C.Dananect with us

Svilana

SAJAM GRAMOFONSKIH PLOČA Stižu gosti: Mataković i dr. Fric, a bit će i glazbeni pub kviz

Od četvrtka do subote, ponuda 35.000 ploča na trgu Eurodoma, a prateći programi u Barcelona Pubu

Objavljeno

.Dana

Iz udruge Volim gramofonske ploče najavili su novi, deveti Sajam gramofonskih ploča koji će se u Osijeku održati od 9. do 11. listopada. Više od 30 izlagača ponudit će na prodaju više od 35.000 gramofonskih ploča na lokaciji trga Eurodom, za kojega organizatori smatraju da “odiše kultnim duhom osječke rock scene” jer je upravo tamo, u podrumu nekadašnjeg Radničkog doma, polovicom prošlog stoljeća sve započelo živim rock svirkama, a onda se osamdesetih nastavilo koncertima “u Rupi” koja je ostala nakon rušenja Radnjaka.

Paralelno, odvijat će se i popratni programi u poznatom osječkom kafiću Barcelona Pub u Stepinčevoj ulici.

Foto: Komarilos

  • ČETVRTAK, 9. LISTOPADA
  • Barcelona Pub
  • 19:00 365 BPM Glazbeni kviz, autor Ivan Palijan
  • 21:00 Promocija knjige Album na dan: 365 najvažnijih domaćih EX-YU albuma koje morate poslušati autora Ivan Palijan uz sudjelovanje autora naslovice Dubravko Mataković, moderator: Renđer Vinylski
  • Ivan Palijan je otprije poznat osječkoj publici kao autor i urednik bestselera Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati, glazbeni publicist i pokretač web stranice Album na dan, svojom novom knjigom fokusira se isključivo na domaću i ex-YU diskografiju na 548 stranica i kroz više od 750 glazbenih naslova.
  • Nakon promocije: Vinyl party Puštaj domaće by Ivan Palijan & VGP DJ kolektiv
  • PETAK, 10. LISTOPADA
  • Eurodom
  • 16:00 – 21:00 + DJ’s on vinyl VGP DJ kolektiv i gosti
  • 18:00 Promocija vinyla Punk urac legendarnog osječkog benda Gužva u 16-ercu, gosti članovi benda, moderator: Renđer Vinylski
  • 19.00 Glazbeni pub VGP kviz, autor Vlatka Brkić, Nikola Patković, Vedran Poturak
  • Barcelona Pub
  • 21:00 PlayliStA koja ne staje! By OmKe. Od 70’s do 90’s, od disco-a i new wave-a pa sve do house-a i hip hop-a, plesna vožnja bez kočnica!
  • SUBOTA, 11. LISTOPADA
  • Eurodom
  • 10:00 – 16:00 + DJ’s on vinyl VGP DJ kolektiv i gosti
  • 11:00 Draženov vinilski glazboplov, osječke urbane priče o pločama i pločarošima by Dražen Dragušica
  • 12.00 Tombola u suradnji s Ekran & Vinyl Mania
  • Barcelona Pub
  • After sajma Barcelona Pub od 21:00 – promocija knjige Dr. Frica (KUD Idijoti) “Idijotske priče”, uz autora sudjelovati će grafički urednik i dizajner Blagoja Borislav Pešić, moderator Tin Kovačić Koca (Debeli Precjednik)
  • Nenad Marjanović – dr. Fric – najpoznatiji je kao basist i jedan od glavnih ideologa kultnog punk benda KUD Idijoti, predstavlja Idijotske priče! Pisao je satirične kolumne, vodio i uređivao televizijske emisije, a iza sebe ima četiri knjige od kojih je najpoznatija autobiografska Život s idi(j)otima iz 2019. godine. Na tristotinjak stranica Idijotskih priča mjesto je našlo više od sedamdeset autobiografskih pričica u kojima dr. Fric dijeli s čitateljima svoja razmišljanja o temama kako sa strogo lokalne razine, tako i s one puno šire: od događaja, ljudi, situacija, albuma, koncerata, životnih spoznaja i mudrosti…
  • Vinyl party Puštaj PUNK DJ’s on vinyl VGP DJ kolektiv

Svilana

MJESEC KNJIGE Od pričaonica do STEM radionica i vraćanja knjiga bez naplate zakasnine

Niz aktivnosti održava se u ograncima GISKO-a od 15. listopada do 15. studenog

Objavljeno

.Dana

Objavio

Gradska i sveučilišna knjižnica i ove godine nizom aktivnosti obilježava Mjesec hrvatske knjige od 15. listopada do 15. studenog. Moto je ovogodišnje manifestacije „Odabrali knjižničari“.

Kako je zgrada GISKO-a u energetskoj obnovi, sve se aktivnosti održavaju u ograncima knjižnice – od Juga II do Retfale.

MJESEC HRVATSKE KNJIGE U GISKO-u:

  • 15. listopada 2025., 10 sati, ogranak Jug II – Zavičajna pričaonica s Dubravkom Pađen Farkaš
  • 15. listopada i 12. studenog 2025., 17.30 sati, ogranak Industrijska četvrt i Donji grad – Psst! Priča se, pričaonica za djecu stariju od 3 godine
  • 22. listopada i 5. studenog 2025., 17.30 sati, ogranak Jug II – Psst! Priča se, pričaonica za djecu stariju od 3 godine
  • 20. listopada 2025., 17.30 sati, ogranak Industrijska četvrt – Kreativni STEM, radionica za djecu 3D olovkama
  • 28. listopada 2025., 17.30 sati, ogranak Donji grad – Kreativni STEM – radionica za djecu 3D olovkama
  • 4. studenog 2025., 17.30 sati, ogranak Jug II – Kreativni STEM, radionica za djecu 3D olovkama
  • 11. studenog 2025., 17.30 sati, ogranak Donji grad – Kreativni STEM, radionica za djecu 3D olovkama
  • 25. listopada 2025., 10 sati, ogranak Jug II – Društvene igre za djecu i mlade
  • 15. studenog 2025., 10 sati, ogranak Donji grad – Društvene igre za djecu i mlade
  • 16. listopada 2025., 8 sati, svi ogranci GISKO-a – Snižena cijena upisa za prvi upis i obnovu upisa u Knjižnici
  • 22. listopada 2025., 10 sati, Dom za starije i nemoćne Osijek – Pričom do promišljanja
  • 24. listopada 2025., 18.30 sati, ogranak Retfala – Stani, diši, pusti, pleši – predstavljanje knjige Lee Ivančić Žic
  • 4. studenog 2025., 9 sati, ogranak Industrijska četvrt – Sanonit iz Osijeka – Književno stvaralaštvo za djecu Ante Gardaša – predstavljanje znanstvene monografije Vedrane Živković Zebec
  • 6. studenog 2025., 10 sati, ogranci GISKO-a – vraćanje zaduženih knjiga bez naplate zakasnine
  • 13. studenog 2025., 17.30 sati, ogranak Retfala, Zavičajna pričaonica s Tihomirom Dunđerovićem

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Svilana

DANIMA RASPRODANO Danas u HNK igra Kerempuhova predstava “Sve zbog jednog imena” – hit

Redateljica Saša Broz u HNK u Osijeku režira i dramu Beth Steel “Dok zvijezde ne padnu”, možda isto bude hit

Objavljeno

.Dana

Objavio

U osječkom HNK danas gostuje predstava Satiričkog kazališta Kerempuh “Sve zbog jednog imena”. Preporučujemo pogledati je riječ o predstavi koja je danima rasprodana. Režirala ju je Saše Broz, koja u našem HNK režira dramu Beth Steel “Dok zvijezde ne padnu”, koja bi isto mogla biti hit.

Inače, u najavi predstave stoji kako se: britka francuska komedija “Sve zbog jednog imena” odvija se jedne večeri, u realnom vremenu, na druženju obitelji i prijatelja. Sve započinje idilično, a onda se fasade ruše nevjerojatnom brzinom i izlaze na površinu svi oni skriveni slojevi, međusobna zamjeranja i istine koje su predugo prešućivane.

Komedija je to o frustriranom današnjem građanskom sloju te je s velikim uspjehom odigrana u više od 45 zemalja diljem svijeta, zahvaljujući iskričavom dijalogu te detaljno oslikanim, vjerodostojnim i neodoljivim likovima s kojima se lako možemo poistovjetiti. Centralne teme su suparništvo između braće i sestara, zatim bračna ogorčenost, položaj žene unutar obitelji, nejednaka podjela odgovornosti i brige o zajedničkoj djeci, kao i snažnoj netrpeljivost koja se razvija kao prirodna posljedica svih navedenih nejednakosti.

Foto: Freepik

Nastavi čitati

Svilana

ZADNJA PRILIKA Za upis pretplate na novu kazališnu sezonu imate vremena do subote u podne

Ostalo je još nešto ulaznica za “Malog Shakespearea” Kazališne družne Oberon iz Koprivnice

Objavljeno

.Dana

Objavio

Upisi pretplate za 119. sezonu HNK u Osijeku traju još danas od 17 do 19 sati i sutra, subota 4. listopada od 9 do 12sati. I onda je gotovo.

Ako još premišljate o eventualnom odlasku u kazalište danas, preporučujemo gostovanje Kazališne družine Oberon iz Koprivnice s predstavom “Mali Shakespeare” koja igra u 19 sati i za koju je ostalo još nešto ulaznica.

Predstava Damira Mađarića donosi klasike najvećeg dramatičara na svijetu u duhu
igre, humora i na potpuno nov način. Komad je namijenjen i odraslima i mlađoj publici, pa je idealna prilika za obiteljski izlazak ili kazališni doživljaj s prijateljima.
Osječka publika imat će jedinstvenu priliku vidjeti skraćene, otkačene i zabavne verzije najpoznatijih drama velikog Williama Shakespearea! U veseloj i duhovitoj adaptaciji naći će se neponovljivi Romeo i Julija, intrigantni Macbeth, tragični Hamlet te dramatični Kralj Lear. Uz ljubavne zaplete, nesretna osvajanja vlasti, izdaje i osvete, sve će biti prikazano u potpuno novom svjetlu – prilagođeno djeci i mladima, s puno humora i energije!

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Nastavi čitati

Svilana

KINO URANIA Stiže Šimun Matišić Quintet, pripremite se za uživanje u odličnom jazzu

Koncert je u petak, 3. listopada u 21 sat

Objavljeno

.Dana

Objavio

U petak, 3. listopada, u kinu Urania, s početkom u 21 sat, nastupit će Šimun Matišić Quintet. Šimun Matišić mladi je vibrafonist, bubnjar i kompozitor rođen u Zagrebu. Završio je studij klasične kompozicije i klasičnih udaraljki na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, paralelno nastupajući s jazz sastavima i komponirajući jazz. Godine 2018. okupio je najtvrđe igrače koje je mogao naći – trubača Davora Križića, saksofonista Maria Bočića, pijanista Matiju Dedića, kontrabasista Zvonimira Šestaka i bubnjara Krunu Levačića – i, bacajući se tako odmah u najžešću vatru, snimio svoj prvi autorski album „Invocation’“. S istim je sastavom 2021. snimio i sljedeći album ‘“Tribute to B. P.“ na kojem se predstavio s inventivnim obradama skladbi Boška Petrovića.

Za ovaj koncert priprema novi materijal, odnosno kompozicije koje će se naći na njegovu novom, koncertnom albumu, a koji će se snimati upravo na osječkom koncertu kvinteta. Na koncertu u kinu Urania publika će čuti i neke kompozicije sa spomenuta dva albuma.

Uz Šimuna Matišića na vibrafonu, u Uraniji nastupit će Davor Križić na trubi i krilnici, Mario Bočić na tenor saksofonu, Zvonimir Šestak na kontrabasu i Kruno Levačić na bubnjevima. Za miks-pultom bit će Luka Grubišić-Čabo.

Foto: Promo

Nastavi čitati

Svilana

SANJA TOTH Na sate pjevanja kod Ljiljane Molnar Talajić odlazila sam i u pola 7 ujutro

Nakon 40 godina u operama HNK u Osijeku i dalje se raduje kad vidi prva tri reda publike u suzama

Objavljeno

.Dana

Objavio

Četrdeset godina glazbenoga putovanja, stotine izvedbi i nebrojene emocije utkane u svaku ariju – tako se u nekoliko riječi može opisati umjetnički opus Sanje Toth, solistice i prvakinje opere osječkog HNK-a. Od skromnih početaka na zborskim stubama do glavnih uloga u operama Puccinija, Verdija i brojnih drugih velikana, svojim glasom i osobnošću publiku osvaja generacijama.

* Što vas je nadahnuloda da se odlučite za operu kao svoj poziv?

– Ne bih voljela da zvučim previše pretenciozno, ali ja sam stvarno jako rano znala da želim biti pjevačica. Možda ne baš operna, ali svakako je morala biti glazba. Sjećam se da sam tijekom pandemije imali edukativni program za škole i da je prvo što sam rekla djeci da ni ja nisam oduvijek voljela operu. Da bi nešto volio, moraš to poznavati, a u ranom djetinjstvu to sigurno nije opera. Prva arija koju sam kao tinejdžerica poslušala bila je Un bel dì vedremo iz Puccinijeve opere Madama Butterfly. Naježila sam se od glave do pete i plakala.

* Tko vas je vodiona operu?

– Najčešće tata, bio je stari Esseker, kojega je na operu vodila baka. U našoj su se kući, osim opere, slušali i evergreenini, Dean Martin, Frank Sinatra, Glenn Miller, Mahalia Jackson, Ella Fitzgerald, pa sam mislila da će biti moj poziv biti gospel, jazz ili soul.

* Kako je izgledao prvi nastup na velikoj pozornici?

– Bila je to Bizetova opera Carmen s Ružom Pospiš Baldani u naslovnoj ulozi, 1985. Uz soliste iz Beograda, gost na toj izvedbi za otvorenje renoviranog kazališta je bio i tenor Carlo Bini. Bila je to ogromna predstava u kojoj je meni  bilo apsolutno sve novo, ja sam bila jedna mala Sanja na petoj stubi u zboru. Bilo mi je sve toliko grandiozno i veličanstveno, bila sam toliko sretna što sam dio te priče. Iako nisam otpjevala ništa solo, bio je to uvod u moju priču, moj prvi izlazak na veliku pozornicu. Uslijedili su Krabuljni ples, Traviata, Trubadur, sve velike, čelične opere.

* Tada ste bili studentica?

– Nisam završila akademiju, jer tada Osijek nije imao akademiju. Odlazak u Zagreb značio bi odricanje uloga koje sam dobivala i moja bi karijera sigurno krenula drukčijim putom. Maestro Miller htio je da se mladi pjevači obrazuju, pa nam je master-classove držala velika Ljiljana Molnar-Talajić. Kada sam joj pokucala na vrata srce mi je lupalo kao ludo. Ta divna žena imala je ogromno srce, bila je pristupačna i jednostavna. E, onda je došao rat, a ja sam nastavila putovati k njoj i raditi na svom glasu. Sat je nekada počinjao u pola sedam ujutro. Nakon nje uslijedio je rad s našim velikim tenorom Stojanom Stojanovim Gančevom ovdje i u Zagrebu, master-class kod naše proslavljene Vlatke Oršanić, te stalni kontakt s mojom prvom i najdražom profesoricom pjevanja Olgom Vulić, tada Šober. Nikada neću zaboraviti to savršenstvo njezinoga pjevanja, toliko tehnički dorađene kolorature. Mislim da nije bilo nijedne greške, a o emocijama da i ne pričam. Slušajući ju, vjerovao si, s njom plakao, ježio se, proživljavao ljubav. I naša tehnika je stajala nepomično i slušala. Veliki trag je ostavila ovdje, Osječani ju i danas spominju, ne samo kao profesoricu, nego i kao osobu.

* Koji vam je trenutak, uloga, suradnja, gostovanje bio posebno izazovan?

– Možda najstresnija uloga bila mi je u operi Suzanina tajna Ermanna Wolfa-Ferrarija, koja je tada išla, čini mi se, s jednočinkom Gianni Schicchi.  Taj sat s korepetitorom bio je za mene pravo mučenje, jer je to toliko ritmički bilo zeznuto. Laički rečeno, glazba svira jedno, mi pjevamo drugo. Toliko je bilo teško da sam bacala note. Morala sam biflati, dok mi na uši ne iscuri.

* Koja je bila Suzanina tajna?

– Pušila je, a u to je doba bio katastrofalan grijeh da žena zapali cigaretu. I Šostakovićev Nos je opera od koje sam odustala, jer sam tada bila premlada. Svaka uloga je izazov, u svakoj ima nešto što ti pravi problem i na što se moraš usredotočiti. Svaki puta su i novi kolege.

* Ima li nešto u vašem poslu o čemu mi „obični smrtnici“ ništa ne znamo?

– Živim normalno, ne mogu se oduprijeti ni gripi ni prehladi. Individualno je to kao za bilo koga. Ne bih rekla da imam neku posebnu tajnu. Imam neke svoje sitnice koje radim prije predstave, ali to ću zadržati za sebe. Jedino što moram je puno spavati, jer san obnavlja tijelo.

* Koliko vam je važna fizička kondicija?

– Ne pjevaju samo grlo i glasnice, cijelo je tijelo u akciji, ono mora biti čvrsto, napeto, posebice trbušni mišić. Citirat ću svoju profesoricu Ljiljanu Molnar-Talajić: Naš posao je rudarski. Bitno je biti i psihički zdrav, u glavi.  Uvijek sam se trudila posao nositi kući. Naravno da s ulogom liježem, budim se, ali odmak mora postojati, da bi se maknuo, skupio energiju i posvetio se ulozi.

* Dogodi li vam se da izađete na pozornicu i ne možete se sjetiti teksta ili otvorite usta, a ono  – muk?

– To mi se nije dogodilo. Jednom sam se jako zakašljala pjevajući Đulu iz Ere s onoga svijeta. ulogu koju sam definitivno najviše puta u svojoj karijeri otpjevala. U trećem su se činu konji na sceni uznemirili pa je sve bilo puno prašine. Dala sam mig maestru da nastavi dirigirati, popila vode i nastavila kao da se ništa nije dogodilo. Zato moram imati predstavu u malom prstu. Pamtim ovu predstavu po još jednoj situaciji, ni mjesec dana nakon što mi je mama preminula, a ja sam u riječkoj podjeli pjevala ariju Majko, majčice. Slomila sam se. Nastao je tajac. Ne znam kako sam otpjevala do kraja. Bitno mi je uvijek donijeti emociju.

* Jeste li ikada dobili ulogu s kojom se niste mogli poistovjetiti?

– Pjevala sam stvarno puno uloga. Jednom sam uskočila u altovsku ulogu u Orfeju u podzemlju, bilo mi je teško, ali sam pristala. Ulogu sam odbila samo jednom i to Violettu u Traviati, iako sam bila polaskana. Znala sam da mogu pjevati drugi i treći čin, ali ne i prvi koji je za koloraturni, lirski sopran.

Nisam pohlepna i ne želim pjevati ulogu koja mi može naštetiti.

* Postoji li neka uloga posebno bliska srcu?

– Sve Puccinijeve uloge koje sam pjevala, jer mi je to najdraži maestro i operni skladatelj. Tri su mi najdraže uloge: apsolutno Cio-Cio San (Cho-Cho San) iz Madama Butterfly, uloga nakon koje se svaki puta doslovno razbolim. Slijedi1989. Suor Angelica (tada izvođena s Cavallerijom rusticanom). Svaki puta sam se tresla i plakala pjevajući ariju Senza Mamma, iako me tada maestro Juranić, tadašnji ravnatelj Opere, upozorio da je uloga jako teška emotivno i pjevački pa da se pripremim na to. To sam shvatila kada sam se uhvatila u koštac s ulogom. Zato volim Puccinija jer svaku njegovu operu možete staviti na film, jer je životan, strastven. Morala sam naučiti svladati emocije, da se ne osjeti u glasu nijedan drhtaj.

Neki pjevači mogu plakati i pjevati, ja ne mogu. Morala sam ne razmišljati o tekstu koji pjevam.

* S jedne strane s publikom trebate podijeliti emociju, a s druge to treba odraditi tehnički besprijekorno – kako u tome uspijevate?

– Upravo to i uspjela sam. Iako je na premijeri sve pod adrenalinom, cijelo se tijelo trese, ali ne i glas. Kako Sestra Angelica padne mrtva od otrova koji popije, pa kada izađem na naklon i vidim prva tri reda publike u suzama, sretna sam jer sam prenijela ono što osjećam. Sa mnom su proživljavali patnju, ljepotu. Treća uloga je Tosca, ali treći puta kad sam ju pjevala, jer prvi puta nisam bila svjesna čega sam se prihvatila. Puno tri čina emocija, naboja, visokih tonova, svađa. Drugi puta sam ju pjevala zrelije, znala sam što pjevam, što me čeka, koji je izazov i bilo mi je lakše.

*Kako se operna umjetnost promijenila? Kako ste se vi prilagodili?

– Opera definitivno nije što je nekad bila, jer je ovim današnjim klincima dosadno. Još uvijek ima klasičnih režija, no nedavno sam gledala Verdijev Krabuljni ples koji počinje scenom u kojoj protagonisti sjede na toaletnim školjkama. (Izvedba u kontroverznoj režiji Calixta Bieita poznata po „toaletnom“ otvorenju u kojem članovi zbora sjede na školjkama; English National Opera u Londonu, 2002.). Stalno se želi približiti današnjem vremenu i današnjoj publici. Opera je vječna i ako ju moderniziraš, moraš biti jako, jako dobar i imati opravdan razlog za to. Nisam konzervativna, volim pogledati izazovne inscenacije. U Berlinu su Puccinijev La Bohème spojili s punk estetikom pa Mimi ne umire od tuberkuloze. Mogu režije biti drukčije, ali ne trpe sve modernizaciju. Čini mi se da sve ide u nekom krivom smjeru.
* Što vam je pomoglo da održite strast i energiju prema operi kroz sve ove godine?

– Održala me moja prevelika ljubav prema operi. Nisam se nikada pokolebala ni premišljala.

* Ni zbog vanjskih faktora?

– Naravno da ima boljih i lošijih godina, repertoara, ali tu smo zbog publike. Nikada ne bih otišla iz Osijeka. Gostovala sam u svim nacionalnim kućama, ali sam se uvijek vratila kući. I to mi je bilo dovoljno.

* Koji su umjetnici ili kolege na vas ostavili poseban dojam?

– Uvijek mi je bilo bitno učiti, s bilo kim radila. Pamtim Valentina Enčeva, solista zagrebačke Opere, koji je pjevao lik Scarpije u Tosci i koji me mnogo naučio o pjevanju, stavu, opuštanju, igri… Moram reći da je uvijek bilo kolega koji su htjeli podijeliti i onih koji nisu, koji su bili sebični. Isto to vrijedi i za mlade, neki su nadobudni i misle da sve znaju pa im se nemam namjeru nametati, a ima i onih koji slušaju i kad mislim da ne slušaju. Rado ću reći što znam kada me pitaju.

Mladi uvijek misle da sve znaju, ali ja nisam bila od tih. Stajala sam po strani, slušala i pitala.

* Neki mentori mlade doživljavaju kao svoje „produžetke“, ali neki i kao konkurenciju, zar ne?

– Teško je sebe pripremiti za „zalazak“ karijere. U svakoj životnoj i profesionalnoj fazi ima i onih koji ti se smiju u lice i žele ti sve najgore, uglavnom iza leđa.

* Kada ste na pozornici, što vam daje najveći osjećaj ispunjenja?

– Sve, a reakcija publike je finiš! Tada znam da sam ulogu napravila kako treba.

* Kako njegujete glas i održavate kondiciju za zahtjevne izvedbe?

– Vježbanjem. Kod kuće obično ne pjevam i da ne bih susjedima smetala. Obično dođem u kazalište, kada nikoga nema, poslije 15 sati. Što mi je glas u boljoj kondiciji, manje se moram upjevavati. Glas se potroši ako nepravilno pjevaš i neredovito spavaš, odmaraš. A da je fizička kondicija važna, rekla sam, iako osobno nisam poklonica odlazaka u teretanu.

* Što biste poručili mladim pjevačima koji se žele okušati u operi?

– Danas je teže nego nekada. Globalna povezanost je dobra, ali i izazovna jer je konkurencija svuda i stiže odasvud. I kod nas su sada u sezoni jedva dvije operne premijere. Da sam otišla iz Osijeka, sigurno ne bih imala ovoliki broj uloga. Iskusila sam sve pozornice u Hrvatskoj, nakon Domovinskog rata bila prva hrvatska solistica koja je pjevala u Novom Sadu u Eri s onoga svijeta, pod ravnanjem maestra Juranića. Bilo je to značajno povijesno i kulturno i ponosna sam jer je glazba otvorila put. Ponosna sam na nominacije i osvojenu Nagradu hrvatskog glumišta.

* Što mislite o budućnosti opere – kako privući mlađu publiku?

– Teško mi je reći da opera odlazi. Vrhunske izvedbe pogledati možemo u kinu. Moramo zadržati ovaj naš predivni teatar i publiku u ovom gradu koji je stvarno po mjeri čovjeka. Samo treba preciznije osmišljavati repertoar. Svakako trebamo imati na repertoaru i mjuzikl, operete, ali i opere, makar jednočinke.

* Kada odete u mirovinu, kako biste voljeli da vas publika pamti?

– Nikada nisam bila Narcis, ni privatno ni profesionalno, i snagu mi daju svi oni ljudi u mom gradu koji me vole, cijene, koji me na ulici i u trgovini zaustavljaju samo da bi pozdravili Našu Sanju. I raduje me što moji kolege zbog toga nisu ljubomorni. Uvijek sam bila i jesam iskrena i na sceni i privatno, dajem se svim svojim bićem. I osmijeh ne štedim. Iskrenost i lijepo pjevanje voljela bih da bude ono što će se vezati uz moje ime.

Foto: Marina Vojnović/HNK u Osijeku

Nastavi čitati

Najlaćarnije