrat koji je bio na raspolaganju je iskorišten, čak smo morali smanjivati broj kvadrata onima koji su imali veće ambicije kako bi svi stali. Dakle, nikoga nismo odbili – rekao je Kozina.

Nakladnici proizvode knjige, a bez čitatelja te knjižnica i knjižara taj sustav ne može funkcionirati.

– Festival je tek mala karika u lancu i čini cjelinu koja je itekako prihvaćena u ovoj zajednici. Svaki izdavač želi podijeliti svoju priču. Kod Strategije poticanja čitanja koje Ministarstvo kulture s nama u cehu razvija, važna je diverzifikacija. Imamo sajam Interliber u Zagrebu, pulski Sajam knjige u Istri i Vrisak u Rijeci. Napravili smo u Splitu Mediteranski sajam, a u Osijeku sestrinski Panonski festival – pričao je Kozina.

Što se tiče poslovne interakcije, rekao je, dogodilo se da su mali izdavači, knjižari i antikvarijati postali sve veći.

– Primjer, Mediteranski festival u Splitu koji ove godine slavi osmo izdanje napravio je poticaj tom biznisu. Splitski izdavači su ovdje u Osijeku okupljeni u skupini pod kapom Splitski kantun. Prije desetak godina nisu ni postojali. Dakle, festival daje poticaj i inspiraciju, ali i financijske benefite svima koji žele biti nakladnici. To vam se događa i u Osijeku. Ima nekoliko malih izdavača kojima je ovaj sajam direktno pomogao, pa će moći pričati svoju priču i na nacionalnom nivou – kaže Kozina.

Objasnio je da je festival u programskom smislu jako inkluzivan, i žanrovski i po pitanju kvalitete domaćih izdanja i po pitanju gostiju iz regije.

– Pokušavamo dati malo više osvrta jer je prostor Panonije uvijek bio turbulentan i važno je vidjeti kako vas drugi vide da biste bolje upoznali sebe. Stoga ćete moći vidjeti naslove koji do sada nisu promovirani u Osijeku. Ove godine dolazi nam Zdenka Kovačićek, prošle godine je bio Gibonni, a prije toga Zoran Predin. Osijek se ovdje pozicionira kao lider u srcu Panonije. A jako je sajam važan i iz perspektive obrazovanja jer jako radimo na tome da sajam posjećuju djeca. Knjiga je preživjela sve ove e-izazove. Mi imamo svijetlu budućnost. Ovakav festival spaja autentičnost autora kojeg možete vidjeti u živo. On nije digitalan i virtualan nego je stvaran i on je inspiracija u živo – objasnio je Kozina.

Također, prisjetio se kako je u Osijek prvi puta došao prije deset godina i da tada nije znao tko su Esekeri.

– Sad grad ima identitet koji se gradi na više nivoa. Ovdje 25.000 ljudi dolazi vidjeti one koji pričaju svoju priču preko knjiga – rekao je Kozina.

Glavna urednica Panonskog festivala knjige, Ivana Šojat, potom je najavila da u Osijek, uz Zdenku Kovačićek, dolaze Ivica Prtenjača, Srđan Dragojević, Edo Popović, Enes Kišević, Marko Gregur, Pričigin, Roman Pavić, Dorta Jagić, Edi Kiseljak i Gabrijela Rukelj Krašković.

A urednica festivalskog dječjeg programa, Ana Marić Laušin objasnila je da je njihov fokus na radionicama utemeljenima na aktualnim slikovnicima, lektirnim naslovima i knjigama za djecu koje su najposuđivanije u knjižnicama i kod djece pobuđuju najviše interesa.

– Djeca će raditi kartonske cipelice poput Šegrta Hlapića, praviti Drvo dobrote u Šumi Striborovoj, razgovarati o vrijednostima i je li zlato sve što sija temeljeno na knjizi Zlatarevo zlato Augusta Šenoe, izrađivat će hotele za kukce i hotele za osjećaje te vlastite zastave i pričati o simbolici i vrijednostima svjetskih zastava – objasnila je Marić Laušin.

Dvije radionice bit će posvećene Anti Gardašu, najvećem osječkom književniku za djecu.

– Među prvima ćemo predstaviti slikovnicu Mačka Lada i Lado nacionalnog folklornog ansambla LADO koji na taj način promovira vrijednosti hrvatske kulturne baštine. A u goste nam dolazi Domagoj Jakopović Ribafish koji će kroz svoju mini radionicu djeci i roditeljima na inspirativan način pričati o tome kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme i čuvati prirodu – rekla je urednica dječejg programa.

Stižu još Maja Šimleša, Ana Salopek (Gospođica Ura), Martina Makrov, Nina Slišković Goleš, Marijana Radmilović i Mia Jozić.

Foto: Komarilos i Grad Osijek

Intendant Vladimir Ham danas je najavio posljednju, šestu premijeru 119. sezone HNK u Osijkeu – operetu Emmericha Kálmána Grofica Marica.

Projekt je povjerio prokušanoj ekipi, pobjedničkom timu – koji je prije tri sezone iznjedrio operetu Vesela udovica i za nju HNK-u u Osijeku priskrbio Nagradu hrvatskog glumišta. Uz to što je autorski tim sastavljen isključivo od Osječana, i u podjeli je samo jedna gošća.

– I publika i kritika tvrde da imamo najbolji operetni ansambl u državi pa je nepromišljeno ne iskoristiti to – rekao je Ham.

Premijera je sutra, u petak, 15. svibnja u 20 sati. Repriza je u subotu, također u 20 sati, a pretplata 3 u ponedjeljak, ali od 19 sati.

Redatelj Damir Lončar rekao je da mu je teško pričati o onom što radi, jer „nije dobar teoretičar teatra“, radije kao praktičar pokaže svojim radom.

– Očekujemo barem četiri Nagrade hrvatskog glumišta – uz osmijeh je skromno najavio Lončar.

Dirigent, maestro Krešimir Batinić, prema viđenom na dosadašnje dvije generalne probe – ocjenjuje da publiku čeka sjajna predstava. Veseli ga što u rodnom gradu i baš ovom operetom obilježava 20 godina profesionalnog rada. Zanimljivo je da je prije sedam godina ovom istom predstavom ravnao u svom matičnom Kazalištu Komedija.

– Naradili smo se, ali je rezultat super – optimističan je dirigent.

Koreograf Dejan Jakovljević pohvalio je kondiciju ansambla, s kojim mu je uvijek lijepo raditi.
Scenograf i kostimograf Neven Mihić, povratnik u Lijepu Našu iz Dubaija nakon devet godina, napomenuo je da mu je ovo treća opereta (nakon Splitskog akvarela i Vesele udovice) te jubilarna, 10. suradnja s osječkim HNK-om. S obzirom na brojnost kostima (koji su morali biti atraktivni i funkcionalni, jer se izvođači puno kreću) i zahtjevnost scenografije, ponovno je i krojačnici i stolariji i svim ostalim radionicama dao pune ruke posla, ali rezultat je sjajan.

Za pravac i stil art deco, rođen 1910-ih u Francuskoj, odlučio se kao glavni u vizualnom potpisu, jer je revolucionarizirao i modu i društvo.

Foto: HNK

Damir Lončar pripada onoj rijetkoj vrsti kazališnih ljudi koji jednako uvjerljivo žive kazalište kao glumci i oblikuju ga kao redatelji. Upravo zato njegov rad na opereti Grofica Marica u HNK-u u Osijeku nije samo nova režija, nego i spoj dugogodišnjeg scenskog iskustva i jednog od najzahtjevnijih i najvoljenijih operetnih naslova.

Lončar operetu ne promatra kao lak žanr, nego kao precizan kazališni mehanizam u kojem gluma, pjevanje, pokret i ritam moraju biti u potpunom skladu. U radu s ansamblom posebno mu je važna disciplina, ali i osjećaj slobode koji dolazi tek kada izvođači potpuno ovladaju onim što predstava traži od njih.

Kao glumac koji dobro poznaje „drugu stranu“ procesa, probe vodi kombinacijom razgovora, konkretnih zadataka i igre na sceni. U takvom radu, kaže, postoji trenutak kada predstava odjednom počne živjeti vlastitim životom i kada skup pojedinaca postaje – cjelina. Upravo taj trenutak kazališne „magije“ pokušava dosegnuti i s osječkom Groficom Maricom, čija je premijera 15. svibnja, u 20 sati.

* Što Vam je, kao praktičaru, na sceni najvažnije: energija, tempo, povjerenje, disciplina?

– Da, ja sam čovjek prakse, tj. pozornice, bilo kao glumac ili redatelj ili oboje istodobno. U ovom slučaju mi je lakše, jer nisam na sceni, samo režiram. Zadatak mi je uspostaviti sklad svega nabrojanoga pa i više. Rekao mi je jednom, nažalost već pokojni, redatelj Ivica Kunčević da je sve režija: odabir komada, mjesta i vremena gdje će se to djelo raditi i s kim, izbor suradnika, scenografija, kostimi, koreografija, svjetlo, tehnika, rekvizita, u ovom slučaju zbor i orkestar, plesači… Uglavnom, mnogo je komponenata koje treba uskladiti da bi rezultirale predstavom, a svi žele i nadaju se da će biti najbolja na svijetu. Neki put i bude.

* Koliko inzistirate na zanatskoj preciznosti, a koliko ostavljate prostora spontanosti?

– Grofica Marica spada u sam vrh operetne literature, jedna je od najbolje napisanih opereta. Iako njezin libreto nije tako kvalitetan kao npr. Kneginje čardaša istoga autora, glazbeno je „jača“ i pjevački vrlo zahtjevna. Cijeli svoj kazališni život inzistiram na izvođačkoj preciznosti, kod sebe, kod svojih partnera na pozornici ili ljudi s kojima radim neki komad. Mislim da je „otprilikizam“ smrt kazališta i jako pojeftinjuje naš posao. Posebice danas kada smo suočeni s konstantno rastućim kriterijima svuda oko nas i u svemu. E sad, kada se sve precizno napravi i u potpunosti svlada materijal postavljen pred izvođače, postoji mogućnost luksuza koji se zove improvizacija. Opereta je žanr koji to podnosi i voli. Ako smo ju zaslužili.

* Glumci redatelji često drukčije razgovaraju s ansamblom jer znaju što znači biti “s druge strane”. Mislite li da vas izvođači zbog toga lakše slijede?

– Rekao bih da je to točno. Budući da sam glumac s dugogodišnjim scenskim iskustvom, u mogućnosti sam dati preciznu uputu i isprobati ju prije toga na sebi. Redatelj bez scenskog iskustva ponekad može od izvođača zatražiti nešto što se realno ne može ili je strašno opterećujuće po njih, iz jednostavnog razloga što nije empirijski prošao proces, na vlastitom tijelu. Želim da se moji glumci i pjevači osjećaju ugodno u svojim ulogama, da im sve „štima“.

Ionako već glumci i pjevači intenzivno troše svoje tijelo, um, glas, energiju i dušu i pri tom su slabo plaćeni.

* U opereti izvođač istodobno govori, pjeva, sluša orkestar, prati partnera i koreografiju. Može li se ta fizička inteligencija naučiti ili se tim moraš se roditi?

– Znam ponekad reći da opereta od glumaca i pjevača zahtijeva da krasno pjevaju, uvjerljivo glume i besprijekorno plešu i da se pri tom prave da je to beskrajno lagano i da ih ništa ne boli. Iako mišljeno na pola u šali, to je otprilike točno. Inteligencija, pa tako i scenska, je mogućnost snalaženja u novom i nepoznatom, instinkt sam po sebi, kod nekoga razvijen više, kod nekoga manje. Može se trenirati i poboljšavati ju, naravno.

Na sreću, postoji jedna stvar koja izvođačima beskrajno pomaže i, ako ju imaju, cijelu stvar čini zapravo mogućom. Ona ih čini različitima od drugih ljudi. Ta se stvar zove talent.

* Kada režira glumac, probe često imaju drukčiju dinamiku. Kako vi vodite ansambl: kroz razgovor, precizne zadatke ili igru na sceni?

– Zapravo, kombinacijom tih stvari. Razgovorom o ulogama, cjelini komada, konkretnim pjevačkim, glumačkim ili plesnim zadacima, pa kada se sve svlada, dolazi na red ono najljepše u našem poslu, a to je radost igre.

* Što vam prvo otkrije da ste postigli cilj i da ansambl više ne funkcionira kao skup pojedinaca nego kao scenska cjelina?

– Nekim čudom se, kad se posloži kritična masa svladanih zadataka, počne događati neka vrsta magije u dvorani za probe, cijela stvar počinje živjeti. Ti momenti postaju sve češći i komad polako poprima svoj oblik. Rijetko kada se dogodi na jednoj probi, riječ je o procesu koji traje. Uporno se i dosljedno slažu slojevi koji na kraju rezultiraju dobrom predstavom. Teško je odrediti kad se to točno dogodilo. No, kad se to dogodi prvi put, vrlo često je predivno, čarobno. Nažalost, to vide samo redatelj i kolege glumci koji su na probi u tom trenutku.

* Iz glumačke prakse dobro znate koliko je teško zadržati mjeru u žanru koji lako sklizne u “previše” – previše gesta, humora ili efekta. Kako uspijevate da opereta ostane živa i duhovita, ali ne i iskarikirana?

– Da, ja to zovem „osjećaj za mjeru i kajanje“. To je izuzetno osjetljiva stvar i tiče se discipline svakog sudjelujućeg pojedinca. Kad te publika prihvati i nagrađuje smijehom, pozornošću, aplauzom, valja ostati pribran i hladne glave, ne pretjerati i izbanalizirati dogovoreno ponekom često glupavom dosjetkom. Trudio sam se da toga u Grofici Marici ne bude.

HNK u Osijeku, kao šestu i posljednju ovosezonsku premijeru priprema jednu od najomiljenijih opereta svjetskog repertoara – Groficu Maricu Emmericha Kálmán.

Premijera je u petak, 15. svibnja, a publici će ponuditi raskošnu glazbenu priču ispunjenu strašću, humorom i nezaboravnim melodijama.

Ova bezvremenska opereta, praizvedena 1924. u Beču, i danas osvaja publiku diljem svijeta svojim spojem romantike i društvene satire, uz prepoznatljive čardaš ritmove i bogatu orkestraciju.

Osječku režiju potpisuje Damir Lončar, donoseći svježe i suvremeno čitanje ove klasične priče o ljubavi, identitetu i društvenim razlikama.

Glazbeno vodstvo povjereno je dirigentu Krešimiru Batiniću, dok scenografiju i kostimografiju oblikuje Neven Mihić. Koreograf je Dejan Jakovljević, a oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia.

Publika će imati priliku uživati u izvedbama ansambala Opere i Drame.

U naslovnoj ulozi Grofice Marice nastupit će Mia Domaćina Topalušić i Ivana Medić, dok će ulogu Tassila interpretirati Igor Krišto i Matic Zakonjšek. U predstavi će svoj obol dati i solisti/glumci Andrea Paić Ružić, Jana Pogrmilović Jelečki, Robert Adamček, Domagoj Pintarić, Gordana Kalmar, Ema Bel, Blaž Galojlić, Vjekoslav Janković, Petra B. Blašković, Dominik Karaula i Matko Duvnjak.

Najnovija inscenacija Grofice Marice obećava raskošnu kazališnu večer, spoj glamura, humora i emocija, uz bezvremenske glazbene brojeve koji su obilježili operetni žanr.

Nakon premijere u petak u 20 sati, slijede repriza dan poslije u isto vrijeme, te pretplata 3 u ponedjeljak, 18. svibnja, u 19 sati.

Foto: Kristijan Cimer za HNK u Osijeku (fotografija s jedne od proba, preuzeta s FB stranice HNK)

Četvrti Panonski festival knjige održat će se od 20. do 24. svibnja u sportskoj dvorani Gradski vrt. Manifestacija, koja sada već tradicionalno okuplja ljubitelje književnosti, promovira knjige i pisane riječi te potiče čitanja domaće i strane literature među svim generacijama posjetitelja.

Organizatori obećavaju bogat i sadržajan festivalski tjedan uz značajne sajamske popuste na nova i starija izdanja. U središtu pažnje naći će se susreti s istaknutim autorima, a dolazak su, između ostalih, već potvrdili Enes Kišević, Edo Popović, Boris Jokić, Srđan Dragojević te Gabrijela Rukelj Krašković.

Poseban naglasak stavljen je na edukaciju najmlađih kroz kreativne programe i radionice koje će voditi zanimljive autorice i gosti poput Maje Šimleše, Martine Markov, Domagoja Jakopovića Ribafisha te članova ansambla LADO.

I ove će se godine održati jedinstveni spoj književnosti i glazbe, a posebna gošća sajma bit će prva dama hrvatske jazz i rock scene, Zdenka Kovačiček, koja će uz predstavljanje svoje autobiografije publiku počastiti i intimnim mini koncertom, nastavljajući tako tradiciju multimedijalnog pristupa kulturi.

Detaljne informacije o programu i gostima bit će dostupne uskoro putem službenih mrežnih stranica Festivala.

Foto: Panonski festival knjige