Šarena škola u Industrijskoj četvrti – tako možemo nazvati OŠ Augusta Šenoe u Drinskoj ulici, budući da je ovih dana cijelo pročelje ustanove dobilo veliki umjetnički  mural. Osim što prekrasno izgleda, mural šalje i važne poruke učenicima, ali i svima koji prolaze pored škole.

Poruke o mentalnom zdravlju, prirodi i tehnologiji i emocionalnoj inteligenciji oslikane na pročelju pravo su umjetničko djelo. Izradila ga je Udruga za kreativni razvoj Osijek, uz studente osječke Akademije za umjetnost i kulturu.

Ovo je drugi mural na pročelju škole. Prošle je godine izrađen prvi, a pozitivne reakcije učenika, učitelja i građana dovele su do ljepšeg i ugodnijeg prostora za sve – od onih koji školu pohađaju i u njoj rade, pa do prolaznika koji s oduševljenjem promatraju umjetničko djelo u službi obrazovanja.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Još su se u svibnju među građanima vodile polemike hoće li cijelo pročelje hotela Royal biti žuto, ili će donji dio biti u nekoj drugoj boji. Konačno su razmontirane i donje skele i sada se jasno vidi da je novi Royal žute boje!

Višemjesečni radovi na obnovi pročelja konačno su gotovi, pa je sada već jasno da je ova ljepotica potpuno promijenila vizuru Korza. Osim pročelja, cijela se ova zgrada obnavlja pod konzervatorskom paskom, a investitori najavljuju kako na ljeto kreće druga faza radova, odnosno uređenje dvorišnog dijela u Šamačkoj ulici gdje će biti dva ugostiteljska objekta, restoran, vrt i terasa.

HOTEL ROYAL Na ljeto kreće uređenje dvorišnog dijela, bit će tu kafići, restoran i terasa

Foto: Komarilos

Velike uspjehe ostvarili su članovi Kickboxing kluba „Sveti Duh“ iz Osijeka na prvenstvu Hrvatske u full contactu za mlađe i starije junior(k)e, te seniore, održanom u Omišu. U konkurenciji 120 natjecatelja iz 23 hrvatska kluba, u omiškom Ribnjaku, našla su se i petorica osječkih seniora i sva petorica pomela su suparnike ne izgubivši nijednu borbu. Ipak, osvojena su četiri prva mjesta i jedno drugo, jer su se u kategoriji do 71 kg našla braća Borna i Niko Bilandžić, sinovi klupskog lidera Tomislava, pa je dogovoreno da prvakom bude proglašen Niko, a viceprvakom Borna.

Državni prvaci postali su Niko Bilandžić, Filip Matić (do 75 kg), Antonio Krajinović (do 81) i Mikael Golubović (više od 91 kg), dok je Borna Bilandžić donio kući srebrnu medalju. Dakako, poslije doista blistave serije pojedinaca, Sveti duh je proglašen najboljim klubom prvenstva u konkurenciji seniora, a u sveukupnom poretku Bilandžićevim učenicima pripalo je drugo mjesto. Naime, u zbiru apsolutno svih rezultata, prednjačio je Pitt Bull Gym iz Splita.

Svi državni prvaci ’25 stekli su pravo nastupa na Svjetskom seniorskom prvenstvu ujesen u Abu Dhabiju.

Dakako, među sudionicima bit će nenadmašni osječki borac Krajinović, koji dominira hrvatskim ringovima još od 2018., a nakon lanjske pobjede u Nizozemskoj – planira i nove nastupe među profesionalcima u „Glory“ organizaciji.

– Nazire se već i nova profi borba, ali ne bih prejudicirao dok sve ne bude utanačeno, kazao nam je Krajinović. – Inače, u sjajnoj sam formi, nema ozljeda što je najvažnije, a Omiš je bio još jedno ohrabrenje jer do SP-a me čekaju novi mečevi na državnoj razini.

(Na glavnoj fotografiji: Tomislav Bilandžić (posve lijevo) s članovima Kickboxing kluba Sveti Duh)

Foto: Arhiva kluba

Osječko-baranjska županija danas (2. lipnja) slavi svoj dan i tim su povodom uručene i nagrade i javna priznanja zaslužnim pojedincima i institucijama. Županica Nataša Tramišak naglasila je kako se dodjeljuje šest najviših priznanja Osječko-baranjske županije, te kako su se ove godine osobito istaknuli pojedinci u sportu, tehničkoj kulturi i gospodarstvu.

– Ponosni smo na sve uspjehe i način na koji predstavljajte Osječko-baranjsku županiju – rekla je županica.  

Nagrade za životno djelo osvojili su Stevo Kuric (područje sporta i tjelesne kulture),  te Antun Šikić (područje tehničke kulture).

Dodijeljene su i Nagrade Osječko-baranjske županije kao javna priznanja za iznimna postignuća na području Županije u prošloj godini.

U području gospodarstva nagradu je dobila tvrtka Ricardo d.o.o. za trgovinu i usluge Darda, u području tjelesne kulture i sporta Donna Vekić za iznimna sportska dostignuća na državnim i međunarodnim natjecanjima, a posebice na olimpijskim natjecanjima, te Domagoju Duvnjaku za iznimna sportska dostignuća na međunarodnim natjecanjima u rukometu, a posebice na europskim i svjetskim prvenstvima. U području tehničke kulture nagradu je dobila Sanji Vidović za izuzetne uspjehe u stručnom i pedagoškom radu na tehničkom odgoju i obrazovanju djece i mladeži.

Stevo Kuric, dobitnik nagrade za životno djelo, naglasio je kako je sretan i ponosan na nagradu:

– Puno je tu rada, no kada pogledam sportaše i koliko oni moraju unijeti rada u rezultat koji osvoje, apsolutno nemam pravo ništa reći jer moj rad je malenkost naspram onoga koliko oni moraju unijeti svog rada u svoje rezultate.

Antun Šikić, također dobitnih nagrade za životno djelo, naglasio je kako je ponosan na visoku nagradu županije, a posebno se zahvalio Zajednici tehničke kulture Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka te Aeroklubu „Osijek“ u kojem je potekao kao dijete s 11 godina.

Foto: Osječko-baranjska županija

Iako književni kritičari i specijalizirani interpretatori u djelima Paule Rem pronalaze motive kojima će ju pokušavati otključavati kako bi ju pospremali u klasične ladice, ona i dalje neumorno surfa na asocijacijama iz stripova, animiranih produkcija, video igara i kino projekcija. Tim fantastičnim svjetovima, u kojima nove generacije najradije žive kroz sudbine svojih obljubljenih tamagoči avatara, Paula se kreće lakoćom kojom, primjerice, James Hetfield iz Metallice na svoj Master of Puppets privlači pažnju fanova eurovizijskog popa.

Generacijski gotovo neponovljiva, na jedinstven način dokumentira i istovremeno promovira sve dimenzije odrastanja u gradu (ili Zoni) koji uvijek ima isti problem kad ga s rubova počne obrastati korov. U četvrtak su na glavnoj pozornici Panonskog festivala knjige u Gradskom vrtu predstavili njezin zadnji roman „Kad se večernje sjene izdulje“, pa smo iskoristili priliku razgovarajući ostati duboko u tim sjenama.

* Tvojih šest dosadašnjih knjiga su fantastičarske, tako ih je nazvao Neven Ušumović nedavno na predstavljanju tvojeg romana Kad se večernje sjene izdulje (2024) u Istri. Premda se radnja odvija u drugim svemirima – možemo li vidjeti i naš panonski prostor u različitim dimenzijama?

– DIONIČARI (ZASAD) NISU UGROŽENI ŠIRENJEM KOROVA Hm, poprilično neočekivan komentar! Za prošli roman “U ime kapitala” imala sam na umu panonsko podneblje: radnja se odvija na lokacijama Osijek-Vinkovci-Zagreb-Beč-Vrbanja, a poplave uzrokuju djelomično obnavljanje Panonskog mora. Vrbanja se urbanizira te dobiva aerodrom i Spačva Mall… iako su na kraju ti nazivi promijenjeni: Osijek i Vinkovci stopljeni su u Grad, Vrbanja i Spačva u Selo, a Beč i Zagreb u Velegrad. No, za “Sjene”, ideja je bila drukčija. Radnja započinjeu Zoni, 600 000 km2 velikom teritoriju koji je uglavnom ravnica, pogodna za poljoprivredu, ali i za izgradnju gigantskih zgrada-gradova poput Kocke. Zona je nekad bila samostalna država, ali u tijeku hiperliberalizacije, pretvorbe država u korporacije, pripala je Europi Inc. Zbog spletki Menadžera i Glumice, koja je tada upravljala Zonom, teritorij je besplatno prepušten konkurentskoj Sjedinjenoj Asocijaciji Dioničara, čiji Referent nema pojma što bi sa Zonom, te ona propada. Nekad plodnim zemljištima obrasta toksični korov koji uništava sve pred sobom, a jedna od rijetkih očuvanih struktura je 2000 godina star Milenijski zid na brežuljku u glavnom gradu. Zona graniči s Europom Inc. i s Blistokom. Između Europe Inc. i Sjedinjene Asocijacije Dioničara je more, stoga Dioničari (zasad) nisu ugroženi širenjem korova. Mislim da to daje sliku o zemljopisu prostora. Korov počinje prelaziti granicu Zone i ulazi u Europu Inc., trujući stanovnike, zbog čega Direktor započinje misiju ekološkog čišćenja Zone, s kojom se ne slažu zeleni aktivisti… je li Zona zemljopisno slična Panoniji? Pa, pretpostavljam da se može gledati i na taj način, iako to nije bila izvorna namjera.

* Već su u kritikama višekratno podvlačili da si najmlađa spisateljica svoje generacije, što je uz prvu knjigu Četiri dimenzije pobune (2009.) bilo vrlo uočljivo. Kako je došlo do tih prvih dviju knjiga, s obzirom da si još išla u osnovnu školu, a Sjenjak bio središte tvojeg životnog svemira?

– PLANET KOJIM VLADA CAJKAROŠICA Prvu knjigu započela sam pisati nakon gledanja filma “Sharkboyand Lavagirl 3D” (2005). Osmislila sam izgled likova – još uvijek imam te crteže – no bilo je minimalno deset stranica samo s natuknicama o mogućem slijedu romana. Tada sam zamislila roman strukturiran nalik na igricu u kojoj tri junakinje prelaze različite levele. No, nakon raspisanih 40 stranica, bile su pokrivene tek prve 3-4 natuknice. Shvatila sam da je ideja previše opsežna pa sam u tom trenutku napustila pisanje. U 2009. godini, za vrijeme nekih praznika odlučila sam ispisati taj roman, uz nekoliko prilagodbi. Umjesto različitih levela, radnja će se izmjestiti u četiri vremenske i prostorne dimenzije (sadašnjica: 2008. godina, 1983. godina na turneji s Metallicom, dvorac u 17. stoljeću i planet Rozie, na kojem cajkarošica Valiena provodi turbofolk diktaturu…). Tri tinejdžerice nalik na Powerpuff Girls bore se protiv turbofolk zombija (koji su doslovno zombiji), ali ne samo umjetnošću, nego i supermoćima: ledom, vatrom i vodom. Vizualno sam te prostore zamislila nalik na one u “Sharkboy i Lavagirl”, u nadi da će Robert Rodriguez po mom romanu snimiti film… haha… zamislila sam Lily Cole kao Vatrinu, njena crvena kosa zapela mi je u filmu Terryja Gilliama “Imaginarij Doktora Parnassusa” (2009.), zatim Paris Hilton kao Leddy, ona je 2006. objavila pop-album pa se činilo kao da će graditi glazbenu karijeru, te Lindsay Lohan kao Vodinnie i Rachel McAdams kao Valienu, one su bile zvijezde teen filma “Mean Girls” (2004.). A gdje je tu Sjenjak? Pa, možda u onim svakodnevnim fragmentima, prije nego što počne “prava” radnja. Moment kad Winnie, zvana Vodinnie, odlazi u podzemni Konzum kupiti čokoladu, a tamo ugleda neobičnu vatrenokosu curu koja kupuje Red Bull (jer u Denveru ne prodaju energetska pića tinejdžerima…). Zapravo je bilo obrnuto, ali za radnju bila je potrebna neka veća trgovina u kojoj će se Vodinnie upoznati s Vicky Burn i Linom Ice, a.k.a. Vatrinom i Leddy. Drugi roman sličan je prvom, osim što se sukob između rocka i turbo-folka pretvara u sukob različitih društvenih ideologija, a događaji ne teku paralelno – nego su te četiri dimenzije jasnije razdvojene.

* Kakvo je tvoje iskustvo iz desetak knjižničnih susreta na kojima si predstavljala svoj najnoviji roman Kad se večernje sjene izdulje? Je li tamošnja publika već čitala tvoje ranije ili i ovu knjigu? Što kažu?

– PUBLIKA KOJOJ JE KLJUČNO TKO JE SPONZOR Pitanja i komentari mladih čitatelja često su bili usmjereni na peritekstualnu dosjetku – naime, na nekoliko mjesta u romanu piše Sponsored by CoolEx, ili se tekst spontano pretvori u reklamu. To je ih je zaintrigiralo! Bacili su se na istraživanje i doznali da postoji američka firma s tim nazivom – pa su me upitali je li to sponzor romana. Također su me pitali je li Konzum sponzor za U ime kapitala, jer se radnja okreće oko firme s nazivom Consoom. Dakle, nije! CoolEx mi se svidjelo kao naziv za kremu koja hladi kožu i štiti od toksičnog korova, a Consoom je nekakva generička riječ koja označava konzumiranje. Što se tiče iskusnih čitatelja, stručnjakinja za distopiju Jelena Pataki Šumiga na Panonskom festivalu otvorila je neke posve nove mogućnosti za interpretiranje, na primjer, lik Glumice kao personifikaciju umjetnosti.

* Ovaj novi roman je, upozorava dosadašnja kritika, naslonjen već naslovno na biblijske punktove, a deset podnaslova donose i pravu poslasticu kino projekcija, od Tarkovskog nadalje?

– IDEJA PREMA KOJOJ POSTOR POSTAJE LIK Da, naslov je referenca na rečenicu iz knjige Jeremija, kojom se babilonski egzil predviđa kroz distopijske i postapokaliptične prizore. Roman se također naslanja na filmove, prvenstveno Tarkovskog, čijih nekoliko filmova referira mistični teritorij Zone, o kojemu se ne saznaje ništa– osim da se tamo odvija rat, da je područje opasno i da mu se ne smije prilaziti! Sjene se mogu promatrati i kao spin-off filmova Tarkovskog, pretpostavljam, haha… u smislu da se nadograđuje priča o prostoru Zone na kojem se odvijaju neobične stvari. Tarkovski se naslanja na distopijsku prozu, ali ju obrađuje na specifičan način, tako da prostor postaje gotovo lik. To je bila ideja i u Sjenama, prostori koji su u interakciji s okolinom i čini se kao da komuniciraju. Tu su još neki filmovi: Kocka, kanadski niskobudžetni film, snimljen u jednoj prostoriji, a koji je stekao apsolutni kultni status; Mašinist, psihološki film koji se bavi odnosom između čovjeka i stroja, a prema je oblikovan jedan od protagonista Sjena; zatim Nulti teorem već spomenutog Terryja Gilliama te Jakovljeva ljestvica i Apokalipsa danas zbog ratne tematike. Također Laibachova pjesma prema tekstu njemačkog socijalista Heinera Mullera, o travi koja raste preko granice: “Immerneuwächst Gras über die Grenze”.

Foto: Privatna arhiva