Connect with us

Lege

ZORAN TADIĆ – LEPTIRIĆ Često je u život vraćao sportaše nakon teških ozljeda i operacija

Zaposlenik Policijske uprave u Osijeku pamti 1995. kad je na Vojnim igrama u Pekingu sve nadmašio u bacanju kugle

Objavljeno

.Dana

Postoje ljudi koji su odavno zaslužili svjetla medijskih reflektora, pa ipak, možda i zauvijek ostanu nekako što se kaže „ispod radara“. Jedan od njih nedvojbeno je Zoran Tadić, čiji je životni opus zaslužio i opisivanje i kandidaturu za neku od nagrada u rodnom Osijeku. Ovaj put, nećemo spominjati sve Zoranove zasluge za besprijekorno obavljanje zadaća na radnom mjestu inspektora zaštite od požara i tehnoloških eksploziva u MUP-u, gdje radi od 1994. odmah nakon skidanja vojničke odore koju je ponosno nosio od 1991. u aktivnom sastavu ZNG RH. Jer, čovjek kojemu se sport uvukao pod kožu još tijekom školovanja (donjogradska OŠ „Sara Bertić“, sada „Ljudevita Gaja“, pa po dva razreda u EMŠC-u i grafičkom smjeru „Ruđer Bošković“) zvanje profesora politehnike stekao je diplomiravši na Pedagoškom fakultetu u Osijeku u vrijeme kad je već bio itekako poznat u osječkom sportu.

U vrijeme odrastanja Zoran je prvo učio vještine karatea u Kanditu, kod čuvenog Bele Laknera, da bi ga kasnije rukometni entuzijast Zdravko Marčetić zaintrigirao za rukomet namijenivši mu ulogu „srednjeg vanjskog“. Ali, kad je 1982. u drugom razredu „Emše“ na školskom prvenstvu skočio u dalj 6,68 m (srušivši pritom školski rekord kasnijeg državnog reprezentativca Lahora Marinovića!) i 190 cm u vis – njegov je život krenuo u sudbinski određenom smjeru!

– Na nagovor prof. Đorđa Mrđenovića, počeo sam trenirati u AK Slavonija, kod legendarnog Miljenka Raka koji je u meni prepoznao talentiranog atletičara. S obzirom na osobne predispozicije i vrijeme provedeno u rukometu, dobro sam bacao i koplje što me predodredilo za klupskog desetobojca s trenerom Duškom Jeremićem – priča Zoran.

I tako je sredinom osamdesetih zapažen prvo na državnom prvenstvu, da bi 1987. postao viceprvak Hrvatske u višeboju kad su mu mediji i nadjenuli nadimak Leptirić, budući da je, sa 192 cm visine i tek 84 kg težine, bio tjelesno neusporedivo skromniji od svih konkurenata. No, djelomice mu je to bila i prednost jer je skakao u vis 2,08, najviše od svih. Atletski svestrani Tadić triput je bio prvak Hrvatske (1986. – 1989.) zauzimajući jedno od prva tri mjesta na državnim prvenstvima u bivšoj Jugoslaviji. Povratka više nije bilo, atletski svijet i želja za stjecanjem što više spoznaja o sportu počeli su ga sasvim obuzimati, trebalo je učiti, prikupljati stručnu literaturu koju su u to vrijeme mnogi zanemarivali, a Zoranu su posta(ja)li blago, koje je kasnije itekako (is)koristio.

– Od prve stipendije počelo je moje prvo sportsko obrazovanje kad sam kupio literaturu „Sportska medicina“ čuvenog dr. Radovana Medveda i suradnika. Potom sam pisao i britanskoj ambasadi u Zagrebu  tražeći pomoć za daljnje stručno obrazovanje, pa sam i tako obogatio stručnu literaturu u mojoj knjižnici. No, još sam bio aktivan višebojac, karijeru zaključio 1990. u slovenskom Kranju, gdje sam zauzeo treće mjesto. Tada je u našem klubu bio još jedan talentirani višebojac Siniša Rašić, a kojeg je trenirao visaš-rekorder Novica Čanović.

No, radeći u Policijskoj upravi posao usko povezan s vatrogastvom i sigurnošću, u slobodnom vremenu vraća se, kaže, „sasvim slučajno“ atletici nastupivši ljeta 1994. na Vojnim igrama vojne policije u Osijeku.

– Za nastup me je a da to nisam ni znao, kad je čuo da sam zaposlen u Policiji, prijavio kolega Ivan Konjik, također nekad vrstan trkač-atletičar iz atletike. Štoviše, „priznao“ je da su me među sudionike „rukom nadopisali“. Osvojio sam prvo mjesto u petoboju i predložen za reprezentaciju MUP-a RH za Međunarodne igre u Pekingu i to u disciplini „pentatlon“: 300 m plivanje, pištolj 25 m, kugla, dalj i 3 km.

S kolegama u Pekingu

1995. Tadić je, u sastavu reprezentacije Hrvatske, na Igrama u Pekingu nastupio u disciplini „pentatlon“ i sve nadmašio u bacanju kugle. Na to je posebno ponosan.

Sve, sve, rekao bi netko, ali – atletika! Tadić je 1994. postao trener u matičnom AK Slavonija, gdje mu je najveće priznanje pripalo 2019., kad je proglašen najboljim trenerom kadeta u RH na temelju ostvarenih rezultata u reprezentaciji s pet atletičarki.

– Moje atletsko obrazovanje nikad nije stalo, jer su se u našem klubu izmjenjivali mnogi treneri, a najveći utjecaj na mene imali su Bugari Dimitar Dimitrov i Georgi Draganov, dok su Ukrajinci Vavrikievič i Čerednjičenko bili kraće i nisu na mene ostavili dublji trag, ali sam zato dobio literaturu sa sportskog sveučilišta u Moskvi. Prijatelj Rašić javio mi se iz Australije, gdje mu je sin postao reprezentativac na 100 m i kao 16-godišnjak istrčao odličnih 10,80. Put ih je doveo do Charlija Francisa, osobnog trenera Bena Johnsona, pa je svježa literatura stigla i iz Kanade.

Tako se Zoran Tadić usavršavao iz dana u dan, iz godine u godinu što se pročulo među osječkim klubovima i sportašima, koji su poželjeli njegovu suradnju, ustvari pomoć.

– Trenirajući atletičare paralelno sam pomagao i drugim klubovima kao i pojedincima, a najviše nogometašima budući da su godinama bili najbliži atletskoj stazi u Gradskom vrtu, te sam službeno 1997. angažiran u NK Osijek kao kondicijski trener u vrijeme Milana Đuričića, te surađivao i s pokojnim dr. Krunoslavom Krstićem koji je kontrolirao zdravlje nogometaša i pozitivno ocijenio moj osobni rad prepoznavši vidljiv napredak i dobar rezultat kroz obavljena testiranja. Uska suradnja s nogometašima nastavljena je i kad su treneri u NK Osijek bili Zdenko Kurtović, Davor Rupnik, Dino Skender, Ivica Kulešević, Tihomir Rudež i Vlado Bilić. Bio sam suradnik i sa sportašima koji su danas u sportu kao treneri: Hrvoje Kurtović, Dražen Vidović, Goran Ljubojević, Stjepan Vranješ, Mario Mijatović, Igor Budiša, Petar Krpan, Marko Babić, Ronald Grnja, Karlo Primorac…

O Tadićevoj svestranosti i nevjerojatnoj volonterskoj aktivnosti pohvale će izreći i treneri raznih klubova i sportova, kao što su Damir Voloder  (KK Vrijednosnice Darda), Vanja Jakšetić (ŽOK Osijek), Vedran Ćurak (ŽRK Osijek), Marin Smoje  (MNK Osijek Kelme), Zvonimir Kolak (ŽNK Osijek), Matej Matković (BK Osijek), te treneri u Plivačkom klubu Osijek-Žito i Osijek Cannons.

Zanimljivo je, međutim, najnovija Zoranova epizoda u NK Osijek:

– Na poziv Marina Skendera ušao sam u Školu nogometa NK Osijek i u Gradskom vrtu pomagao u radu s najmlađima, ali ta naša suradnja nije dugo trajala. Nakon šest mjeseci, djelomice iz obveza prema obitelji, a još više zbog spoznaje da se moja vizija  razvoja mlađih kategorija bitno razlikuje od uhodane vizije kluba! Ostalo je, potom, vremena za pomoć Kreši Tomasu i Andreju Becku u MRK Osijek gdje sam pomagao u pripremama za novu sezonu 2021., a onda sam se odazvao pozivu Ivana Kosa da 2022. sudjelujem kao trener-savjetnik u razvoju rezultata paraatletičara Marina Županovića u disciplini bacanja koplja (600 grama). U radu je značajno pomogao i trener Krešimir Dumančić koji ga prati gotovo na svako natjecanje. 

Oni koji pozorno prate osječku sportsku scenu, nedvojbeno, zamijetili su da najbolji osječki paraatletičar sustavno napreduje u bacanju koplja, u čemu, razvidno, značajnu ulogu imaju spomenuti trener Dumančić i Tadić.

Danas surađuje s nezaustavljivim Marinom Županovićem

– Kao osoba Marin je vrlo marljiv, inteligentan, duhovit , nasmijan i susretljiv i zadovoljstvo je raditi s njim – u dahu će Zoran. – Čak šest puta je 2023. rušio državni rekord a ove godine, uz činjenicu da je potvrdio prvo mjesto u državi, zauzeo je šesto mjesto na paraatletskom SP-u u japanskom Kobeu. Njegovi dobri rezultati plod su njegova discipliniranog i iznimno motivirana rada, s tim što najveće zasluge za to što je Marin tako dobar bacač idu supruzi Snježani Županović, koja je uvijek uz njega i brine se o njegovom zdravlju. Za one koji to ne znaju, Marin ima kategoriju klasifikacije sportaša u paraatletici F54, odnosno kategoriju 51-57 što pokrivaju sportaši u kolicima s različitim stupnjevima oštećenja kralježnice i amputacije. Za 2025. planiramo rezultat oko 25 metara što bi za njega i sve nas oko njega bila kruna dosadašnje uspješne suradnje i njegova vrhunskog sportskog ponašanja.

Zoranu su se često obraćali sportaši u vrijeme rehabilitacije, poslije teških ozljeda i kirurških zahvata, pa ih je Leptirić znanjem i angažiranjem vraćao u život. Niže, u tom kontekstu, imena Pavličića, Šorše, Ljubojevića, Krpana… I još samo ovo:

– Dolazili su mi često i studenti kineziologije, kako bih im pomogao uoči ispita u tehničkim atletskim disciplinama.

Zoran Tadić je, dakle, iznad svega osoba spremna i sposobna pomoći svima koji su u potrebi!

Posjetio je i slavni Kineski zid

PIŠTOLJ MI NIJE TREBAO! Na testiranju za odlazak u Peking, Zoran je u Zagrebu apsolvirao sve osim pištolja u ATJ Lučko, gdje je boravio i pripremao se s djelatnicima specijalne policije. Iznenadili su se da kao vojnik ne zna pucati iz pištolja. Tadić im je tom prilikom odgovorio:

– Ma, pucao sam iz nečeg drugog, RPG7, osa, zolja, PM 34, PM55, PM84, AP M70, pa mi pištolj nije ni trebao!

Dakako Zoran je aludirao na aktivnost u Domovinskom ratu, poslije čega su mu uz odobrenje ministra Ivana Jarnjaka nabavili i pištolj i streljivo za treninge u Osijeku gdje je na Pampasu upoznao i danas dobrog prijatelja Vjekoslava Vučemilovića.

Za pripreme u plivanju tada je morao odlaziti u Bizovačke toplice koje onda nisu imale kupalište Aquapolis nego samo lječilišne bazene.

– Padao je snijeg, napolju -18 Celzijevih, a od sumpora u bizovačkom bazenu me boljela glava pa sam prešao na Dravu. Dobio sam i odijelo.

Foto: Privatna arhiva

Lege

JUG 2 Počela prva faza uređenja Bajera, bit će ovo rekreacijsko središte cijeloga grada

Radovi će se izvoditi u četiri faze, a vrijedni su 1,4 milijuna eura

Objavljeno

.Dana

Objavio

Počela je prva faza uređenja jugovskog jezera – Bajera čišćenjem i izravnavanjem terena. Potom slijedi uređenje plaže, koju će urediti Hrvatske vode, a zatim će se krenuti i da uređenjem pješačkih i trim staza te izgradnjoma parkirališta s 52 parkirna mjesta.

– Uredit će se i dječja i sportska igrališta, opremiti prostor roštiljima tako da će Bajer postati sportsko-rekreacijsko središte ne samo Juga II, nego i cijeloga grada – naglasio je gradonačelnik Ivan Radić koji je danas obišao radove.

Radnici Unikoma krenuli su s čišćenjem terena, a direktor Igor Pandžić najavio je kako će na jesen započeti druga faza uređenja Bajera u koji će napraviti sportska igrališta, dok će se u trećoj fazi graditi spojna cesta na dva ulaza, budući da će Bajer u budućnosti biti ograđen. U četvrtoj fazi radit će se trim staza i šetnica oko jezera.

Željko Kovačević, direktor Hrvatskih voda, VGO Osijek rekao je kako će se s izmuljenjem malog bajera krenuti krajem kolovoza ili početkom rujna ove godine.

Radovi na uređenju Bajera, odnosno sve četiri faze uređenja koštat će oko 1,4 milijuna eura.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Nastavi čitati

Lege

BRAVO! Veronika Lemishenko prvu nagradu na svjetskom natjecanju harfista donijela u Osijek

Ukrajinka Lemishenko prva je harfistica HNK-a u Osijeku

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nakon dva dana polufinalnih nastupa i velike završnice s troje finalista, u nizozemskom je gradu Utrechtu završeno 9. svjetsko natjecanje harfista, a prvu je nagradu u Osijek donijela naša harfistica Veronika Lemishenko.

Lemišenkin program Riječi, zvukovi, misli istražuje teme psihološkog pritiska, ograničavanja prava, ponovnog povezivanja čovjeka s prirodom, utjecaja karantene, stvarnosti rata i dubokih promišljanja o ljubavi, smrti i vječnosti. Prva nagrada uključuje 5000 eura i kontinuiranu podršku personaliziranog programa skrbi, treniranja i razvoja karijere, uključujući sesije s karijernim trenerom i mogućnosti nastupa između natjecanja 2026. i sljedećeg izdanja natjecanja 2028.

Lemishenko je umjetnička direktorica natjecanja i festivala Glowing Harpu rodnoj Ukrajini, prva harfistica HNK-a u Osijeku i međunarodna gostujuća mentorica na Kraljevskom konzervatoriju u Birminghamu (Engleska).

Ova sjajna glazbenica i dobitnica nagrada na međunarodnim harfističkim natjecanjima u Europi i Aziji, nastupa kao solistica, komorna glazbenica i orkestralna sviračica diljem Europe, Azije i SAD-a. Promiče ukrajinsku kulturu diljem svijeta i podržava mlade ukrajinske harfiste putem svoje dobrotvorne zaklade.

Foto: HNK u Osijeku

Nastavi čitati

Lege

BRANIMIR JUKIĆ Međunarodni šahovski majstor iz Osijeka odnedavno vodi Savez s 220 klubova

Prvi Osječanin na mjestu šefa hrvatskih šahista

Objavljeno

.Dana

Objavio

Hrvatski šahovski savez dobio je početkom ožujka ove godine novog predsjednika. Naime, dosadašnji dopredsjednik Branimir Jukić, šahovski međunarodni majstor promoviran je u čelnog čovjeka Saveza koji u 220 klubova skrbi s oko 5.500 registriranih članova.

Važno mjesto u Jukićevom životopisu, uz šahovsku, zauzima uspješna poslovna karijera, jer je iza njega, kao diplomiranog ekonomista, dugogodišnja karijera u bankarskom sektoru na rukovodećim pozicijama.

– Cijeli život vezan sam uz Osijek, ovdje sam ostvario poslovnu i šahovsku karijeru. Šahom sam se aktivno bavio cijelu svoju mladost do okončanja fakulteta kad sam profesionalnu karijeru pretpostavio aktivnom igranju šaha. Blizu 30 godina radim u bankarskom sustavu i u tom periodu obnašao sam više menadžerskih funkcija u instituciji u kojoj radim gotovo cijelu svoju karijeru. Unatoč činjenici da je posao koji obavljam zahtjevan, uvijek sam nalazio vremena za šah, pa sam u nemogućnosti aktivnog nastupanja na turnirima, bio prisutan i kroz angažman u vođenju kluba i u Hrvatskom šahovskom savezu. Na Izbornoj skupštini Hrvatskog šahovskog saveza, 8. ožujka jednoglasno sam izabran sam za predsjednika.

* Nikome iz Osijeka to do sada nije uspjelo, kakav je osjećaj?

– Biti predsjednikom nacionalnog sportskog saveza je, prije svega, izuzetna čast,
kruna moje šahovske karijere izvan ploče. To je, ujedno, i velika odgovornost jer je Hrvatski šahovski savez osnovan još prije 114 godina i član je Hrvatskog olimpijskog odbora. Savez je prije nešto više od godinu dana preuzeo Tomislav Ćorić, sada potpredsjednik Vlade RH i ministar financija i to u izuzetno teškoj situaciji, kad je HOO ukinuo financiranje zbog nezakonitog poslovanja, kad je  njegov prethodnik ostavio velike financijske dugove pa je gašenje Saveza bilo samo pitanje vremena. No, u kratkom roku Savez je počeo redovno funkcionirati, dugovi su gotovo u cijelosti sanirani, pa sam svjestan očekivanja koje hrvatska šahovska javnost u novom mandatu ima od mene i aktualnog Izvršnog odbora. Da, prvi sam Osječanin koji je na čelu krovne šahovske organizacije u Hrvatskoj i jedan od samo nekoliko sugrađana koji su dobili mandat predsjednika nekog nacionalnog sportskog saveza.

* Koliko dugo igrate šah?

– Igram od svoje devete godine, u karijeri sam nastupao za osječke klubove Metalac, Mursa i FERIT, zagrebački PTT te za SK Solingen u njemačkoj 1. i 2. Bundesligi. S 22 godine osvojio sam titulu međunarodnog majstora, a od najvažnijih uspjeha izdvajam drugo i treće na kadetskom prvenstvu bivše države, više kadetskih i juniorskih titula na prvenstvima Hrvatske, kao i tri titule momčadskog prvaka Hrvatske kao član naših klubova Mursa i FERIT, najbolji pojedinačni rezultat u nastupu za Mursu u polufinalu Europskog kupa. Nije mi žao što, zbog poslovne karijere, nisam uspio dostići najviše šahovsko zvanje, titulu velemajstora. Šah mi je dao puno toga, ispunjava me i dalje i zaista nema razloga žaliti za propuštenim zadovoljan sam zvanjem međunarodnog majstora.

* Kakav je Vaš status u osječkom šahu?

– Trenutno sam predsjednika Šahovskog kluba FERIT – Osijek i član Izvršnog odbora Gradskog šahovskog saveza. Pritom moram naglasiti da stanje u osječkom šahu nije bajno, ali ima zaista dugu tradiciju i možemo se ponositi svim dosadašnjim uspjesima. Najjači osječki šahist nesumnjivo je bio velemajstor Krunoslav Hulak, a drugi Osječani koji su se okitili najvišim zvanjem su Nenad Šulava, Dražen Sermek i Ivan Leventić. Nažalost, Hulak i Šulava su nas prerano napustili, ali njihov doprinos razvoju i popularizaciji osječkog i hrvatskog šaha ostaje trajan.

* Možete li ocijeniti aktualni trenutak osječkog šaha?

– Podrška lokalne samouprave nije nam dovoljna za realizaciju svih projekata i kao posljedicu imamo izostanak značajnijih pojedinačnih i momčadskih rezultata posljednjih godina. Na osječkoj šahovskoj sceni trenutno nema pojedinaca koje bi mogli izdvojiti po ostvarenim rezultatima. Najuspješniji klub i nositelj kvalitete je FERIT – Osijek, a vrijedi izdvojiti i aktivnosti klubova Damin gambit i Višnjevac u domeni šahovskih škola s najmlađim šahisti(ca)ma.

* Kako promišljate ulogu šaha u stvarnosti i u doživljaju novih generacija?
– U teoriji se šah definira kao spoj više disciplina, o njemu se govori kao o znanosti, umjetnosti, sportu, odnosno simbiozi svega navedenog. Osobno me fascinira činjenica kako zaokuplja ljudski um stoljećima i, unatoč tome što je na neki način ograničen brojem figura i poljima, i dalje predstavlja neiscrpan izvor ljudskoj inspiraciji! Ono u što sam siguran, i što je znanstveno dokazano, šah je sredstvo koje pomaže mladima u razvoju kognitivnih sposobnosti, oblikovanju karaktera, strukturiranom razmišljanju, donošenju odluka u različitim okruženjima.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

Analit

POKLON Osijek daruje ukrajinskom Žitomiru dva stara tramvaja, a donirat će ih još četiri

Tramvaji su u voznom stanju i na ulicama ratom zahvaćenog grada vozit će još dugi niz godina

Objavljeno

.Dana

Objavio

U ožujku prošle godine, nakon više od 40 godina u Osijek su stigli prvi niskopodni tramvaji. Veći, sigurniji, udobniji i prilagođeni osobama s invaliditetom, 10 ih je već na ulicama, dok će od veljače iduće godine početi stizati još 10 novih. Tako će cijela tramvajska flota biti obnovljena s ukupno 20 vozila.

Paralelno s 10 novih tramvaja ulicama voze i stari tramvaji, a Grad Osijek je odlučio dva takva tramvaja ’68 i ’72 godište, koji su 2005. prošli potpuni remont i u voznom su stanju, donirati ukrajinskom gradu Žitomiru.

– Uz posredstvo hrvatskog veleposlanstva u Ukrajini odlučili smo rashodovati te tramvaje i donirati ih Žitomiru. Tramvaji u potpunosti zadovoljavaju potrebe ukrajinskog grada koji, na žalost, trpi velike ljudske i materijalne gubitke. Ovim  činom želimo pokazati da Osijek nije zaboravio humanu i svaku drugi pomoć koju smo dobivao za vrijeme Domovinskog rata. Želimo pokazati građanima Žitomira da nisu sami, želimo ih poslati poruku snage i ohrabrenja – rekao je gradonačelnik Ivan Radić.

Tramvaji su rashodovani, ali će na ulicama Žitomira voziti još dugi niz godina. Kako su rashodovani, Grad nema nikakve financijske obaveze, ne plaća PDV, samo trošak transporta od 10.000 eura.

Kada u Grad počne stizati novih 10 niskopodnih tramvaja, Osijek će Žitomiru donirati još četiri stara tramvaja, dok će dva do tri stara vozila ostati u Gradu za uspomenu.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Analit

GADNO SMRDI Šetači kod bajera na Jugu 2 primjećuju da uz obalu ima uginule ribe

Iz ŠRK “Jug 2” kažu kako je riječ o ostacima od poribljavanja te da se ne radi o pomoru ribe

Objavljeno

.Dana

Objavio

Rijetki ribiči na obalama bajera na Jugu 2 škrto progovaraju kako su uginule ribe uz obalu bajera možda rezultat toga što je “voda loša, pa im nešto smeta”. A neki od njih misle kako su to “ove što se nisu dobro prilagodile nakon poribljavanja”.

U svakom slučaju šetači, od kojih neki guraju i kolica s malom djecom, kažu da na mjestima gdje se nakupljaju lešine uginulih riba gadno smrdi, a i da sve skupa jako ružno izgleda. Doista, ako prošetate stazama koje su bliže obali, na mjestima gdje se na površini vode mogu vidjeti uginuli primjerci težine između pola kilograma i jednog kilograma – doista teško možete proći, a da vas za nos ne štipa opaki smrad raspadajućeg ribljeg mesa.

Športsko-ribolovni klub „Jug 2“ brine o poribljavanju bajera, a godišnje se jezero poribljava s dvijhe tone ribe, uglavnom šarana i amura. Tomislav Gerovac, predsjednik kluba kaže kako su uginule ribe uz obalu ostaci ranijeg poribljavanja.

– Nije to puno ribe, to je možda 20-ak komada, a nešto smo već izvadili. Ne znam kakav je to problem?! Sve što dođe blizu obale mi povadimo, to je uobičajeno nakon poribljavanja. Voda je inače puna arsena i željeza i to jednostavno ne možemo izbjeći. Nema ni govora o pomoru ribe –rekao je Gerovac.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos

Nastavi čitati

Najlaćarnije