Problem parkiranja po osječkim naseljima višegodišnji je problem, pa se vozači snalaze kako znaju i umiju. Oni koji žive u Retfali, odnosno naselju Ljudevita Posavskog poznatijeg kao „Žuto naselje“, često su znali parkirati na prostoru tržnice i to ne samo u poslijepodnevnim i večernjim satima, već tijekom cijeloga dana.

Da bi se doskočilo tom problemu nedavno su postavljeni zaštitni stupići duž cijelog nogostupa od tržnice, tako da parkiranja na tom dijelu više nema.

Foto: Građani Komarilosi

Sa Šećeranskog nathodnika, koji povezuje Donji grad i Jug 2, puca pogled na nekadašnju Tvornicu šećera, najveću u bivšoj državi koja ih je imala čak 23.  U najboljim je danima Šećerana zapošljavala čak 2.000 radnika, a nakon što je 2021. zaustavljena proizvodnja, cijeli je kompleks, postupno od 2023. srušen.

Na Šećeranu još samo podsjećaju dva tvornička dimnjaka i silos, dok je cijeli industrijski kompleks porušen. Iako se na parceli nalazila vrlo vrijedna industrijska baština – prvoklasni primjer industrijske arhitekture u opeki, ništa od nje nije sačuvano.

Povijest osječke Šećerane seže u same početke 20. stoljeća. Prvo hrvatsko-slavonsko dioničko društvo za industriju šećera osnovano je 1905. i već je iduće godine na periferiji Donjega grada započela proizvodnja šećera s dnevnim kapacitetom obrade od 700 tona šećerne repe. Nakon II. svjetskog rata Šećerana je nacionalizirana i nastavlja raditi kao Tvornica šećera Osijek.

Ozbiljno je oštećena tijekom Domovinskog kada je s pogođena s 980 granata, a najveći dio njezinog sirovinskog područja bio je okupiran još sedam godina, sve do mirne reintegracije. Proizvodni kapacitet po kampanji bio je 560.000 tona šećera.

Nakon pretvorbe i privatizacije tvrtka je konstantno smanjivala broj radnika. Od čak 2.000 radnika, koliko je Šećerana brojala u najboljim danima, posljednjih je 200 radnika u tvornicu zakoračilo u ožujku 2021.

Osim dimnjaka i silosa, te bivših radnika koji su ovdje proveli svoj radni vijek, na Tvornicu šećera kao trajni podsjetnik ostaje i obližnja Tvornička ulica.

POSLJEDNJI POZDRAV Nakon 114 godina rada ovih je dana Šećerana pretvorena u prah i pepeo

Foto: Komarilos

Na sjednici Gradskog vijeća u četvrtak, 14. svibnja pred vijećnicima će se nači Konačni prijedlog Odluke o donošenju  Urbanističkog plana uređenja  prostora bivše „Tvornice žigica“ u Osijeku.

Obavljen je opsežan posao zbog stvaranja planskih pretpostavki za pokretanje procesa urbane preobrazbe područja nekadašnjeg proizvodnog kompleksa te uređenja građevinskog zemljišta i prenamjene prostora na predmetnoj lokaciji u skladu s namjenom utvrđenom planovima šireg područja, definiranjem prostornih i prometnih rješenja.

Predviđeno je da će na mjestu nekadašnjeg tvorničkog kompleksa sjeverno i južno od Reisnerove te unutar trokuta omeđenog Ulicom Sv. Ane, Mandićevom i Prolazom J. Leovića biti javne zelene površine (javni park, vrt), površine infrastrukturnih sustava, površine mješovite namjene (pretežito stambene) i gospodarske (poslovne) namjene.

Unutar Bloka 1, sjeverno od Reisnerove predviđene su površine pretežito stambene namjene u tri cjeline – a, b i c – gdje je dozvoljena gradnja nove višenamjenske zgrade (a), zatim rekonstrukcija višestambene zgrade (b), odnosno gradnja nove višestambene ili višenamjenske zgrade i rekonstrukcija postojeće zgrade u višestambenu ili višenamjensku zgradu (c).

Unutar Bloka 2 dozvoljena je rekonstrukcija (uključuje i prenamjenu) bivše proizvodne građevine uz Reisnerovu ulicu. Unutar Bloka 3  dozvoljena je gradnja nove višenamjenske zgrade. I konačno, unutar Bloka 4 pri rekonstrukciji građevine dozvoljen je smještaj jedne građevine osnovne namjene (poslovne ili višenamjenske zgrade).

Kako je postojeća višestambena zgrada (građevina osnovne namjene) važan element u očuvanju ambijenta Reisnerove ulice. Ulično pročelje ima oštećenu arhitektonsku profilaciju te se preporučuje izrada projekta obnove pročelja na temelju izvornog nacrta po kojem je građevina izgrađena.

U pratećim materijalima ukratko je i efektno opisana povijest ovoga kompleksa, pa je i to zgodno za upamtiti:

VRIJEDNA BAŠTINA Dio do danas očuvanog složenog kompleksa proizvodnih, upravnih, skladišnih i stambenih zgrada osječke šibicare predstavlja ostatke iznimno vrijedne industrijske baštine. Osječka je šibicara bila jedna od najstarijih i najvećih osječkih tvornica koja je od osnutka 1856. godine bila u vlasništvu obitelji Reisner. Njezin osnivač Emerik pl. Reisner 1885. upravljanje tvornicom prepustio je svome sinu Adamu pl. Reisneru koji je tvornicu 1909. pretvorio u dioničko društvo koje je nakon završetka Drugog svjetskog rata postalo općenarodna imovina, a nakon osnutka Republike Hrvatske privatizirano, degradirano, devastirano, napušteno i opožareno.

NEBRIGA VLASNIKA Unatoč činjenici da je najstariji dio tvorničkog kompleksa iz sredine 19. stoljeća usred nebrige vlasnika nedavno izgorio u požaru, a zatim zapušten i porušen unutar tvorničkog kruga koji se prostire s obje strane Reisnerove ulice, a koji je bio povezan pasarelom zaštitnim znakom ove ulice koja je također zbog nemara vlasnika uklonjena zbog sigurnosnih razloga, još je uvijek sačuvano nekoliko iznimno vrijednih zgrada građenih za razne namjene i s različitim stilskim karakteristikama od historicizma, preko secesije do art dekoa.

PROIZVODNA ZGRADA Unutar preostalog kompleksa zgrada historicistička jednokatna proizvodna zgrada iz 1890-ih godina predstavlja iznimno vrijedan primjer industrijske arhitekture na kojemu je očuvana betonska konstrukcija, raster prozorskih osi izvorni metalni prozori na južnom, dvorišnom, pročelju gdje je očuvana i izvorna boja pročelja.

ZGRADA UPRAVITELJA Osim ove proizvodne zgrade posebnu vrijednost predstavlja jednokatna secesijska zgrada upravitelja šibicare koja je sagrađena 1908. godine i koja osim sačuvanih, ali zapuštenih, pročelja ima sačuvanu i izvornu prostornu organizaciju svih etaža od podruma, preko prizemlja u kojemu su se nalazili uredi uprave tvorni ce, preko prvoga kata gdje se nalazio prostrani stan ravnatelja šibicare, te tavana sa sačuvanom izvornom krovnom konstrukcijom i devastiranim sustavom korita za prikupljanje i skladištenje kišnice koja se koristila kao tehnička voda.

ZGRADA ZA RADNIKE Stambena dvokatnica iz međuratnog razdoblja primjer je onodobne brige poslodavca za svoje namještenike i radnike te se i nju treba sačuvati kao trag funkcionalnog dijela ovog industrijskog kompleksa.

GROBLJANSKI PUT Osobitu vrijednost predstavlja i dendroflora koja svoje korijene vuče iz razdoblja secesije kada je bila produženi dio upravne zgrade, kao i sačuvane naznake nekoć funkcionalne ulice Grobljanski put koja je vodila od Županijske ulice prema gornjogradskom groblju sv. Ane.

RATNA STRADANJA Ostale zgrade raznih namjena nastale većinom nakon završetka Drugog svjetskog rata nemaju osobitu arhitektonsku vrijednost pogotovo jer su stradale tijekom velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku 1991./1992. godine, te kasnije gubitkom izvorne funkcije i prenamijene proizvodnog programa tvornice, iz tvornice šibica u tvornicu plastične stolarije, bile devastirane i nebrigom vlasnika gotovo potpuno su propale.

Foto: Komarilos, Grafički prikazi: Radni materijali za Gradsko vijeće

Prve informacije o aktualnim građevinskim zahvatima na upravnoj zgradi nekadašnje osječke Svilane u javnosti su se pojavila sredinom veljače kad je investitor, tvrtka Svilana projekt d.o.o. kratko objavila kako je riječ o projektu buduće poslovne zgrade koja će kombinirati ulične lokale i uredski prostor na katu.

Od tada do danas vidljive su promjene uglavnom na dvorišnom dijelu objekta. Skinut je dio krova, zatvoren je jedan dio nekadašnjih prozora i otvoren je stražnji dio konstrukcije radi proširenja južnog dijela kompleksa. Tu su već izgrađeni novi temelji i izlivena je prva betonska deka.

Bivša upravna zgrada jednog od nekoliko osječkih tekstilnih poduzeća nalazi se u Trpimirovoj ulici, a nekadašnje gospodarsko dvorište tvornice zauzima zapravo ugaoni prostor na raskrižju Trpimirove i Drinske ulice. Pročelje glavnog objekta i dalje je derutno. Vidi se kako su demontirane sve instalacije i neki elementi pročelja kod nekadašnjeg glavnog ulaza koji je danas zatvoren armaturama.

Nakon privatizacije društvene imovine, poslije Domovinskog rata, ovaj je prostor proživljavao različite namjene. Zapravo, konzervatori nikada nisu uspjeli upravnu zgradu i kompleks bivše tvornice zaštititi kao spomenik industrijske arhitekture. Neko vrijeme je ondje funkcionirao trgovački centar bivšeg Peveca. Poslije je i bombastično najavljivan veliki Shopping park s dominantnim supermarketom Konzuma u prizemlju i 1.500 parkirališnih mjesta, a sve je trebalo biti gotovo do 2010.

No, s vremenom je u bivšem gospodarskom dvorištu tvornice koja je u Osijeku od osnutka 1926. kontinuirano (od 1930.) proizvodila najtraženije tekstilne tkanine u bivšoj Jugoslaviji – najbolje počelo funkcionirati kao pogon za održavanje svatovskih svečanosti. Jer je u jednom od bivših skladišta niknula moderno uređena svečana dvorana uz logistiku velikog parkirališta.

Foto: Komarilos

Nakon više od četiri mjeseca od upućivanja žalbe ne izabranog ponuditelja, Odlukom Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave žalba je odbijena kao neosnovana, čime je potvrđena zakonitost i ispravnost postupanja GPP-a. Time su otklonjene sve prepreke za nastavak projekta.

Iz Ureda gradonačelnika obratili su se priopćenjem:

„Ovim projektom Grad čini povijesni iskorak: nakon 27 godina koncesijskog modela, upravljanje parkiranjem prelazi u javni sustav. Time Grad preuzima kontrolu nad naplatom i razvojem parkirališne infrastrukture u interesu građana.

Tijekom trajanja postupka Grad nije čekao, već je kontinuirano ulagao u parkirališnu infrastrukturu i pripremu sustava. U 2025. i 2026. godini uređeno je i dograđeno 666 parkirališnih mjesta, dok je tijekom mandata ukupno uređeno 1.009 parkirališnih mjesta. U zonama buduće naplate uređeno je 471 parkirališno mjesto, uključujući Gornjodravsku obalu (126 mjesta), više dionica Ulice I. Gundulića (118 mjesta), Vijenac Ivana Meštrovića (80 mjesta na više lokacija), kao i lokacije u Cvjetkovoj, Radićevoj, Strossmayerovoj ulici te naselju Vladimira Nazora.Dodatno, u tijeku je uređenje još 181 parkirališnog mjesta, a planirani su zahvati na dodatnih 75 mjesta. Ukupan kapacitet unutar 0., I. i II. zone iznosit će oko 8.000 parkirališnih mjesta.

Nakon dovršetka žalbenog postupka, projekt ulazi u fazu implementacije. Uvođenje sustava započet će u središtu grada, a potom će se širiti na prvu i drugu zonu. Sustav će uključivati suvremene modele naplate i nadzora, s početkom primjene planiranim u rujnu ove godine.

Projekt je sada u potpunosti operativan i nastavlja se prema planiranoj dinamici. Grad je preuzeo odgovornost, sada preuzima i upravljanje. Cilj je jasan: uređen, transparentan i pravedan sustav parkiranja u interesu građana.“

Foto: Komarilos