O našim najboljim, a time i najbogatijim nogometnim klubovima, možete već naveliko i naširoko čitati i(li) slušati i tijekom prvih mjeseci svake kalendarske godine. U tom smislu nije ni 2026. nikakva iznimka, s tim što ćete, osim o nastupima i rezultatima, lijepim potezima pa i atrakcijama na prvenstvenim utakmicama, nadasve biti obasipani podatcima o (bez)brojnim prelascima nogometaša iz kluba u klub, s tim što su u svakoj takvoj vijesti, sve više i više najprivlačniji kupoprodajni iznosi u transferima. A baš to ide do te mjere, da onima, koji nisu ni bili „zaluđeni“ profesionalnim nogometom, servirani milijuni eura postanu razlog opadanja zanimanja i za klubove koji su im sve donedavno bili tema u ćaskanjima s prijateljima ili poznanicima.

Zbog svega nije ni čudno, što roditelji gotovo beskrupulozno i sve češće sasvim neobjektivno, nastoje svoje sinove, još u vrijeme njihova pohađanja nižih razreda osnovne škole, uvjeriti da su „talenti koje, slično onima danas najvećima i najpopularnijima, čeka velika igračka budućnost i slava optočena milijunskim bogatstvima.“ Nije potrebno objašnjavati kakve traume dožive oni, koji jednog dana shvate da nisu bili talentirani i da su ih njihovi najbližu, ustvari, bezrazložno – prevarili. Sve to odražava se i na odabir i školovanje dječaka, koji će jednog dana doista biti solidni nogometaši, ali kojima menadžeri i agenti neće nuditi bogatstvo za igračke usluge. Prevedeno, ukazujemo na to da su sve rjeđi primjeri amaterskih klubova u kojima se velika pozornost poklanja baš radu s dječacima željnim samo svladavanja nogometne abecede i napretka u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, a da na svakom treningu i(li) utakmici pritom ne sanjaju karijeru koja će donijeti golemo bogatstvo.

Na razmišljanje o svemu tome, klubovima koji velik dio djelovanja poklanjaju nuđenju mladim sumještanima tek priliku za organizirano bavljenje sportom, u ovom slučaju nogometu, što itekako utječe na kompletan razvoj svake osobe, potakao nas je nedjeljni primjer s igrališta Hrvatskog nogometnog kluba Bilje. Dok je jenjavalo rominjanje kišice, a travnjak pomoćnog terena u prvom selu na sjevernom ulasku u Baranju, prijateljske su utakmice (od)igrali stariji i mlađi pioniri Škole nogometa NK Čepin, HNK Bilje i NK Vardarac. Prve pokuse njihovi su pedagozi dogovorili točno mjesec dana uoči nastavka prvenstvene sezone na razini Nogometnog središta Osijek, što je pokazatelj profesionalizma i ozbiljnosti kojima pristupaju svom zadatku – školovanju sasvim mladih dječaka. Sumnjamo da su, kako trenerima, tako i dječacima u zelenoj i bijeloj opremi, vjerujemo i brojnim roditeljima uz ogradu nasuprot pomoćnom travnjaku igrališta HNK Bilje, tog nedjeljnog prijepodneva u primislima bili transferi i milijuni. Svaki potez, a vidjeli smo ih i mnogo kvalitetnih, isto kao i onih početnički pogrešnih, stopio se u – ljubav prema nogometu. U ono što bi u bavljenju sportom i trebalo biti najbitnije svakom dječaku tijekom pučkoškolskih godina.

Nismo toliko naivni, pa da pomislimo da je, pritom, ijednom od aktera bilo svejedno kakav će rezultat postići, ali kako su u nedjelju igrane tek prijateljske utakmice, izvjesno, u nedjelju je to ipak bilo u drugom planu. Onima, pak, koje to zanima predočit ćemo da su polaznici Škole nogometa NK Čepin postigli obje pobjede: stariji pioniri (13-14-godišnjaci) pod vodstvom Jurice Čabaja svladali su odgovarajući sastav NK Vardarac koje su vodili trener Igor Apčag i njegov suradnik Sergej Koša, s 3:2, dok su čepinski mlađi pioniri (12-godišnjaci) pod nadzorom Marijana Jalovičara porazili odgovarajuću momčad HNK Bilje (3:0).

Za pohvalu je i podatak koji smo tijekom utakmica čuli: klubovi iz Bilja i Vardarca, bliskih baranjskih susjeda, zbog premalog broja dječaka, blisko surađuju pa izmjenjuju (zbog godišta) dječaka tijekom prvenstvene sezone. Nešto slično slušali smo prije koju godinu i na relaciji drugih susjeda, u Josipovcu i Višnjevcu, također suradnju posvećenu interesima posve mladih nogometaša…

S obližnje je crkve već otkucalo podne, kad se sedamdesetak dječaka-igrača, njihovih učitelja, roditelja i slučajnih gledatelja razilazilo s biljskog igrališta kad pomislismo da i jedna sasvim obična priča o amaterskoj ljubavi prema nogometu, kao nadasve primjer entuzijazma sportskih djelatnika kojima se malo ili skoro ništa (ne) poklanja pozornosti, mnogo čemu i zbog čega, zaslužuje bar napisati ovih nekoliko rečenice. Bez podataka o nekim milijunskim iznosima i bogatstvu što postaje jedini razlog zbog kojeg se danas sve više i više dječaka bavi najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Zaboravljajući na ono najvažnije: da je (i) nogomet sport koji u razvoju svakog dječaka i mladića igra itekako važnu ulogu. 

Foto: Arhiva

Nogometaši Hajduka, uvijek rado viđeni na osječkim travnjacima, u prve dvije ovosezonske utakmice pobjeđivali su momčad NK Osijek s po 2:0. U nedjelju će se po drugi put u kratkom vremenskom razdoblju predstaviti i svojim i navijačima osječkog kluba, jer ih raspored, u 22. kolu Supersport HNL-a, u nedjelju 15. veljače, još jednom nakon ljetnog sraza s „bijelo-plavima“ opet dovodi na Opus Arenu.

Kao što je poznato, Splićani zauzimaju drugo mjesto na ljestvici, osječki sastav je posljednji, a razlika u dosad osvojenim bodovima daje hajdukovcima popuno pravo da zaigraju na Pampasu kao izraziti favoriti. Ali…

Na redovitoj konferenciji za novinare, na kojoj je trener Željko Sopić bio izložen brojnim pitanjima, optimizam je bio lako prepoznatljiv, a prednjačio je baš – Sopić.

– Usprkos raznim pitanjima, osobno sam fokusiran isključivo na svoju momčad i siguran da će NK Osijek ostati u prvoligaškom društvu – rekao je. – Pritom je važno sačuvati mirnoću i ostati koncentriran isključivo na teren na kojem nas u nedjelju čeka snažan suparnik čije sam posljednje dvije rezultatski neuspješne izvedbe gledao i moram priznati da su u cjelini igrali vrlo dobro, te zaslužili više osvojenih bodova. A to što nije tako, krivi su zbog činjenice da u prvim poluvremenima nisu (is)koristili nekoliko prilika za pogotke.

Kako se, protiv takvog suparnika, suprotstaviti s posljednjeg mjesta na ljestvici?

– Moramo neke stvari promijeniti, no ne mogu vam još reći ništa konkretno jer do nedjeljne utakmice moramo odraditi još dva treninga. U svakom slučaju, vraća se Jelenić koji je odležao kaznu zbog četiri kartona, dok nije objektivno očekivati da se za sastav nametne netko od rekonvalescenata iako su oni, svakim danom, sve bliži da opet zaigraju. No, kad razmišljamo o ishodu, učinit ćemo sve da u nedjelju osvojimo tri boda.

U Varaždinu je NK Osijek izgubio utakmicu poslije kardinalne pogreške tandema Ćurčija/Bubanja, pa se i o tomu povela riječ, ali je Sopić inzistirao da se više priča o onome što nadolazi, iako je i jasno iznio svoj stav o krivcu za varaždinski kiks-gol. Budući da se u nedjelju igra tek 22. kolo (od 36), prirodno je što se trener osječke momčadi koristio slikovitom sportskom usporednicom:

– Prvenstvo je pravi maraton s mnogo dionica, u kojima svaka donosi svoj sadržaj, pa je zato najvažnije da se sasvim posvetimo razmišljanjima o nedjeljnom ugošćavanju Hajduka koji će predvoditi Marko Livaja, po mom sudu najbolji igrač Lige! Zato još jednom želim naglasiti da je u ovom trenutku najbitnije raditi svi zajedno u istom, pozitivnom interesu.

Predmnijevati u kojem će sastavu NK Osijek u nedjelju početi susret s Hajdukom nezahvalna je novinarska zadaća, a najozbiljniji kandidati su Ćurčija, Karačić, Hasić, Jelenić, Barišić, Bubanja, Mikolčić, Hasić, Teklić, Bukvić, Akere, Čolina, Omerović, Matković, Jakupović, te Malenica, Guedes, Mersinaj, Mejia, Dedić i Jovičić.

Novinari su dobili naputak da podsjete Hajdukove navijače da će klupska obilježja moći isticati samo na B4 dijelu tribina (sjever), kako bi se unaprijed izbjegli neželjeni nesporazumi. Utakmicu NK Osijek – Hajduk, koja će početi u 17,45 sati, sudit će Ante Čulina iz Zagreba.

Foto: Sime Zelic/PIXSELL

Od posljednjih utakmica Paket24 Premijer hrvatske lige prošla su dva mjeseca, u međuvremenu su naši najbolji rukometaši opet razveselili ljubitelje sporta osvojivši broncu na EP, a ovog vikenda nastavlja se borba za prvoligaške bodove. Kao što je poznato, poslije prvog dijela prvenstva oformljene su dvije nove skupine za sastavljanje sveukupnog konačnog poretka 16 momčadi našeg elitnog razreda. U njima slijedi nadmetanje po dvostrukom bod sustavu, a na startni poredak momčadima koje se bore za očuvanje sadašnjeg statusa preneseni su bodove iz prve polusezone.

– Posljednje dvije momčadi napustit će prvoligaško društvo, dok će dva kluba iznad njih imati priliku sačuvati sadašnji status u dodatnim kvalifikacijama s drugoligaškim viceprvacima – pojasnio nam je sustav završnice (koja završava 2. svibnja) trener osječkog prvoligaša Frano Veraja.

U prvih pet ogleda, RK Osijek samo dvaput je domaćin, a tri susreta igrat će kao gost što može, a i ne mora, biti vrlo nezahvalno. Naime, u uzvratnoj seriji od pet završnih kola osječki rukometaši triput će biti domaćini, s tim što ih u posljednjoj utakmici dočekuje slavonski derbi u Zrinjevcu, gdje će ugostiti Bjelin Spačvu Vinkovci!

• Liga za prvaka: RK Zagreb, RK Dugo Selo, RK Gorica, Nexe, RK Trogir i Sesvete Triglav osiguranje.
• Liga za ostanak: RK Poreč 13, RK Čakovec 11, Rudar 10, Metković-Zalmo 9, RK Osijek 8, RK Umag 7, Bjelin Spačva Vinkovci 6, Zamet 6, Varaždin 1930 6 i Moslavina 4 boda. 

– Igramo u Umagu u nedjelju u 17 sati, a na put krećemo dan ranije – dodaje neuništivi optimist Veraja. – Nadamo se da ćemo već na startu ostvariti povoljan rezultat i odmah dati svima do znanja da smo se dobro pripremili, što ćemo onda dokazati i na svom parketu ugošćujući za tjedan dana Rudar.

Foto: Arhiva kluba

Amerikanac Cole Walsh pobjednik je tradicionalnog „Memorijala Josipa Gašparca“, posvećenog utemeljitelju kvalitetnog skoka s motkom u AK Slavonija-Žito preminulog 2016., održanog opet u atletskom tunelu Gradski vrt. Iako su očekivanja tog natjecanja, koje je već godinama dio svjetske serije dvoranskih mitinga World Indoor Tour Bronze, iznevjerila dvojica najavljenih vrhunskih skakača (Poljak Piotr Lisek i Filipinac EJ Obiena) i u četvrtak navečer brojni Osječani i Osječanke pratili su, u skučenom gledalištu gradskog atletskog prostora, natjecanje na vrhunskoj svjetskoj razini.

Za to se, u konkurenciji desetorice skakača iz SAD, Mađarske, Poljske, Grčke i Hrvatske (mladi, 18-godišnji Šveđanin William Asker ostao je bez plasmana jer je u tri skoka ostao bez rezultata) prije svih pobrinuo Cole Walsh iz američke Arizone. Taj 30-godišnjak na vrhuncu prvog dana mitinga ostao je sam u „borbi s visinama“, pa je, čak, pokušao srušiti i osobni rekord (578) i rekord mitinga (583 cm) što mu, na žalost gledatelj(ic)a i još više organizatora, nije uspjelo jer je letvica postavljena na visinu 584 (sva) tri puta nakon njegovih pokušaja padala…

Prethodno je Walshu jedini dostojni suparnik ostao mađarski skakač Marton Böndör, kojem su preskočena 553 cm bila dovoljna za također sjajno drugo mjesto.

Nastupila su i dvojica najboljih hrvatskih predstavnika, s tim što je nastup iskusnog Osječanina Ivana Horvata, državnog rekordera i nekadašnjeg vlasnika srebrne medalje s juniorskog SP-a u Barceloni (’12) bio praktično revijalnog značaja budući da mu je karijera u smiraju. Drugi Hrvat, aktualno najbolji naš motkaš, morao se zadovoljiti petim mjestom nakon što je u drugom pokušaju preskočio 533, a onda triput rušio letvicu na 20 cm većoj visini.

U četvrtak je, inače, održano i natjecanje motkaša iz B skupine, a u petak, drugog dana „Memorijala Josipa Gašparca“, ljubitelji sporta mogli su uživati u vrlo kvalitetnim utrkama djevojaka i mladića na 60 m s preponama.

Foto: ZOS

Veliki Grand Prix miting u Dubaiju označio je otvaranje sezone ’26 za sve planetarno najbolje paraatletičare. Na toj prvojpostaji na startu sličnih susreta neuništivih atletičara s hendikepom, sudjelovalo je više od 400 najistaknutijih svjetskih paraatletičara među kojima i niz olimpijskih pobjednika, kojima je nastup u Dubaiju bio test trenutne forme i stvarnih mogućnosti u novoj kalendarskoj godini.

Među njima bio je i Marin Županović, član AK Slavonije-Žito natječući se ne samo u svojoj disciplini bacanju koplja, nego se dugog dana mitinga pojavio i među natjecateljima u bacanju diska. Štoviše, Marin se kopljem nije natjecao u svojoj kategoriji F54, jer su organizatori spojili kopljašeu jedinstvenu konkurenciju s jačim kategorijama F53, F54, F55, F56 i F57, što je Osječaninu značajno otežalo borbu za plasman i realno onemogućilo postizanje rezultata koji bi u njegovoj matičnoj kategoriji imao drukčiju težinu, vjerojatno i medalju.

Usprkos tako snažnoj konkurenciji, Županović je zauzeo šesto mjesto bacivši koplje na daljinu od 21,41 metar, čime je bio zadovoljan jer je na bacalište, praktično, izišao neposredno nakon dugotrajnih treninga u teretani.

U četvrtak, pak, odlučivši se poslije dvije godine sudjelovati u bacanju diska (F54-55) i ostvario – podvig. Usprkos dugotrajnoj pauzi u toj disciplini, Županović je čak pet puta popravljao osobni rekord, da bi mu najbolji rezultat – donio treće mjesto i brončanu medalju!

– Presretan sam i zahvaljujem mom AK Slavonija-Žito, trenerima Zoranu Tadiću i Krešimiru Dumančiću, kao i svim prijateljima, obitelji i rodbini, bez čije potpore sve ovo što radim ne bi imalo smisla – izustio je Marin odmah nakon primanja odličja. – Njihova sustavna podrška mi je ogromna motivacija.

Tako je Marin Županović po tko zna koji put, već na otvaranju nove sezone, dokazao i svestranost i tjelesnu pripremljenost, ali i borbeni duh koji ga krasi cijelu karijeru, s prepoznatljivim je ponosom dodala njegova supruga Snježana Leona koja ga je pratila i bila potpora i u Dubaiju.

Foto: Arhiva kluba