Najčešće se o mladićima koji ulaze u ring bilo kojeg borilačkog sporta, a posljednjih desetljeća posebice u raznim vještinama pristiglim s azijskog kontinenta, stvara predodžba kao o osobama koje se samo znaju tući. Štoviše, prava su rijetkost intelektualci koji se neustrašivo upuštaju često u brutalne borbe, u kojima taktika i maštovitost nisu osobito zastupljeni. Baš zato Antonio Krajinović, član Kickboxing kluba Sveti duh iz Osijeka, nedavno proglašen najboljim sportašem na razini Grada i Županije, zaslužuje komplimente.

Naime, nakon što je 12 puta bio prvak Hrvatske u različitim kickboxing disciplinama (K1, fullcontact, kicklight, lightcontact) najčešće u kategoriji do 75 kilograma tjelesne težine i brončane medalje na SP u Italiji 2021. (lowkick), Krajinović (31) je jesenas zablistao na Svjetskom prvenstvu u portugalskoj Albufeiri gdje je postao prvak u kategoriji K1 do 75 kg i ostvario dosad najveći uspjeh u karijeri. Pod nadzorom trenera Tomislava Bilandžića i Dragana Franjkovića, mora se posebno naglasiti, Antonio je do „zlata“ došao s pet pobjeda uzastopce što još nije ostvario nijedan hrvatski predstavnik na tako značajnom natjecanju!

Neposredno po povratku iz Portugala, okružen klupskim kolegama i gostima, Antonio je ovako prokomentirao sve ono što je postigao:

– Nakon trijumfa osjećao sam se sjajno, jer nisam bio među nositeljima što mi je donijelo poprilično težak ždrijeb. Nakon pobjeda nad Brazilcem i Turčinom, u svojoj trećoj borbi, nadmašio sam za samo dvadesetak sekundi austrijskog borca najbržim nokautom na cijelom natjecanju, pa sam već imao medalju u džepu. U polufinalu me čekao odlični Amerikanac „preko“ kojeg sam izborio finale. Završna borba s Ukrajincem bila vrlo zahtjevna, na kraju je odlučio bod razlike u moju korist i hvala Bogu da je tako.

A tko je, ustvari, novi osječki sportski junak? Rođen je u Osijeku, mjesto boravišta mu je Bilje koje ga je također nagradilo, primio je „Grb Općine Bilje“ za sportski uspjeh, ali i – za rad u zajednici na poboljšanju kvalitete života mladeži, a u životopisu mu piše da je 2021. stekao zvanje magistra inženjera elektrotehnike i da je zaposlen u Hrvatskoj elektroprivredi. Spremno se odazvao na ponuđeni razgovor…

* Jesi li se i prije volio potući ?

– Ne bih koristio termin potući jer ga vežem za ulicu i ulične tučnjave, ali volim se boriti i dobro se osjećam kad sam u ringu. Oduvijek sam smatrao da se treba znati braniti, a ne volim se oslanjati na druge po pitanju toga nego volim sam rješavati svoje probleme!

* U mečevima nadmašuješ suparnike jer mudrije koristiš taktiku ili baš želiš nokautirati suparnika?

– Rekao bih da je kombinacija jednog i drugog. Koristim svoje prednosti. Ne mogu se boriti na način kako to čine drugi, gledam ono što imam i u čemu sam dobar maksimalno to i iskoristiti. Moj as u rukavu bile bi moja fizička snaga i kondicijska sprema, ali koristim i tehnike za koje je potrebno koristiti i glavu poput zatvaranja protivnika u kutove, stil borbe koji mi odgovara s pojedinim protivnikom, te još mnoge druge koje su ljudima koji se ne bave tim sportom nepoznate, točnije – nevidljive.

* Kako je reagirala obitelj?

– Roditelji me podržavaju, ali nisu zadovoljni izborom sporta jer nitko ne voli gledati vlastito dijete kako tuče druge ili još gore kako njega tuku! Prate sve moje mečeve, uživo ili putem prijenosa. Također mi pomažu s obavezama tijekom priprema koliko god je to moguće. Naravno, presretni su kada borbe završim uspješno.

* A otkud i “Grb Općine Bilje”?

– Općina Bilje i posebno bih istaknuo načelnika Cickaja, zaista su mi velika podrška. Općina je spremna na financijsku pomoć uvijek kad je vrijeme za međunarodna natjecanja. Uostalom, i gospodin Cickaj bio je na spomenutom dočeku nakon Svjetskog prvenstva u Portugalu, organiziranom u prostorima našeg kluba (Sportska akademija) i kad mi je uručena nagrada za sportaša grada. I to dokazuje da smo u dobrim odnosima i pokazuje kolika je to podrška, ne samo financijski nego i kao prijatelj. Inače, Bilje ranije nije imalo svjetsko „zlato“ pa je ova moja medalja od velikog značaja. Ljudi me pozdravljaju, ponekad pitaju za borbe, a istaknuo bih gospodina Pavu Nikolića koji putem Facebook grupe dijeli sadržaj i rezultate našeg kluba pa mi tako prijatelji i poznanici redovito upućuju i čestitke.

* Kao svjetski prvak, što možeš, uopće još više planirati?

– Cilj je, kao i svakome prvaku, ako je to moguće, što dužei ostati prvak. Ove bih godine na Europskom prvenstvu želio ponoviti uspjeh i dat ću sve od sebe da tako i bude. Godinu sam započeo kao i prethodnu, bez ijednog poraza, ali za ovu mogu reći da sam s još većom lakoćom postigao rezultate, točnije imam više nokauta nego prošle godine. Također, ako bude dobrih ponuda za profesionalne mečeve, bit će i toga.

* Koliko često treniraš?

– Treniram od šest do deset puta tjedno, ovisno za što se pripremam i u kojoj sam fazi priprema, a treninzi se odvijaju u prostorima Sportske akademije dok kondicijske pripreme odrađujem kod provjerenog stručnjaka za tjelesnu pripremu sportaša Mirka Krole u Avenue Mallu. Osim toga, dio treninga odrađujem i samostalno – trčeći, vozeći bicikl i(li) plivajući.

Foto: Osobna arhiva

Početkom veljače s krovova zgrada na glavnom gradskom trgu organizirano su uklonjeni veliki reklamni panoi koji su ondje stajali godinama. To je bio rezultat stupanja na snagu nove gradske Odluka o komunalnom redu koja zabranjuje isticanje reklama na krovovima u središtu grada, a građani su na društvenim mrežama iznimno pozitivno podržali taj potez. S druge strane, ako je suditi prema isticanju velikih reklamnih panoa ovih dana na pročelju zgrade u zaštićenoj staroj gradskoj jezgri – tu izgleda nema nikakvih problema!?

U redu, poznato je da su fasade u Tvrđi većinom u očajnom stanju i da ih u većini slučajeva, zbog kompleksno reguliranih restauratorskih zahvata, vlasnici teško mogu samostalno obnavljati, ali na ovaj način prikucavati veliki reklamni pano na pročelje stare zgrade… čak i prolaznici koji šalju fotografije već na prvi pogled smatraju kako to nije u redu.

No, kad je Tvrđa u pitanju, puno je nelogičnosti – od vožnje po ulicama u kojima je zabranjen promet, preko parkiranja koje je u većini stare jezgre također zabranjeno, pa onda izgleda da i ovakve stvari prolaze „ispod radara“.

Istovremeno u Odluci o komunalnom redu jasno stoji da su „Vlasnici zgrada u zaštićenoj Kulturno povijesnoj cjelini dužni su za sve zahvate na vanjskim dijelovima zgrada zatražiti prethodna odobrenja Konzervatorskog odjela“, odnosno da je „Zabranjeno je postavljanje natpisa, reklama i reklamnih panoa na krovne površine zgrada na Trgu Ante Starčevića, Trgu Ivana Pavla II. i u povijesnoj jezgri Tvrđi. Na lokacijama iz prethodnog stavka dopušteno je postavljanje reklamnih platna na građevinskim skelama ako se one postavljaju radi izvođenja građevinskih radova na predmetnim objektima ili kao zaštita ruševnih objekata…“.

Kad ovako čitate Odluku o komunalnom redu, onda ispada da je možda problem što nije jasno naznačeno kako reklamnim panoima ne bi trebalo skrnaviti pročelja zgrada u staroj gradskoj jezgri, pa onda ta pročelja postaju ogroman potencijal za oglašavanje svega i svačega. Ako tako nastavimo, uskoro se tijekom šetnji Tvrđom neće osjećati atmosfera staroga grada nego će biti kao u lunaparku.

GOTOVO JE Provodi se gradska odluka o uklanjanju velikih reklama s krovova na glavnom trgu

Foto: Komarilos

Ljeto je pred nama i praktički za koji dan krenut će i sunčanje. Koliko je sunce zdravo i štetno istovremeno, kako se trebamo zaštititi da bi imali zdravu kožu a od sunca dobili ono što nam je uistinu potrebno, govori dr. Ivanka Muršić, specijalist dermatologije i venerologije.

* Godinama slušamo o štetnosti prekomjernog izlaganja suncu. Koliko je sunce i sunčanje uistinu štetno?

– Mi ljudi smo dnevne životinje, da je sunce toliko štetno za nas bili bi vjerojatno noćni stvorovi. Međutim, naša civilizacija, naročito zadnjih 50 godina ide i inzistira samo na krajnostima. Nema sto nijansi sive, nego samo crno i bijelo. Tako je i sa shvaćanjem sunca i sunčanja. Dakle za početak, pigment melanin je zapravo zaštitni faktor koji štiti jezgru stanice i DNK od štetnog utjecaja UV zraka. Broj stanica koje stvaraju melanin – melanocita je po prilici  jednak u svih rasa, a u tamnoputih je njihova aktivnost veća. Dakle, kad pocrnimo na suncu, naša koža je u stanju zaštite, otprilike kao kad je grad u ratu bio zatrpan vrećama pijeska da se obrani od razornih granata. Je li nam se takav izgled grada sviđao? To je usporedivo s modom preplanule kože. Bijela rasa želi biti ljepša pa se stavlja u stanje obrane od UV oštećenja!

Postoje različite predrasude oko vitamina D i sunčanja, ali najkraće rečeno, i mali dio izložene kože kao što je lice i šake, bit će dovoljni u metaboliziranju vitamina D, uz pretpostavku da ga se unosi u dovoljnoj količini.

* Nekada je preplanulost bila pojam ljepote, kako je danas?

– Ako pogledamo povijesne načine odijevanja i prilagodbe uvjetima života u vrućim i sunčanim krajevima svijeta, vidjet ćemo ljudsku mudrost na dijelu. Zaštita od sunca, načinom odijevanja ili premazivanjem kože različitim pripravcima postao je dio kulture i zaista spada u etnološke karakteristike različitih zajednica. Naše tradicionalne nošnje također imaju sličnu ulogu. Pri tom mislim na onu svakodnevnu, radnu, tradicijsku odjeću i obuću. Nitko nije kosio žito u kratkim hlačama, niti su žene radile u vrtu u majicama na bretele, nije to samo zbog moralnih načela. Bijela put se čuvala, jer je bila dokaz pripadnosti višoj klasi, koja nije morala raditi na suncu. Onda se sve promijenilo, negdje sredinom 20. stoljeća, kada je preplanuli ten bio dokaz bogatog, lagodnog životnog stila koji je uključivao različite hobije i sportske aktivnosti na suncu, po mogućnosti na određenim mondenim destinacijama.

Potom dolazi era solarija, koji pomažu u dokazivanju  takvog, skupog  životnog stila, a za malo novaca lažiranje vanjskog izgleda je oduvijek bila jedna od najisplativijih industrija. Zadnjih 10 do 15 godina, uz brojna znanstvena istraživanja i dokaze o štetnom djelovanju UV zraka, pokušava se moda i životni stil vratiti u neku normalu, u sredinu… No, kao što rekoh, mi smo sve više civilizacija krajnosti, pa to ide malo teže.

Dnevna svjetlost, sunce nam je životno potrebno za brojne fiziološke funkcije. I hrana nam je potrebna, zar ne? Pa što bude ako stalno pretjerujemo, bukvalno nas može ubiti, jer pretili, adipozni ljudi su zaista ugroženi! Dakle osim ove životno važne uloge sunčevog svjetla, ono sudjeluje i u nastanku različitih oštećenja, direktno, kao što su opekline i različite fototoksične bolesti kože, ili indirektno, kao što su fotoalergijske  pojave pa sve do degenerativnih i malignih bolesti kože.

Kozmetološki, najvažnije štetno djelovanje sunca je fotostarenje, dakle pojava bora i različitih pigmentacijakih  nepravilnosti.

* Sa svih smo strana bombardirani kremama sa zaštitnim faktorom, jesu li one sigurne za prženje na suncu?

– Uništavanje ozoskog omotača, klimatske promjene sa svojim ekstremima dodatno otežavaju i čine opasnijim boravak i aktivnosti na suncu. Razvijaju se zaista sofisticirani kozmetološki pripravci, pa čak odjeća sa UV zaštitom.

Kozmetološki pripravci za zaštitu od sunca se dijele na one koji sadrže mineralne (reflektiraju UV zrake) i kemijske (apsorbiraju UV zrake) filtere.

SPF (sun protection factor) je broj koji govori koliko vremena duže možete biti na suncu da ne izgorite u odnosu na vrijeme bez zaštite. Primjerice, ako možete biti 10 minuta na suncu bez opeklina, nanesete kremu sa SPF 10, to vrijeme pomnožite sa 10 i dobivate 100 minuta zaštite. Naravno, ove „izračune“ ne treba shvaćati bukvalno, jer se tako može shvati da, ako nanesemo faktor 100, možemo bezbrižno i dugo boraviti na najjačem suncu kao da smo u skafanderu.

* Postoji li neka posebna preporuka za mazanje kremama za zaštitnim faktorom (SPF)?

– Dakle, osnovne preporuke su: koristiti pripravke s najmanje 30 SPF, nanositi ih u dovoljnoj količini i premazati sve otkrivene dijelove tijela svaka dva sata, oblik pripravka prilagoditi tipu kože. Izbor je velik i svatko može naći pripravak za svoj tip kože, što znači da primjerice oni koji maju masnu kožu ne bi trebali koristiti ulja nego losione ili lagane kreme sa SPF.

Postoje i vodootporni pripravci, pa treba imati na umu da se zaštita treba prilagoditi  aktivnostima koje uključuju kvašenje ili pojačano znojenje. Nikako ne mazati lijekove za kožu prije izlaganja suncu, a treba imati na umu i da različiti sastojci dekorativne kozmetike mogu izazvati fotoalergijske i fototoksične reakcije koje rezultiraju hiperpigmentacijama. Ako se uzimaju lijekovi, treba provjeriti jesu li fototoksični, odnosno mogu li izazvati promjene na koži uz izlaganje suncu.

Zaštitne pripravke trebaju koristi i tamnopute osobe zbog svih kumulirajućih oštećenja UV zrakama.

Koža ne zna izležavate li se na pijesku pored mora, hodate li svakodnevnom trasom s posla ili idete u trgovinu. Dakle, zaštita kože nije rezervirana za vrijeme „sunčanja“, nego se treba štititi svakodnevno i to ne samo ljeti! Ne zaboravite uši, vrat, dekolte, šake, jer to su najizloženiji dijelovi tijela i na njima se najbrže pojave znakovi starenja  kože!

* A što je s preparatima za sunčanje bez SFP faktora, odnosno raznim prirodnim uljima?

– Fitopripravci za sunčanje ne pružaju zaštitu od UV zraka i mogu prouzročiti fotoalergijske i fototoksične promjene na koži. Najčešće se upotrebljava kantarionovo ulje (macerat gospine trave). Sunčanjem uz ovaj pripravak koža dobiva onaj prepoznatljivi brončani ton, a to je zapravo rezultat fototoksične reakcije. Često ovakve pigmentacije ne budu jednolične, nego mrljaste i obzirom da su dugotrajne mogu predstavljati značajan estetski problem. Gospina trava je  ljekovita za oštećenu kožu, pa zato treba takve pripravke upotrebljavati u tretiranju kože nakon sunčanja.

* Bebe i mala djeca – kako njih zaštititi? Osim kape na glavi, treba li i njih štititi kremama sa SPF?

– Posebna se upozorenja odnose na izlaganje beba suncu, a opće preporuke su da djecu do godinu dana ne bi trebalo izlagati suncu u smislu sunčanja. Znači, normalne dnevne aktivnosti treba obavljati u jutarnjim i večernjim satima, kožu štititi  pripravcima za djecu koja su sigurna za upotrebu od najranije dobi.

* No, što ako ipak izgorimo? Kako si pomoći, a kada je potrebno potražiti liječničku pomoć?

– Hladiti  kožu tuširanjem mlakom vodom – ne ledom niti ledenom vodom. Ne nanositi ulja i masti, nego pripravke u obliku losiona, odnosno mlijeka. Od bezreceptnih pripravaka može se nanositi antihistaminik dva do tri puta dnevno (npr. Fenistil gel). Uzeti protuupalne lijekove (Andol, Aspirin) jer će smanjiti bol i pečenje i pomoći da se upaljena koža smiri. Ako imate u kućnoj ljekarni lijekove protiv alergije (antihistaminike) možete ih uzeti u uobičajenoj dnevnoj dozi, sedam do deset dana. Njegovati kožu losionima za oštećenu kožu („cica“ pripravci).

U slučaju intenzivnijih promjena, naročito ako nastanu mjehuri, javiti se liječniku, jer će biti potrebni lijekovi kao što su kortikosteroidni pripravci koji se ne mogu kupiti bez recepta ili sistemska terapija – tablete ili injekcije antihistaminika, kortikosteroida. 

Ali i dalje je bolje spriječiti nego liječiti! Dakle, uživati u suncu treba hedonistički,  a ne mazohistički!

Foto: Pexels i privatna arhiva

Fontana prijateljstva u Parku kralja Petra Krešimira IV. postavljena je 2003. Gradu Osijeku darovala ju je svjetski poznata keramička tvrtka Zsolnay, u dogovoru s mađarskim gradom Pečuhom.

Fontana predstavlja simbol prijateljstva Hrvatske i Mađarske, odnosno dugogodišnjih gradova prijatelja – Osijeka i Pečuha. Zeleno-plave boje, fontana na sredini ima grbove Osijeka i Pečuha. U njezinom je središtu skulptura mađarskog akademskog kipara Gyorgya Furtosa koja prikazuje stiliziranu hrvatsku i mađarsku zastavu.

Oko fontane je prekrasan ružičnjak u punom cvatu, pa ovih dana svakako prošetajte do parka, uživajte u mirisu ruža i opuštajućem žuborenju vode.

Ranije smo pisali o drvenom dječjem igralištu “Indijansko selo” koje su na Vijencu Paje Kolarića svojedobno izgradili mađarski umjetnici u čast prijateljstva Osijeka i XVIII. okruga Budimpešte. Za razliku od fontane, dječje igralište nije redovito održavano i uglavnom se na očigled raspada. Zaključno, u Osijeku imamo dvije lokacije na kojima se zrcali naš prijateljski odnos s mađarskim gradovima – na jednom mjestu to prijateljstvo naprosto cvjeta, a na drugome kao da je tužno i zaboravljeno. Stoga bi, u najmanju ruku, trebalo barem ujednačiti održavanje – jer, prijateljstvo valjda nije došlo u pitanje.

RASPAD INDIJANSKOG SELA Iz dasaka vire čavli, a na tobogan se ne može jer nema stepenica

Foto: Komarilos

Osječanin Dražen Gorjanski, liječnik obiteljske medicine, s dvojicom je svojih kolega doc. Mariom Ćurkovićem i dr. Ivanom Matićem još 2019. razvio Program Osječkog Smanjivanja Težine (POST) kroz koji je do sada uspješno prošlo 400 polaznika koji su smršavjeli najmanje 10% početne mase.

* Program mršavljenja bez vježbanja i zabrana u Osijeku se provodi već četiri godine, kako to funkcionira?

– POST je drukčiji jer odbacuje predrasude o mršavljenju, osobito da se mršavjeti može samo vježbanjem i smanjivanjem kalorija (više vježbanja, manje jedenja), odnosno zabranom jedenja nekih skupina namirnica (izbacivanje ugljikohidrata).

Oba su načina na duge staze dokazano neuspješna pa je neozbiljno to i ponavljati.  POST smo stoga temeljili samo na dokazano učinkovitim načinima mršavljenja koje možemo sažeti u jednoj rečenici: Program, a ne monoterapija.

Ljudi se debljaju zbog različitih razloga pa je teško vjerovati da će jedna mjera odgovarati svima.

U tom smislu provodimo program koji traje pet mjeseci i tijekom kojega polaznicima pružamo različita znanja i vještine kako bi svatko koristio upravo ono što je ključ za njegov problem. Sedam je skupina znanja koje učimo tijekom POSTA – temelji fiziologije debljanja i mršavljenja, jedenje u skladu sa cirkadijanim ritmom i potrebama tijela, vještine nošenja sa stresom (autogeni trening i meditacija), primjerena tjelesna aktivnost, odmor i spavanje, zdrav odnos prema sebi. Sve navedene djelatnosti protkane su stručnom potporom, a u programu uživo i potporom ostalih polaznika.

* Koliko vas je u timu i kako ste došli na ideju osmisliti ovaj program mršavljenja?

– Trenutno imamo dva programa – jedan je program uživo, a drugi je program POST online. Program  uživo provodimo u suradnji s Gimnastičkim klubom Osijek Žito, on se održava kroz predavanja jednom tjedno tijekom pet mjeseci i upisi su mogući samo dva puta godišnje – u rujnu i veljači. Kako je zanimanje za POST raslo i izvan Osijeka, bilo je nužno napraviti program koji će biti dostupan i drugim građanima pa smo ustrojili i POST online. U njega je moguć upis svaki mjesec, predavanja su snimljena i moguće ih je gledati kada god želite. U oba programa polaznici dobivaju svog mentora koji ih vodi kroz program i kojemu dostavljaju podatke o napretku, postavljaju pitanje te se savjetuju s njime u slučaju potrebe. Mentori su posebno obučeni za vođenje polaznika, a osim mene u programu je pet liječnika, dvije medicinske sestre i magistra kineziologije. Svi mentori živo komuniciraju međusobno te razmjenjuju znanja i iskustva tako da su polaznici u rukama vrhunskih stručnjaka iz ovog područja.

Začetci programa sežu u 2019. kada sam s još dvojicom kolega doc. Mariom Ćurkovićem i dr. Ivanom Matićem raspravljao o podudarnosti da je troje pacijenata umrlo od pretilosti u manje od mjesec dana. Rasprava je urodila prvim pilot projektom koji smo proveli s dragovoljcima u podrumu Doma zdravlja. Rezultati su bili iznimno dobri pa smo odlučili program proširiti i na ostale građane.

U međuvremenu smo izdali i udžbenik POST – mršavljenje bez vježbanja i odricanja kako bismo olakšali polaznicima provođenje programa. Kolege su zbog obveza napustili projekt, ali se program dalje nadograđivao i razvijao sve do današnjeg oblika. U međuvremenu su POST-u pristupili nove kolegice i kolege pa smo u rujnu 2024. uveli smo i POST online.

* Jesu li građani dovoljno upoznati s posljedicama koje prekomjerna težina ostavlja na njihov organizam i zdravlje?

– Govoriti o pretilosti je dvosjekli mač. Govorite li previše, osobe s pretilošću osjećat će se prozvane i to im svakako neće biti ugodno. Istraživanja pokazuju da preagresivne kampanje protiv debljine mogu dodatno pogoršati stanje. S druge strane, zanemarimo li taj problem, osobe s pretilošću ostavljamo bez dovoljno znanja i poticaja da nešto urade sa svojom bolešću. Dodatni je problem što samo osvješćivanje svih teškoća povezanih s pretilošću nije praćeno i postojanjem učinkovitog načina mršavljenja. Drugim riječima ljudima ukažemo na problem, ali im ne ponudimo rješenje. POST se trudi razriješiti taj nesklad i biti pravo rješenje.

* Koliko je osoba do sada prošlo kroz POST? Kakvi su njihovi rezultati?

– Kroz program uživo prošlo je oko 400 polaznika i njihove smo rezultate upravo prikazali na Drugom kongresu Medicine životnog stila koji se održao u Splitu krajem travnja. Ukratko, tijekom osnovnog programa od pet mjeseci žene smršave u prosjeku 13,48 kg (najveći rezultat je 25,7 kg), a muškarci prosječno 17,18 kg (najveći rezultat je 45,8 kg). Izraženo u postocima početne tjelesne mase to za žene iznosi prosječno 12,9%, a za muškarce  prosječno 14%.

Zanimljivo je da je najveći postotak ostvarila jedna polaznica koja je smršavjela 26,83%, dok je najbolji muški rezultat bio 26,6% početne mase.

Ono na što smo posebno ponosni je činjenica da je POST znatno bolji od najpoznatijih svjetskih programa mršavljenja: Atkinsa, Weight Watchers, Slim-Fast i Rosemary Conley poa svim kriterijima: i po apsolutnom i po relativnom gubitku tjelesna mase kao i po postotku polaznika koji smršave najmanje 10 % početne mase.

* Je li odluka o smanjenju tjelesne težine dovoljna motivacija za pokretanje i uključivanje u POST?

– Odluka je početni i nužni korak od kojeg sve počinje. To je ujedno i najteži dio. Kada osobe s pretilošću to učine, već su odradili ono što je mnogima teško ili nemoguće. Ako uđu u program, velika je vjerojatnost da će ga i završiti.

POST uživo završi 72,9 % muškaraca i 71,9 % žena.

* Što nakon završetka programa?

– Krajnja učinkovitost programa mjeri se, između ostalog, i postotkom polaznika koji su imali korist i nakon pet godina od završetka obuke. Moramo još malo čekati kako bi počeli i to istraživanje. Za sada nam se čini da je većina polaznika usvojila program te ga bilo nešto izmijenjenog ili u izvornom obliku i dalje provodi. O tome nam svjedoče i polaznici programa POST PLUS. Naime nakon završetka programa polaznicima i dalje pružamo potporu, pa svi koji to žele dolaze na druženje i razmjenu iskustava svake posljednje subote u mjesecu. Koliko vidimo, većina polaznika nastavlja mršavjeti i nakon završetka programa, neki čak i nakon isteka od gotovo dvije godine. Naravno, neki upadnu u recidiv pa im zajedničko druženje bude izvor novog poticaja. No, za prave podatke i odgovor na Vaše pitanje nužno je provesti istraživanje.

Jeste li posebno ponosni na neke rezultate koje su korisnici programa postigli?

– Da, neki su polaznici doista izvrsni. Jedna se polaznica na posljednjem druženju pohvalila s gubitkom od preko 55 kg. Iako je riječ o značajnim gubicima ostvarenim bez vježbanja i bez ikakvog odricanja, važno je naglasiti kako su ti gubici posljedica usvojenih zdravih navika i popravljanja cjelokupnog zdravlja, a ne samo brojčani gubitak mase. POST prvenstvenu uči zdravom načinu života, a kada se to usvoji kilogrami odlaze sami od sebe.

Naš je rekorder muški polaznik koji je smršavio preko 80 kg i doslovno se prepolovio u odnosu na stanje pri upisu – izgubio je više od 50 % početne mase.

Foto: Osobna arhiva