O secesiji u Osijeku i njezinom nizu u Europskoj aveniji naučiti možete i šećući gradom. Ako do sada niste primijetili, na uglu Henglove i Kapucinske ulice, a prije ulaza u Sakuntala park, nalazi se podest s maketama secesijskih građevina na aveniji.

Sjeverna strana Europske avenije jedinstveni je primjer niza reprezentativnih secesijskih kuća s predvrtovima u Hrvatskoj. Bogati secesijski ukrasi na pročeljima kuća i raznoliki oblici kovanih ograda čine skladnu i stilski jedinstvenu secesijsku cjelinu.

Uz makete je postavljen i popis s nazivima secesijskih kuća, te kratkim pojašnjenjem za svaku od njih. Tu su kuća Gillming-Hengl, kuća Povischil, kuća Nayer – inače prva kuća sagrađena u secesijskom nizu, te ostale.

Inače, rekonstrukcija Sakuntala parka bila je dio projekta prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija, u sklopu kojeg je obavljena revitalizacija i valorizacija secesijske kulturne baštine Osijeka i Subotice.

Ova maketa trajni je podsjetnik na secesijske vrijednosti grada pokraj kojih svakodnevno prolazimo.

Foto: Komarilos

Zanimljiv i kreativan video, kojim su željeli pokazati kako uistinu izgleda njihova školska knjižnica, napravili su učenici 2. b i 4. b razreda Osnove škole Svete Ane u Osijeku, koji su skupa svakodnevno u produženom boravku škole. Uz pomoć učiteljice Martine Tokić i knjižničarke Dore Sabo prikazali su malenu, skučenu knjižnicu od samo 23 kvadrata, koja iduće godine seli u veći prostor.

U novoj bi knjižnici voljeli imati nove knjige, police, više računala i više društvenih igara. Zbog toga su se i prijavili na kreativni natječaj „RTL pomaže djeci“ putem kojeg će ova TV kuća obnoviti pet osnovnoškolskih knjižnica.

Na natječaj je pristiglo 160 prijava, a pet škola koje skupe najviše glasova osvojit će nagradu za svoje učenike – lektirne naslove, informatičku opremu, društvene igre, potrošni materijal za radionice ili namještaj – odnosno ono što je školi potrebno i to u iznosu od 5.000 eura.

Osječka se škola iz centra grada tako našla u konkurenciji brojnih škola,  mahom sa zagrebačkog područja, stoga im je svaki glas bitan. Sve što je potrebno je minuta vremena i jedan klik te odabir OŠ Svete Ane u Osijeku za svog favorita.

Glasajte na ovoj poveznici.

Glasanje traje do 2. svibnja u ponoć, nakon čega će se zbrojiti glasovi i objaviti imena škola pobjednica. Bilo bi lijepo među njima iščitati i ime osječke osnovne škole Svete Ane!

Skenirajte kod, odaberite OŠ Svete Ane u Osijeku i dajte svoj glas!

Foto: Komarilos i arhiva OŠ Svete Ane

Južna tribina Opus Arene danas “gori”. Kohorta proslavlja svoj 36. rođendan, prvi put na novom stadionu. Prvi dio programa tijekom susreta NK Osijek i NK Istra obilježila je bakljada.

Foto: Komarilos

Novo priznanje stiglo je u Osijek. Arhitektonski ured Rechner Architects osvojio je BIG SEE Architecture Award 2024. za projekt i realizaciju zgrade Objedinjenog hitnog bolničkog prijema i Dnevne bolnice u kategoriji javnih i institucionalnih zgrada.

Ovo je već 21. Internacionalna nagrada/priznanje za ovaj osječki ured, a arhitekt Bruno Rechner ističe kako su u 33 godine rada i arhitektonskog projektiranja uvijek nastojali pomaknuti granice i podići razinu arhitekture, kako u njenoj funkciji, tako i u oblikovanju.

– Ova nagrada je priznanje struke za vrijedan i uporan rad, te motivacija u daljnjem  stvaranju  suvremene arhitekture – dodaje Rechner, ističući kako, i dok su stvarali ovaj projekt, osjećali su njegovu vrijednost.

BIG SEE Architecture Award je internacionalna arhitektonska nagrada koja promovira uspješna arhitektonska djela i njihov doprinos suvremenoj arhitekturi. Prezentacija projekta i dodjela nagrada održat će se u sklopu BIG Architecture Ljuljana festivala u svibnju.

Foto: Rechner Architects

Željeznica je najsigurniji i najudobniji prijevoz. Udobna sjedala. Mjesta za noge koliko hoćeš. Možeš se ustati, prošetati… U većini srednjeeuropskih gradova vlak gotovo da je dobilo bitku čak i nad avionskim prijevozom. Iz vrlo jednostavnih razloga. Naime, osim udobnosti i sigurnosti vlak ima još dvije velike prednosti: ne morate na kolodvor doći dva sata prije polaska kao što morate dolaziti na aerodrom i vlak vas doveze do centra grada. Jer se većina željezničkih kolodvora nalazi središtima gradova. A od aerodroma do središta većih gradova danas treba i sat vremena vožnje… vlakom.

Prvi je vlak u Osijek ušao 1870. Bila je to pruga koja je netom prije izgrađena i vodila je do Budimpešte. Postoji jedna anegdota zašto je tih davnih godina željezničko čvorište smješteno u Vinkovce, a ne Osijek. Kad su tadašnji gradski oci i osječki bogataši, koji su financirali cijelu stvar, vidjeli to glomazno metalno čudo koje riga ogromne količine čađi i dima u glas su zaključili da to treba ići što dalje od Osijeka jer ništa nije smjelo ugroziti čistoću zraka i osvježavajućeg ljetnog povjetarca koji je dolazio s Drave. I tako je Osijek, od tada pa do danas, ostao u slijepom crijevu željezničkog prometa.

Ipak, kakva-takva pruga je ostala i uvelike doprinosila razvoju Osijeka i Slavonije. Do tada se roba prevozila uglavnom rijekom. Dolaskom željeznice izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Slavonije je povećan. A i ljudi su počeli putovati. Studenti odlaziti na fakultete. Obitelji na ljetovanje i na more.

Željeznica je postala posebno popularna nakon Drugog svjetskog rata. Ceste još nisu bile izgrađene, automobili su bili rijetki, pa je željeznica bila glavni način prijevoza.

U vrijeme kada su hrvatski vlakovi još bili u sastavu tadašnjih Jugoslavenskih željeznica, 1990. iz Osijeka u Zagreb (preko Virovitice i Koprivnice) stizalo se za 3 sata i 20 minuta. Popularna “Podravka” vozila je studente, poslovnjake, ali obične ljude koji su rado išli do “metropole”.

Danas je na Podravkinim “leđima” ravno 54 godine. Taj poslovni vlak vozi od 1969. Poznata je bila po svom buffet vagonu gdje su se mogle pročitati novine, popiti jutarnja kavica ili osvježiti raznim pićima…

Danas taj vlak za Zagreb iz Osijeka kreće otprilike u isto vrijeme, ali stiže 2 sata kasnije. Dok su putnici nekada u 9,00 ujutro već gledali u spomenik kralja Tomislava ispred zagrebačkog kolodvora, danas će ga vidjeti tek nešto prije podneva. Danas vlak po voznom redu vozi 5 sati i 26 minuta, i to je u idealnim uvjetima. I to ako uhvatite ovaj jutarnji. Oni kasniji, koji kreću tijekom dana voze i po sedam i pol sati. Nerijetko i prvi i ovaj kasniji vlak stižu u Zagreb s popriličnim kašnjenjem. Iz šale Osječani danas kažu da je brže biciklom doći do Zagreba nego vlakom.

A vozni red prema drugim gradovima iz Osijeka je blagi užas. Do Budimpešte više ne možete vlakom. Pokušajte vlakom iz Osijeka doći, recimo, do Požege. Nemoguće. Do Vinkovaca danas vlak, samo da napomenemo, prugom koja je nakon Domovinskog rata obnovljena, vozi nekih 6 minuta brže nego 1870.!?

Hrvatska je potpuno upropastila svoje željeznice. Koje su joj usput budi rečeno ostale još od Austro-ugarske. Doduše nešto se u zadnje vrijeme i ulaže. Ali to sve uglavnom Osijek zaobilazi. Na velika zvona godinama se priča o nekakvom “Projektu Slavonija” koji Vlada “provodi” diljem Slavonije. Utrpalo se tu sve i svašta, ali ni milimetra pruge. Malo novije lokomotive. Udobniji vlakovi. Nešto. Ništa.

Auto-cesta je povezala Osijek sa Zagrebom. Još malo će biti gotova i dionica prema Mađarskoj. Ali što to vrijedi kad nam je autocesta najskuplja u Europi pa ju građani, osim za poslovna putovanja uglavnom ne koriste.

Vlak, Slavoncima kao i prije 150 godina treba normalan vlak. Brz i siguran. Trenutna prosječna brzina na slavonskim prugama je oko 50km/h. Ilustracije radi, parna lokomotiva Rocket, Roberta Stephensona iz 1829., koja je prometovala na željezničkoj pruzi između Liverpoola i Manchestera dostizala je brzinu od 48 km/h.

Ima dijelova pruge prema Zagrebu gdje vlak vozi 20km/h. Bicikl tu dobija bitku.

Dolaze izbori. Vjerojatno ste se naslušali svakakvih obećevajućih gluposti, ali niste ništa čuli o vlaku. Vlak kao da ne postoji. A kako bi se političari uopće i mogli sjetiti vlaka? Pa njih vozači vozaju u najnovijim limuzinama onim već spomenutim autocestama s najskupljim cestarinama koje ionako ne plaćaju iz vlastitog džepa.

Foto: Komarilos