Suha gradnja je moderan i vrlo praktičan način preuređenja interijera, bilo da je riječ o životnom ili poslovnom prostoru. Brzo, čisto i precizno – tako bi u tri riječi mogli opisati ovu metodu. Upravo se suha gradnja najčešće koristi za spuštanje stropova koje je vrlo funkcionalno rješenje u potkrovljima, te estetsko kada je u pitanju skrivanje instalacija. Također, to je kvalitetno rješenje i za instalaciju LED rasvjete.

Uz postavljanje vune, zahvaljujući suhoj gradnji prostorija dobiva toplinsku i zvučnu izolaciju. Kod visokih stropova i potkrovlja spuštanje se preporučuje i zbog ušteda na grijanju. Zbog estetike i vizualnog dojma, suhom se gradnjom često spuštaju i betonski stropovi koji su vrlo često popucali i nakon više krpanja i popravaka. Za njih je jedino rješenje spuštanje stropa i potpuno nova ploha.

Po bolnicama i ustanovama stropovi se najčešće spuštaju Armstrong pločama, odnosno kvadratima veličine 60×60. U stambenom prostoru stropovi se uglavnom spuštaju gipsanim pločama. Idealne su za implementaciju kanalica za LED rasvjetu, skrivanje karniša ili za fini odmak od zida kad to zahtijevaju dizajneri svjetla.

Spuštanje stropa danas nije problem, prvenstveno zbog suhe granje koja je brža u odnosu na tradicionalnu. Ploče se jednostavno montiraju i odličan su toplinski izolator u odnosu na primarni strop. Ujedno, spušteni stropovi su i dobri zvučni izolatori, potpuno su glatki, bez neravnina koje znaju biti kod primarnog stropa. I što je mnogima najvažnije – skrivaju sve ono što investitori ne žele vidjeti.

Ako ste se odlučili za suhu gradnju kao tehniku kojom ćete spustiti strop, nekoliko je faza rada s kojima će vas kvalitetan majstor prilikom dogovora upoznati. Prva je faza postavljanje konstrukcije, a ukoliko želite postaviti i rasvjetu, nakon toga dolazi električar koji razvlači kablove. Tada slijedi postavljanje izolacije, ovisno o želji investitora, pa se sve zatvara knauf pločama nakon kojih slijede tri sloja gletanja, uz sušenje svakog sloja, te nakon toga i brušenje. Tek nakon toga strop je spreman za ličenje.

Ukoliko se suha gradnja postavlja na protupožarni zid, tada se postavljaju crvene ploče. Zelene idu u kupaonice i na mjesta gdje ima vlage, a bijele za unutrašnje prostore u kojima nema vlage – dnevne boravke, potkrovlja i sobe. Na vanjske se prostore postavljaju cementne ploče.

Za prostorije od 30 do 40 m2 cijeli posao može biti gotov u četiri do pet radnih dana. Ukoliko se, recimo, radi cijeli stan u potkrovlju, posla ima za cijeli mjesec.

I za kraj, kvalitetni majstor posavjetovat će vas da ne štedite na vuni, odnosno izolaciji, jer što je ona deblja i skuplja ima bolju toplinsku i zvučnu izolaciju.

Foto: Freepik

Ukoliko želite nabaviti građevinski materijal po cijenama sniženima i do 50%, u prodavaonicama osječke Izolirke to će biti moguće učiniti samo tijekom prodajne akcije Crni petak unutar radnog vremena u petak, 28. studenoga.

Ponuda je namijenjena svim maloprodajnim i veleprodajnim kupcima te vrijedi za sve vrste plaćanja (gotovina, kartice i putem uplata na račun), ali je kupnju potrebno obaviti u prodavaonici i uplata treba biti evidentirana tijekom radnog vremena prodavaonice.

Na popustu od 50% bit će dio asortimana laminata i keramičkih pločica. Također, dio asortimana crijepa, zatim Einhell alata, žbuke, fasadnih mrežica i boja za zidove moći će se nabaviti po cijeni sniženoj za 30%, a dio stiropora će biti ponuđen po cijenama nižm za 20%. Za sve ostale informacije je potrebno je tijekom Crnog petka posjetiti njihove prodavaonice. Svakako se isplati na vrijeme napraviti plan.

Foto: Komarilos

Glavne vrste hidroizolacije objekata visokogradnje su temeljna hidroizolacija, hidroizolacija balkona, nadstrešnica, ravnih krovova, te sanitarnih čvorova.

Zapravo, hidroizolacija se javlja u različitim fazama gradnje objekta. Započinje s temeljnom hidroizolacijom podruma ili podne ploče koja služi za sprječavanje podizanja vlage u konstrukciju. Zatim hidroizolacija vanjskih dijelova objekta kao što su balkoni, lođe, terase, nadstrešnice te naposljetku ravni krovovi kojih je danas sve više u odnosu na klasične kose krovove. U unutrašnjosti objekta, hidroizolacija se radi u „mokrim“ čvorovima – kupaonice, praonice i kuhinje.

TROŠKOVI Kad su investicijski troškovi u pitanju, vrijednost hidroizolacije u odnosu na ukupnu vrijednost svih radova iznosi svega  od 1 do 3 %. Hidroizolacija je zbog toga često zanemarivana, a izvedba nedovoljno kontrolirana. Znaju je izvoditi nekvalitetnim materijalima ili ju izvode nestručne osobe. U slučajevima kada se nakon nekog vremena pokažu nedostaci, vrijednost sanacije hidroizolacije može prijeći i 30% ukupne vrijednosti radova.

NEDOSTACI To je vrlo osjetljiv posao jer u slučajevima kad hidroizolacija nije dobro izvedena nedostaci se ne vide odmah, nego ponekad i nakon puno godina. Tada je šteta na objektu puno veća, odnosno možda je sanacija i nemoguća bez većih konstruktivnih zahvata, a istražne radnje i sanacije su skupe. Stoga se hidroizolaciji ne treba pristupati olako, već projektiranje, izvođenje i nadzor treba od samoga početka prepustiti stručnjacima.

PRIPREMA Za bilo koju vrstu hidroizolacije, a danas ih je puno, najvažnija je dobra, čvrsta i čista podloga. Najčešće se na betonsku podlogu radi prvo premaz podloge odgovarajućom impregnacijom (prajmerom ) odabranom za sustav hidroizolacije koji je projektiran. To može biti bitumenski premaz za bitumenske hidroizolacije, kvarcna emulzija za hidroizolacijske premaze i slično.

Nakon pripreme podloge obavlja se apliciranje hidroizolacije, primjerice varenje bitumenskih traka ili nanošenje hidroizolacijskog premaza, a u slučaju sintetičkih folija kao što su PVC, FPO i druge sintetičke hidroizolacije  polaže se razdjelni sloj geotekstila na koji se polaže hidroizolacija.

Hidroizolaciju je važno zaštititi od mehaničkih oštećenja, utjecaja UV zraka (ukoliko se ne radi o UV stabilnim izolacijama), razdornog djelovanja korijenja i slično, tako da se po završetku hidroizolacije ona pokriva raznim materijalima kao što je čepasta folija, geotekstil ili toplinske izolacije.

Ovisno o vrsti konstrukcije na koju se hidroizolacija izvodi najvažnija je zdrava, čvrsta, očišćena impregnirana podloga.

Važno je i pravilno rukovati alatom za ugradnju, kako bi hidroizolacija na kraju činila nepropustan sloj i bila ono što treba – vodonepropusna barijera za sprječavanje prodora vode i vlage u konstrukciju.

POGREŠKE Kod hidroizolacije pogreške se mogu javljati od samih početaka, primjerice u projektiranju ako se ne odabere materijal koji ispunjava zahtjeve konstrukcije i ako se ne razrade detalji izvedbe. Zatim, tijekom izvođenja ukoliko se izvođač ne pridržava projektiranih rješenja, ne ugrađuje odgovarajuće proizvode, radove ne izvode ljudi obučeni za hidroizolacije, radove ne kontrolira stručna osoba i slično.

Hidroizolaciju često oštećuju drugi izvoditelji na objektu, jer im smeta, pa zarežu ili premještaju materijal po tek izvedenoj izolaciji, tako da je važna suradnja svih sudionika u gradnji kako bi takva oštećenja bila svedena na minimum.

Sanacije hidroizolacije su često nemoguće jer izolacija više nije dostupna i vidljiva, te je samo detektiranje uzroka i mjesta curenja mukotrpno i skupo.

Danas na tržištu postoje razne vrste materijala za sanaciju kojim se mogu otkloniti pogreške ili oštećenja. No, ne postoji jeftina sanacija, svaka sa sobom nosi dodatne radove istražne radnje, razbijanja raznih već izvedenih slojeva kako bi se došlo do hidroizolacije i na kraju saniranje.

Foto: Freepik

Dvije najčešće opcije fasadne izolacije su stiropor i vuna. Iako obje imaju svoje prednosti i mane, još uvijek se oko 80% investitora odlučuje za fasadnu izolaciju stiroporom. I to zbog cijene, koja je puno niža u odnosu na vunu. Ukoliko planirate novu izolaciju na postojećem ili novom objektu, u obzir bi trebali uzeti nekoliko faktora, poput budžeta, klime u kojoj živite, ali i željene energetske učinkovitosti.

Stiropor je kod nas i dalje najzastupljeniji materijal fasadne izolacije. Riječ je o ekspandiranom polistirenu, jeftinijem od kamene vune. Osim toga, stiropor se lako obrađuje i montira, što u konačnici smanjuje troškove rada. Ima odlična toplinska svojstva, čime štedi energiju u zimskom periodu, ne upija vlagu, što u konačnici smanjuje rizik od razvoja plijesni. Za razliku od kamene vune, ima slabiju zvučnu izolaciju, nije otporan na visoke temperature, a sama proizvodnja stiropora ima veći utjecaj na okoliš. Osim toga, stiropor se ne reciklira lako i ekološki je manje prihvatljiv.

Za razliku od stiropora, kamena vuna ima odličnu zvučnu izolaciju, vrlo je otporna na visoke temperature, što može biti bitno za sigurnost zgrade u slučaju požara. Izrađuje se od prirodnih materijala, poput kamena i može se reciklirati. Učinkovitija je u vlažnim uvjetima i ne upija vlagu. „Mana“ joj je viša cijena od stiropora, što u konačnici povećava ukupne troškove. Zahtjevnija je za ugradnju, a ukoliko se ne ugradi pravilno može doći do smanjenja njezine učinkovitosti.

Iako kamena vuna postaje sve popularnija i češće se koristi, još uvijek je stiropor prvi izbor većine investitora. Ako su vam prioritet cijena i brza ugradnja, tada je stiropor bolji izbor. Ukoliko želite bolju zvučnu izolaciju, vatrootpornost i ekološki prihvatljiv materijal, kamena vuna je bolja opcija. Dakle, na investitoru je da odluči što mu je važno – dugoročnost i energetska učinkovitost ili niži trošak i brža ugradnja.

S obzirom na globalne trendove – održivost, energetsku učinkovitost i sigurnost, kamena vuna ima sve veće šanse za dominaciju tržištem izolacijskih materijala u budućnosti. No, stiropor će i dalje biti vrlo prisutan na tržištu, posebno u projektima koji imaju niži budžet ili manju potrebu za vatrootpornošću i zvučnom izolacijom. Dakle, u budućnosti će se korištenje kamene vune povećavati, no stiropor će i dalje biti prisutan u većini komercijalnih i stambenih objekata.

Stiropor, vuna i oprema

Foto: Freepik

U Izolirkinom Edukacijskom centru za majstore krenuo je novi niz kasnoljetnih radionica i već na prvoj, koju su vodili stručnjaci iz Ceresita, bilo je natprosječno puno pitanja iz prakse. Očigledno je tema u okviru koje su se edukatori koncentrirali na završne radove na fasadama – u ovom trenutku naprosto broj 1.

Najprije su prezentirali poliuretansko ljepilo za stiropor i druge termoizolacijske ploče koje se primjenjuje na podloge kao što su drvo, beton, bitumen, pocinčane ploče, keramičke ploče, OSB ploče ili staklo. Ljepilo se može koristiti na temperaturama do -10°C, ali je uvijet da podloga nije zaleđena, odnosno da je ljepilo prije uporabe bilo na sobnoj temperaturi.

Jače je i čvršće od klasičnih cementnih ljepila, ali je važno pravilno rasporediti smjesu na podlogu, otprilike dva centimetra ljepilo treba biti udaljeno od svake strane ploče i širina namaza treba biti minimalno dva centrimetra. Neki su majstori na praktičnoj edukaciji probali štedjeti na materijalu, pa je trebalo popravljati. Dakle, treba se držati pravila 2 i 2 centimetra.

Polaznici su dobili uvid i u koristan rad sa šablonama koje olakšavaju nanošenje završnih slojeva koji imitiraju zid od cigle, betona, drveta, kamena ili granita. U praktičnom dijelu edukatori su na zid nalijepili jednokratnu šablonu idealnog rasporeda cigala u zidu i zatim pokazali kako se nanosi materijal. Potrebno ga je u dva sloja utiskivati u šablonu, a majstori koji su isprobavali preporučene tehnike konstatirali su kako im je materijal – super.

Još bolje, ako ne potroše cijelo pakiranje, dovoljno je da masu prekriju najobičnijom kuhinjskom folijom i kasnije kad ju ponovo otvore onda će odmah biti spremna za uporabu. Također, prezetirane su i tehnike intervencije špahtlicama po nanešenom završnom sloju i vizualni su rezultati doista bili impresivni. No, najbolji efekt su postigli kad su odlijepili jednokratnu šablonu i kad je na fasadi ostao samo završni materijal, odnosno zid sa savršeno izvučenom i čistom geometrijom praznina između imitacije cigala.

Dodatno, naročito je fascinantan rad sa smjesom putem koje je moguće raditi imitacije većih ploha koje, nakon bojanja, nalikuju drvenim oblogama, i to u bojama kakve poželite. Prema interesu majstora koji su se nudili i osobno sudjelovati u prezentaciji bilo je jasno zašto je to trenutno Ceresitov proizvod koji se u Hrvatskoj najviše traži.

Uglavnom, prah se miješa s vodom, potom se nanosi i zagladi na zidu, pa se u konačnici koristi silikonska šablona za utiskivanje reljefa drvenih godova. Genijalno i jednostavno. Nakon što se reljef osuši ide bojanje, a tijekom te faze moguće je nanositi, miješati i kombinirati tonove po vlastitom izboru što onda dovodi do doista impresivnih vizualnih rezultata.

Majstor se prilikom rada koristi samo jednom šablonom kojom može utiskivati godove na oko 130 kvadrata površine, nakon toga se šablona istroši. Da bi se dobili posebni efektni, šablonu treba koristiti na način da se svaki sljedeći red počinje od druge pozicije ili se okreće naopako ili već kako odgovara autoru reljefa. Potrebno je boju nanositi u dva sloja, a da bi bila postojana prvu ruku je potrebno nanositi deblje.

Prezentirana rješenja čine se jednostavnima za upotrebu u svakodnevnom poslu i baš su zbog toga izmamila stvarno veliki broj komentara, svi su željeli probati, uključiti se i dati svoj doprinos. A najviše se to pokazalo prilikom bojanja reljefa s imitacijom drveta. Praktički nije bilo majstora koji se u toj tehnici nije okušao. I svima se činilo da im taj posao ide od ruke i da je svaki pojedinačni finalni uradak bio iznad očekivanja. Dakle, vrijedilo je doći na edukaciju.

Foto: Komarilos