Svilana
SAŠA BROZ Prvi puta režira u Osijeku uz filozofiju – red, rad, disciplina i beskraj mašte
Ususret večerašnjoj premijeri drame „Dok zvijezde ne padnu“
Kazališna redateljica Saša Broz godinama uspješno djeluje na hrvatskoj kazališnoj sceni, surađujući s brojnim nacionalnim kazalištima i vodeći pojedine kazališne kuće, a prepoznatljiva je po režijama koje snažno naglašavaju glumačku igru i suvremeno čitanje dramskih tekstova. Nakon baletnog obrazovanja u Zagrebu i Moskvi, umjetnički put usmjerila je prema režiji, ostvarivši brojne zapažene dramske i glazbeno-scenske projekte.
U HNK-u u Osijeku režira prvi puta i to dramu Dok zvijezde ne padnu britanske autorice Beth Steel, tekst koji se posljednjih godina sve češće pojavljuje na europskim pozornicama. Uoči večerašnje premijere, razgovarali smo o radu na predstavi, suradnji s osječkim ansamblom i kazalištu kao prostoru susreta publike i suvremenih tema.
*Zašto je Vama osobno intrigantan – ili kakoje Vas dirnuo – tekst i zašto mislite da je dobar repertoarni potezpostaviti ga?Ljudski odnosi i identitet(i) izloženi socijalnim pritiscima- vrlo su aktualna tema, akroz vjenčanje Britanke i Poljaka reflektiraju se i univerzalne teme migracija, društvene dinamike i vjekovnog čovjekovog straha od “drugog i drukčijeg”.
– Tekst vrlo spretno prožima univerzalne teme kao što su međuljudski odnosi i dinamika unutar obitelji s naglaskom na sestrinskim odnosima. Tu je i vječna tema nemoguće ljubavi, prijevare i usamljenosti u starosti. Sve to ima snažan okvir aktualnih društvenih problema kao što su integracija, neprihvaćanje različitih kultura, uvjerenja i nemogućnost asimilacije u društvo. Sve to pod teretom rastuće nezaposlenosti i kapitalizma koji nas melje bez zadrške. Ovo nije važan tekst samo za HNK u Osijeku, ali je na sreću Osijek prvi teatar u regiji koji je prepoznao izniman značaj ove nagrađivane drame. Zato želim zahvaliti i ravnatelju Drame Dušku Modriniću i intendantu Vladimiru Hamu što su mi dali bezrezervnu podršku i prihvatili prijedlog da se ovaj tekst postavi.
*Drama počinje gotovo komično, ali se postupno preobražava u intenzivnu refleksiju o međuljudskim odnosima i društvenim tenzijama. Koliko je to estetski i dramaturški bilo izazovno ostvariti?
– Žongliranje sa žanrovima oduvijek mi je režijski vrlo privlačno, makar to može biti i vrlo sklizak teren ako ne postoji jasan koncept koji će nametnuti ritam,a koji će oprezno izbalansirati različite žanrove. U ovoj su drami oni jasno naznačeni kroz činove pa s dramaturške strane nije bilo izazovno, no trebalo je, kao prvo, pronaći kôd cijele predstave da bi to skakanje iz žanra u žanr teklo što prirodnije. Na to se nadovezuje intenzivan rad s glumcima, jer je taj dio najdelikatniji kada je riječ o naglim skokovima iz komedije u dramu pa i u tragediju.
* Koliko Vam je važno da predstava rezonira s današnjim društvenim kretanjima, globalnim pitanjima? I ne samo ova predstava, nego generalno kazališni projekti u kojima sudjelujete i koje gradite.
– Najvažnije mi je da tekst rezonira sa mnom. Traženje idealnog teksta za mene je vrlo dugačak i delikatan proces i uvijek mu se s posebnom pozornošću posvećujem. Važna mi je priča i kako je dramaturški montirana, kao i to pronalazim li u tekstu prostor da mogu kao redateljica „raširiti krila“. Potpuno mi je nevažno koja je tema, osim što dnevno-političke refleksije i općenito teme koje su politizirane – izbjegavam.

*Kako kao redateljica balansirate između emocionalne istine likova i strukturalne preciznosti teksta?
– Emotivne palete karaktera u ovom tekstu proizlaze i usko su povezane sa samom pričom. Ono što će biti zanimljivo publici je da će oni znati neke vrlo teške i bolne istine s kojima će se likovi suočiti tek na samom kraju predstave.
* Predstavu možemo doživjeti i kao zrcalo(naših) pogleda i predrasuda, prostor osobnog propitivanja. Polarizacija društva sve je izraženija, kao i potraga za ‘identitetom’ ili ‘pozicijom’ pa i mjestom pod Suncem. Je li ovo tekst i o našim tjeskobama io mogućnostima suživota- s drugima, drukčijima i samima sobom?
– Prije bih rekla o nemogućnostima suživota, jer je to, nažalost, stvarnost koju živimo. Kao društvo smo površni i da, tjeskoba je osjećaj koji prati našu društvenu nemoć. Okretanje glave i nedjelovanje umjesto snažnoga poriva da napravimo sve i kao pojedinci i kao zajednica da bi se anomalije društva minimizirale. Ovaj tekst u svom fokusu prvenstveno ima emocije. S obzirom na to da se priča odvija na dan vjenčanja jedne od triju sestara te emocije dovode likove do granice pucanja. Kako je Tolstoj rekao: „Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
* Ovo Vam je prva suradnja s dramskim ansamblom HNK-a u Osijeku. Po čemu se – ako se – razlikuje od Vaših prethodnih iskustava?
– Svaki svoj angažman radim maksimalno profesionalno i dolazim vrlo spremna. Radim intenzivno da bih predstavu, kada odem nakon premijere, ostavila na čvrstim temeljima da poslije može lijepo rasti. Proces u Osijeku je bio zaista ugodan i lijep. Ponosna sam na svoj glumački ansambl i autorski tim.
* S obzirom na Vaš dug, zreo i ovjeren rad u kazalištu te iskustvo u različitim vrstama režija, kako biste opisali svoju režijsku filozofiju?
– Red, rad, disciplina i puno, puno mašte.
* U svijetu u kojem kazalište sve više mora komunicirati s digitalnim i medijski neumoljivim okruženjem, gdje i kakvom vidite ulogu klasične drame i kazališnog susreta s publikom uživo?
– Kazalište je mjesto živog susreta i kao takvo nikad neće biti ugroženo. Smatram da je divno to ispreplitanje drugih medija u kazalištu. I sama sam mu sklona. Novi mediji daju još jednu vizualnu dimenziju i ako se pažljivo koriste, šire horizonte autorima, a rekla bih da ih i publika voli i očekuje.
* Jeste li tijekom rada razmišljali baš o osječkoj publici?
– Možda samo zgodna činjenica da je Slavonija poznata po svojim vjenčanjima pa vjerujem da će publika rado prihvatiti i naše scensko vjenčanje.

Foto: HNK Osijek
Svilana
LAŽEŠ MELITA Imamo hit, sve počinje školskim zvonom, a Melita je opet sve izmislila!
Predstava zabavlja od prvog do posljednjeg trenutka
Osječko Dječje kazalište Branka Mihaljevića je 9. srpnja zaključilo kazališnu sezonu premijerom predstave Lažeš, Melita prema romanu Ivana Kušana. Melita je 12-godišnja zagrebačka djevojčica, a predstava počinje školskim zvonom.
Prema press informaciji pristigloj iz kazališta:
U režiji Paola Tišljarića te u dramatizaciji Marijane Fumić, ovo je scensko čitanje zadržalo Kušanov humor, toplinu i razigranost.
Lažeš, Melita prenesena je na scenu s puno poštovanja prema izvorniku, uz suvremen ritam, vizualnu atraktivnost i svježinu. Uspješna sinergija režije, dramatizacije, scenografije, kostimografije, rasvjete, videoprojekcija, glazbe i izvrsno uigranoga glumačkoga ansambla nije mogla drukčije rezultirati, nego predstavom koja od prvoga do posljednjega trenutka zabavlja.

Okosnica scenografije Irene Kraljić velika je pomična drvena konstrukcija. Dominira pozornicom, ali i razdvaja i povezuje scenski prostor. Horizontalne drvene obloge vizualna su “barijera”, no s obzirom na to da propušta svjetlo, promjenom boje i intenziteta mijenja atmosferu radnje. Zbog transparentnosti scenografija ima dubinu, a prostor kontinuum (dio iza konstrukcije je kao neki drugi plan, supostoji, stalno je “prisutan”).
Jedna od najvećih kvaliteta Tišljarićeve režije dobar je ritam predstave i filmska dinamika. Brojni kratki prizori nižu se prirodno i bez naglih rezova. Prijelazi između scena gotovo su neprimjetni, tempo je konstantan pa kao da nema prekidan radnje ili promjene prostora. Odnosno, pokazao je da kazališna sredstva mogu polučiti efekte kao na filmu.
Kristina Kovačević kao Melita nosi najveći glumački teret, ali mu je pristupila s lakoćom i sigurno, svjesna i neizbježnih usporedbi s kultnom televizijskom adaptacijom i legendarnom interpretacijom naslovne junakinje. Umjesto imitacije, izgradila je svoju Melitu, razigranu, duhovitu, uvjerljivu i emocionalno iskrenu, pa je i lik svjež i autentičan.

Grgur Grgić kao Nenad publiku je osvojio dječačkom zaigranošću. Potpuno se prepustio komičnim situacijama i fizičkoj glumi. Gordan Marijanović još je jednom potvrdio izniman komičarski talent, oblikujući oca Branka kao toploga, pomalo nespretnoga i beskrajno simpatičnoga obiteljskog čovjeka.
Areta Ćurković u ulozi slikarice Ankice Poklepović bila je suptilna, odmjerena, ali izrazito upečatljiva, potvrdivši da za snažan scenski dojam ne trebaju nužno velike i nametljive geste.
Ivana Vukićević, Tena Milić Ljubić i Srđan Kovačević uvjerljivo su izgradili svoje likove koji su temelj Melitinih obiteljskih i prijateljskih odnosa, a predstava je time dobila potrebnu toplinu i prirodnost. Aleksandra Colnarić autoritativnom, ali nenametljivom interpretacijom profesorice Vadovec zaokružila je Melitin svijet.

Foto: Kristijan Cimer/za DK Branka Mihaljevića
Svilana
Kultni klasik „Lažeš Melita“ premijerno u Dječjem kazalištu, požurite po svoje ulaznice!
Ulaznice možete kupiti na blagajni Kazališta od 8 do 15 sati
U Dječje kazalište Branka Mihaljevića stiže predstava koja dokazuje da je mašta apsolutno nepobjediva, a stvarnost… pa, malo precijenjena. Premijerom predstave „Lažeš Melita“ Dječje kazalište Branka Mihaljevića u velikom stilu zaključuje sezonu 2025./2026. i otvara vrata novoj sezoni 2026./2027.!
Premijera kultnog klasika Ivana Kušana „Lažeš Melita“ u režiji Paola Tišljarića održat će se u četvrtak, 9. srpnja u 20 sati. Ulaznice možete kupiti na blagajni Kazališta od 8 do 15 sati, a zbog velikog zanimanja publike rezervacije nisu moguće. Ne brinite, jer ako ne ugrabite svoje za premijeru, „Lažeš Melita“ bit će predstava kojom će „malo“ kazalište započeti u rujnu svoju novu kazališnu sezonu.
Dramatizaciju nove predstave potpisuje Marijana Fumić, za scenografiju je zaslužna Irena Kraljić, kostime je osmislila Ana Mikulić, glazbenu podlogu Žarko Dragojević, video projekcije Miran Brautović, a rasvjetu Igor Elek.
Na sceni lažu i maštaju Kristina Kovačević, Ivana Vukićević, Gordan Marijanović, Grgur Grgić, Tena Milić Ljubić, Srđan Kovačević, Areta Ćurković i Aleksandra Colnarić.
Foto: Dječje kazalište (plakat predstave)
Svilana
BREVIS Osječki vokalni ansambl 30 godina umjetničkog rada obilježava koncertom u Beču
Brevisice su izrasle u jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih ženskih zborova
Vokalni ansambl Brevis održat će danas (nedjelja, 5. srpnja) u 19,30 sati svečani obljetnički koncert u glasovitoj Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču, jednom od najuglednijih svjetskih koncertnih prostora i simbolu europske glazbene baštine.
Ovim reprezentativnim nastupom Brevisice će zajedno s dirigenticom i umjetničkom ravnateljicom Antoanetom Radočaj-Jerković i pijanistom Davorom Dedićem obilježiti 30 godina kontinuiranoga umjetničkog djelovanja, tijekom kojih su Brevisice izrasle u jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih ženskih zborova, ostvarivši zapažene nastupe i priznanja na domaćoj i međunarodnoj glazbenoj sceni.
Program koncerta koncipiran je kao svojevrsna antologija hrvatske zborske glazbe 20. i 21. stoljeća te donosi presjek različitih skladateljskih poetika, stilskih usmjerenja i estetskih pristupa koji su obilježili razvoj hrvatske zborske umjetnosti.
Na pozornici Zlatne dvorane Musikvereina nastupit će više od sedamdeset izvođača. Ovisno o zahtjevima pojedinih skladbi, publika će imati priliku čuti različite izvođačke formacije, od manjih komornih sastava do velikoga ženskog zbora sastavljenog od sadašnjih i nekadašnjih članica Vokalnog ansambla Brevis. Takva koncepcija simbolično će povezati različite generacije pjevačica koje su tijekom trideset godina djelovanja oblikovale umjetnički identitet ansambla.
Svečani koncert u Beču predstavlja vrhunac obilježavanja 30. obljetnice Vokalnog ansambla Brevis te ujedno snažnu promociju hrvatske zborske umjetnosti, suvremenoga hrvatskog skladateljstva i bogate glazbene tradicije pred međunarodnom publikom u jednom od najznačajnijih europskih glazbenih središta.
Koncert se održava u sklopu festivala međunarodnog glazbenog festivala Summa Cum Laude.
Foto: Vokalni ansambl Brevis
Svilana
Doznajte sve o usponima i padovima vladara na zanimljivom druženju u Muzeju Slavonije
Tko je bio ljubljen, tko brisan, a čiji spomenik rušen – sutra (2. srpnja) u 19 sati
„Nestat mogu vladari i države, ali ostat će uspomena“ još je jedno druženje uz razgovor koje organizira Muzej Slavonije u četvrtak, 2. srpnja s početkom u 19 sati u sklopu Osječkog ljeta kulture. Tko je bio ljubljen, tko brisan, a čiji spomenik rušen samo su neka pitanja za ljetno druženje u Muzeju.
Nakon „Da mi je biti Franz i Sisi“ ovaj je događaj još jedan uvod u izložbu „Franjo Josip I. – vladar jednog vremena putuje Slavonijom“, a na kojem će sudjelovati arheologinja Antonija Marić i povjesničari Branislav Miličić i Mihael Sučić.
Progovorit će o nastanku i razvoju pojedinih kultova ličnosti pa i ideologizaciji društva od strane vladajućih elita. Propaganda je od antičkih careva preko srednjovjekovnih i novovjekovnih kraljeva pa sve do doživotnih predsjednika bila uobičajen komunikacijski kanal kojim se širio lik i djelo vladara i dinastije. Lik se pojedinih vladara poput Augusta, Napoleona i Franje Josipa I. može i danas naći na novčićima, medaljama, plaketama pa i dukatima. Zbog promjene vladara pa i vladajuće obitelji ili ideologije često je znao nastupiti damnatio memoriae o čijem ćete (ne)uspjehu moći slušati u ugodnom okružju jedne od najstarijih zgrada u Osijeku i Slavoniji, zgradi Muzeja Slavonije.

Ulaz na događaj je besplatan za sve zainteresirane građane.
Foto: Muzej Slavonije (na ljetnom druženju izlagat će arheologinja Antonija Marić i povjesničari Branislav Miličić i Mihael Sučić)
Lege
150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka
Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku
U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.
– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).
Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.
– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek
-
Mobilia2 dana od objaveVIJENAC PAJE KOLARIĆA Ne mogu dočekati bojanje linija parkinga, pa ostave aute ispod trake
-
Analit1 dan od objaveZELENO POLJE Novi pješački semafor zbunjuje vozače iz sporednih ulica – Krstove i Olimpije
-
Analit1 dan od objaveGRADSKI BAZENI Još mjesec i pol dana do otvorenja kompleksa, krov je uglavnom pokriven
-
SPEEDWAY24 sata od objaveFOTO POVIJEST Matej Kasač i Petar Nadoveza rukuju se prije revijalne oproštajke u Osijeku
-
Šećerana19 sati od objaveBIZOVAC ZOVE Kreću četiri dana tamburaške svirke, fiša, biciklijade i uličnog nogometa
-
Analit4 sata od objaveNOVA MODA Na pročelju naše poštanske palače u Europskoj aveniji sad već raste i korov
-
Kovinar2 sata od objaveKRAJ JEDNE ERE Nema više terase nekada kultnog gradskog kafića “054” u Ribarskoj ulici
