C.Dananect with us

Lege

ODLIČNO Osječanka snimila seriju videa o sigurnoj igri i opasnostima koje se kriju u igračkama

Sara Muršić je edukacijski rehabilitator, a već osam godina živi i radi u Liverpoolu

Objavljeno

9 mjeseci od objave

.Dana

U poplavi aplikacija i internetskih trgovina danas nam je dostupno gotovo sve. Obitelji u kojima su i mala djeca često su zatrpane igračkama,  a za neke od njih često niti ne znamo porijeklo. Dobili su ih na poklon ili su ih sami roditelji naručili preko interneta. A vrlo često se upravo u igračkama kriju brojne opasnosti kojih roditelji nisu ni svjesni. Od sitnih dijelova koje manja djeca lako progutaju, do nepravilnog korištenja, netestiranih materijala od kojih se izrađuju… Puno je zamki, a mnogi misle kako je djetetu tek dovoljno dati igračku koju želi u ruke i ono će biti sretno i zadovoljno.

Sigurnost nije luksuz već osnova – tako bi mogli nazvati seriju videa koje je snimila dr. sc. Sara Muršić, 32-godišnja Osječanka koja već osam godina živi i radi u Liverpoolu. Po završetku studija edukacijske rehabilitacije, daljnje ju je školovanje odvelo na doktorat u Veliku Britaniju. Godinama je radila u školi za djecu s autizmom gdje je bila voditeljica za istraživanje i razvoj u području autizma. Trenutno je zaposlena na sveučilištu John Moores kao savjetnik za studente s invaliditetom kojima pomaže da steknu vještine učenja.

Kako i sama kaže – jednom Osječanka, uvijek Osječanka, pa je tako, bez obzira na udaljenost, svakodnevno u kontaktu sa svojom obitelji i prijateljima. U razgovorima sa sestrom, koja je majka dvoje male djece, shvatila je kako roditeljima nedostaju jasne i jednostavne informacije o igračkama, odnosno njihovoj sigurnosti. Ambiciozna kakva jest, snimila je nekoliko videa u kojima kratko i jasno objašnjava gdje se sve kriju opasnosti kojih roditelji, ali i ostali koji kupuju djeci igračke, često nisu svjesni.

– Najvažnije od svega je gledati jesu li igračke testirane prema standardima Europske unije, odnosno da imaju oznaku CE, da je igračka sigurna za upotrebu, odnosno igru. Na žalost, danas ljudi naručuju igračke direktno od prodavača iz raznih država, te igračke nisu testirane, a to onda znači da se igramo sa sudbinom. Razumijem da ljudi štede, ista je situacija i u Engleskoj, pa se igračke nabavljaju na razne načine. Zato, uvijek dobro gledajte etikete, one su na proizvodima s razlogom – ističe Sara, dodajući kako je također jako važno držati se uputa u kojima, primjerice stoji da postoji rizik od gušenja, posebno na sitnim igračkama ili igračkama iz više dijelova.

– Koliko god mi mislimo da znamo svoju djecu, dovoljan je trenutak da se dogodi nezgoda. Ako na igrački jasno stoji upozorenje da nije namijenjena djeci mlađoj od 3 godine, onda tu igračku nećete dati dvogodišnjaku – pojašnjava Sara.

Čak i za neke igračke s kojima su se današnji roditelji igrali kao djeca i za koje mislilo da su potpuno sigurne, one to zapravo nisu. Kao primjer Sara navodi omiljenu dječju aktivnost – kupanje.

– Puna kada, pjena i patkice ili neke druge gumene igračke okupiraju djecu. Prskanje je također jedna od omiljenih aktivnosti. No, često puta upravo u tim gumenim igračkama koje skviče ostane vode. Vremenom se ona pretvara u plijesan, nastaju bakterije, a djeca vodu prskaju u oči, lice, nekada čak i u usta. A ako je puno bakterija, ne treba ni govoriti što to sve može prouzročiti – dodaje, napominjući kako su najbolja zamjena za takve igračke obične plastične posude ili plastične igračke poput čaša koje imaju rupice na dnu. Njih jednostavno nakon kupanja posušite i nema razloga za brigu.

– Roditelji često imaju više od jednog djeteta – primjerice jedno je četverogodišnjak drugo jednogodišnjak. Iako im kupuju igračke prilagođene njihovoj dobi, ako se djeca igraju zajedno manje dijete može uzeti neki sitni dio igračke. Dakle, izbjegavajte male figurice, one koje imaju odvojive komponente, one kojima mogu skinuti gumbi ili kosu – to se vrlo lako proguta i može izazvati probleme. Isto je i s igračkama na baterije, posebno one malene, disk baterije koje, ako se progutaju, mogu ostaviti velike posljedice – govori Sara.

Roditelji trebaju pratiti razvojne miljokaze svog djeteta. Dijete koje se propinje na noge i pravi korake zainteresirano je za igračke koje se pomiču, jer ih one motoviraju na kretnju.

Roditelji koji nisu sigurni je li neka igračka primjerena njihovom djetetu mogu napraviti jednostavni test s kartonskom rolom od toalet papira. Njezin je promjer 3,5 cm, pa ako igračka prođe kroz rolu, vrlo lako može proći i kroz grlo malog djeteta.

– Treba poznavati svoje dijete, ritmove u danu i tjednu, kada se ono igra, kada je odmorno ili umorno, koje ga igračke smiruju, a koje razbuđuju. Kada roditelj to osvijesti, lako će se riješiti viškova igrački koje ničemu ne služe. A upravo će to biti moj novi program – različiti mali izazovi kao primjeri iz stvarnih obitelji, jer gotovo da nema one s malom djecom koja nije zatrpana igračkama. A ta zatrpanost je obostrani stres – i za djecu i za roditelje. Ako djeca imaju 65 različitih igračaka na biranje, idu od jedne do druge, nemaju fokus igranja. A igranje je razvojno jako vrijedno jer djeca sama moraju proigrati miljokaz koji pokušavaju dostići. Ali ako je u kući previše igračaka, oni zapravo ne znaju kako se igrati – pojašnjava Sara.

Ističe kako je zadatak nas odraslih kreirati okolinu u kojoj se dijete može igrati duže vrijeme na razvojno prihvatljiv način i način na koji je to njemu interesantno.

– Svaki roditelj želi individualnu igru, da se dijete zaigra, a on obavlja što mora. No, roditelji se moraju igrati sa djecom, jer djeci je najbolja igračka roditelj. To je ujedno i druženje, a djecu će upravo roditelji i naučiti kako se igrati s nekom igračkom, pokazati im i neki drugi način ili mogućnosti – dodaje.

Cilj njezinih materijala jest smanjiti odlaske s malom djecom na bolnički hitni prijem.

– Ljudi ne kupuju loše igračke zato što to žele, već zato što ne znaju ili nemaju drugog izbora, a žele nečim zabaviti djecu. To je univerzalna tema, nije ništa drugačije u Engleskoj nego u Hrvatskoj – kaže Sara, dodajući kako će ovoga ljeta snimiti i seriju videa na hrvatskom jeziku. Njezine zanimljive materijale možete besplatno pogledati na web stranici Toy Scope ili Instagram profilu.

Čim vidite čemu vaše dijete stremi, dajte mu igračku koja to potiče. Ako radimo finu motoriku, onda su to igračke s velikim gumbom, nešto što se stišče prstima. Djeci mlađoj od 6 mjeseci ne trebaju igračke, već roditelji, interakcija i zvuk. I uvijek, ali uvijek, čitajte etikete i poštujte ono što je na njima napisano!

Foto: Privatna arhiva (naslovna fotografija) i Freepik

Lege

DAMIR VOLODER Za njim je Zrinjevac ludovao, jedan od najboljih naših košarkaša svih vremena

Kad je Osijek 2003. napustio prvoligaško društvo zbog financija, odlučio je prestati igrati

Objavljeno

2 dana od objave

.Dana

01.11.2025

Objavio

Ako danas, bilo gdje i u bilo kojem društvu, zatražite od sugovornika da sastavi najbolju petorku osječke košarke, na prvom će mjestu, i uvijek neizbježan, biti – Damir Voloder, kojega su Osječani zavoljeli pod nadimkom Dado. Danas umirovljenik u Osijeku, i ljetos već kao veteran sjajan na Trgu Ante Starčevića igrajući sve popularniju „3×3“ s neusporedivo mlađim suparnicima, opet je sve gledatelje podsjetio na svoj neprijeporni vrhunski košarkaški potencijal zbog kojeg je godinama, doslovce, Zrinjevac „ludovao“.

A život ga baš nije mazio, pa ga je i sudbina, praktično, usmjeravala u razne sredine da bi se, na kraju, skrasio u Gradu na Dravi koji sada voli koliko i rodni grad-heroj. O sportskoj karijeri i životu govori vrlo emotivno.

* Sve je počelo u Vukovaru, zar ne?

– Zajedno s većinom vršnjaka, počeo sam kao klinjo igrati nogomet u Borovu Naselju za NK Borovo. No, kad je blizu moje kuće izgrađena škola zavolio sam dvoranski sport, a prof. Zvonko Herceg me usmjerio prema košarci. U Borovu još nije bilo kluba, trenirao sam u KK Vukovar u selekciji pionira (kadeta), košarku sam jako zavolio i danonoćno igrao na vanjskim terenima pokraj škole, svega nekoliko minuta od kuće. Napredak je bio vidljiv i kroz treninge sam shvatio da bih mogao „nešto napraviti“ u košarci.

* No, kasnije je osnovan i KK Borovo za koji počinješ igrati?

– Igram uglavnom s dečkima iz naselja. Moja je školska generacija gotovo kompletna prešla u taj klub, a prvi smo veći uspjeh ostvarili plasiravši se u završnicu juniorskog prvenstva u Splitu (’77.), gdje smo se pokazali javnosti. Baš je tada i krenuo moj uspon jer sam igrajući kao junior i senior postao kapetan momčadi i „glavni“ igrač. Izgradnja nove dvorane u Borovu Naselju omogućila je prosperitet košarke koja je postala najbolji sportski kolektiv u Borovu i (uz dolazak trenera Kulenovića, Đorđevića i drugih) u sezoni 1981./82. klub je postao član tada jedinstvene Prve B lige bivše države.

* Ustvari ti si i uoči te sezone već bio na najvišoj razini?

– Treebao sam otići u KK Šibenka, ali nisam dobio ispisnicu sve do 1989., pa sam predvodio svoj tim. I dalje sam redovito primao brojne ponude iz većih klubova. Došao je vojni rok, pa ženidba, a kako je u našem klubu došlo do financijskih poteškoća otišao sam u MZT Skopje (1990./91.), a sljedeće sezone i u Kikindu (1991./92.) kad je stigao rat i počinje moj „križni put“. Paradoksalno je to, što sam oba puta odlazeći iz Borova trebao sam doći u Osijek, ali uvijek je iskrsnulo nešto jer je, uglavnom, vodstvo kluba preferiralo igrače iz Srbije (konkretno Pero Janković,  predsjednik kluba Slavonke Osijek), tako da sam završio u Kikindi.

* Razdoblje Domovinskog rata?

– Braća u ratu, a ja se ne mogu maknuti iz Kikinde. Na kraju sam naprosto pobjegao. Ostavio sam i sve stvari, i automobil… da bih se nekako prebacio preko Beograda i Sarajeva u Split (Kaštela), gdje su mi tada bili roditelji. Supruga i dijete bili su u Novom Vinodolskom, pa su i oni došli u Kaštela. U Splitu su čuli da sam tu, angažirali su me i 1992. sam igrao u KK Slobodna Dalmacija, gdje smo osvojili prvi trofej u slobodnoj Hrvatskoj. Nakon Splita,konačno mi je došao, kao „ treća sreća“, dolazak u KK Osijek. Od te 1992. do 2003. (s izuzetkom vremena od ’97 do ’99, kada sam igrao u Vinkovcima) igrao sam u Osijeku.

Branio sam boje osječkog kluba sve do kraja karijere, igrajući i još kad sam bio 44-godišnjak.

* Kad bi mogao „vratiti vrijeme“, što bi mijenjao?

– Što se tuiče karijere, ne bih puno mijenjao. Uspio sam ostaviti trag u košarci i postati poznati sportaš iako nisam visokog rasta za košarkaša (180 cm). Uvijek sam ostavljao „srce na parketu“, ljudi su to prepoznali i cijenili gdje god sam igrao. Ostvario sam izuzetne rezultate, kao igrač koji je počeo u malom klubu i kroz veliki rad i trud uspio. Kada se sve zbroji, bilo je jako lijepo. Ono što je bilo ružno ne samo u mom životu, svakako je bilo ratno razdoblje. Braća su, Bogu hvala, preživjela logor, a ja sam tada bio pod prismotrom… Ne znam ni sam kako smo se uspjeli izvući iz svega. No, sad živim umirovljeničkim životom, pratim košarku i nadam se boljoj situaciji za Hrvatsku.

* Tijekom tri desetljeća karijere igrao si u Borovu, Vukovaru, Skopju, Kikindi, Splitu, Vinkovcima i Osijeku – gdje ti je bilo najbolje?

– U KK Osijek sam igrao najbolju košarku u životu, uostalom 1996. sam već kao 37-godišnjak osvojio trofej za najboljeg košarkaša Hrvatske. To je bilo pravo čudo, puna dvorana, pričalo se tih devedesetih godina samo o košarci i bilo je predivno biti košarkaš u Osijeku. Naravno, ostaje žal što nisam zaigrao za reprezentaciju. Smatrali su (Petar Skansi) da sam prestar, s tih 37 godina, ali nema veze. Kada je Osijek 2003. napustio prvoligaško društvo zbog financija, odlučio sam prestati igrati.

Dado kao najbolji košarkaš Hrvatske s direktorom Zdenkom Šmitom i predsjednikom kluba Ivom Markotićem

SPORTSKA OBITELJ Za koji dan, 20. studenoga, Voloder će proslaviti 66. rođendan. Otac Duje i majka Danica rodom su iz Tijarice (u Dalmatinskoj Zagori), a skrasili su se u Vukovaru, gdje su zasnovali brojnu obitelj u kojoj Dado ima braću Vladimira (’62) i Zorana (’65), te sestru Anitu (’75), a pohvalit će se i svojom novom obitelji u kojoj mu je supruga Jadranka darovala troje djece: Ivana (’87), Franu (’95) i Katarinu (’97) koja živi u Osijeku. Pokojni otac bio je najveći navijač Hajduka u Vukovaru, brat Vladimir je bio je odličan odbojkaš (igrao sa ŽikomVračarićem, Mijom Vukovićem itd.), brat Zoran je igrao košarku za KK Borovo, a sestra Anita je završila  kineziologiju i osobni je trener (također je igrala košarku u Vukovaru).

Foto: Privatna arhiva

Nastavi čitati

Poznati Osječani

PAVO MAJER Jedan od najboljih nogometnih golmana koje je Osijek imao, evo gdje je i kako je

Zanimljivo je od legende čuti o Čarliki Čordašu, Luksu, Grnji, Ljupku, pa i o Šukeru

Objavljeno

6 dana od objave

.Dana

28.10.2025

Objavio

Nekad su međusobne obiteljske posjete bile sasvim uobičajena navika, ne samo Osječana, a prisjetili smo ih se kad nas je prije nekoliko dana ugostio Pavo Majer (1947.), jedan od neprijeporno najboljih osječkih nogometnih golmana svih vremena. I da se razumijemo, Pavo je bio golman, jer u njegovo su vrijeme vratari čuvali samo kuće, stanove ili tvornice.

Uglavnom, prilikom takvih susreta zasigurno se probude i neke emocije i uspomene jer okupljeni ljudi dobro pamte. Kod Pave u Tenji okupilo se društvo s kojim se često nađe na partijama belota. Svi su nekad igrali nogomet, pa kako je vrijeme odmicalo sadržaj razgovora bio je sve raznovrsniji, zanimljiviji, s povremenim suprotstavljanjem „stavova“.

Naravno, i NK Osijek je, tijekom tog dvosatnog druženja, bio jedna od tema, nanizale su se tada priče i podsjećanja na imena Pavinih suigrača, na važne utakmice, na karijeru dostojnu istinskog respekta i uvažavanja. Zato najradije priča o onom što je proživio. Nižući svoje najljepše uspomene iz nezaboravne karijere, zbog koje je trajno ostao iznimno cijenjen među sugrađanima.

Mijo, Pavo i Zvone

– Čarlika (Stjepan Čordaš) je, mislim, bio naš najbolji igrač, žao mi je što nije postigao više od onoga što je ostvario – reći će Pavo energično i dodati kako taj današnji nogometni umirovljenik sa sinom Darkom vodi Školu nogometa u Samoboru.

– Luksa (Ivan  Lukačević) nažalost više nema. Ica (Grnja) najviše vremena provodi sa suprugom i prijateljem Miroslavom Kosom u Bizovcu, a Ljupko (Petrović) poslije teškog moždanog udara na svom vojvođanskom salašu životari koliko može.

Za one koji ne znaju, Pavo Majer rođen je u Piškorevcima, a mrežu NK Osijek čuvao je više od 500 puta u vremenu od 1968. do 1985., poslije čega se kao trener nije ustručavao prenositi znanje u klubovima Đakova, Našica, Semeljaca i Bizovca.

Pavina fotografija kao ilustracija u Nogometnom leksikonu

Te podatke pronašli smo i u trećem izdanju „Nogometnog leksikona“, impozantnom izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, koje je u 53.610 redaka (na više od 700 stranica) objedinilo 2.736 natuknica svjetskog i domaćeg nogometa sa zaključnim podacima iz 2004. Na 307. stranici gdje je, ispod fotografije mladića u elegantnoj golmanskoj intervenciji u Gradskom vrtu, možete pronaći osnovne podatke o našem domaćinu – o Pavi Majeru. Kuriozitet je, naravno i zbog abecednog reda, da se Pavo nalazi odmah do legendarnog njemačkog golmana Seppa (Josefa) Maiera, zapamćenog u svijetu najčešće u dresu minhenskog Bayerna.

Gospođa Marija nutkat će nas da ne bismo napustili lijepo uređenu tenjsku kuću Majerovih a da nešto ne kušamo, pa se uz ponuđeno uhvatismo i posla fotografiranja. Tih trenutaka su nam osim Pave, iza kojeg su nedavni komplicirani liječnički pregledi u KBC Osijek zbog čega ne skriva zabrinutost, „pozirali“ i Zvone (Zvonimir Runje), Tica (Mijo Glavaš) i Boro (Borislav Mandić), od kojih se s nogometnih terena ne sjećamo samo potonjeg, inače nekad korektnog i stručnog suca (ne nogometnog!), pa su središnje bile nogometne teme iz raznih razdoblja, uglavnom onih osječkih, kad su svi bili mlađi.

Pavo će, tako, ispričati i niz detalja vezanih uz igrače iz brojnih generacija čiji je bio dio, pa će se, primjerice, sjećati strogoće i pedantnosti neponovljivog trenera Andrije Vekića. Zatim, boltovske brzine Ilije Katića kojem je na jednoj utakmici s Partizanom suparnički stoper Rašović bespomoćno (po)kidao dres dok mu je ovaj već izmakao pozornosti.

Sjeća se Pavo i kako je očinski usmjeravao Davora (Šukera) kad je tek zakoraknuo u nogometni svijet (iako su dječaku s VBK u početku neke kolege osporavale nogo-potencijal jer je, rekoše, „jak kao otac“, bacač kugle). A nisu izostale i neke zauvijek skrivene tajne iz doživljaja sa suigračima izvan nogometnih travnjaka.

Sve to u razgovoru koji je obogaćivan i s nekoliko fotografija, koje je ponio na susret i Zvone, inače, nekad prvotimac Metalca, dok će Tica na trenutke skrenuti tijek razgovora prema LIO-u i njegovom treneru Franju Tembela – Tambu iako se ne može pohvaliti da mu je da(va)o mnogo prilike za dokazivanje na terenu „Kraj Lanare“.

Začudo, NK Osijek nije zauzeo mnogo vremena, a kao zamjerka „na tapetu“ se nalazio odabir lokacije Opus Arene do koje je vrlo teško doći, a još teže izići. Dok južnije od južne obilaznice, složit će se ekipa, zjapi (i tko zna dokle će) prostor na kojem bi stadion okruživalo komforno, nužno veliko parkiralište.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Lege

JUDO Među 514 sudionika Memorijala Josipa Potneka dominirali Vinkovčani, Osječanima bronca

Osječka Mladost bila je najbrojnija na natjecanju sa čak 64 sudionika

Objavljeno

1 tjedan od objave

.Dana

27.10.2025

Objavio

Po 18. put Judo klub Mladost organizirao je memorijalni turnir u znak sjećanja na svog tragično preminulog perspektivnog člana Josipa Potneka. U velikoj dvorani Gradski vrt u subotu je sudjelovalo čak 514 judaš(ic)a iz 37 klubova Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Mađarske i Srbije, koji su se na četiri tatamija natjecali u konkurenciji dječaka i djevojčica (uzrasta od osam do 14 godina, dakle U-8, U-10, U-12, U-14)), mlađih kadetkinja i mlađih kadeta (U-16), te kadetkinja i kadeta (U-18)i to svi po težinskim kategorijama.

Ovaj put, na 18. „Memorijalu Josipa Potneka“, dominirali su Vinkovčani, jer je sveukupni klupski pobjednik njihov Olimp (koji se predstavio s 58 natjecatelja), a drugo mjesto pripalo je također mladim judaši(ca)ma iz grada na Bosutu, članovima JK Vinkovci. Najbrojnija, pak, bila je osječka Mladost sa svoja 64 sudionika, kojoj je pripalo treće mjesto, ispred članova JK Policijska akademija (Zagreb), Spartaka (Subotica) i ostalih.

Natjecanje u Gradskom vrtu još je jednom opravdalo plemeniti moto tog sporta, da je „Judo mir, jedinstvo i prijateljstvo“ gradeći razumijevanje, poštovanje i sklad preko granica“, imponiralo je u svakom pogledu. Najviše su simpatija izazvali curice i limači, oni najmlađi, od kojih su mnogi tek prvi put osjetili izazove natjecanja pa je pobjeda dočekivana s dječjim veseljem, a poraz izazivao gorke suze, dok su se judaškim iskustvom svidjeli oni na subotnjoj priredbi najstariji, kadetkinje i kadeti.

– Po svemu smo zadovoljni, kako uspješnom organizacijom zbog čega smo primili bezbroj čestitki, tako i glede postignutih rezultata – poentirala je nakon cjelodnevnog turnira Vlasta Dragušica, predsjednica Judo kluba Mladost, iza kojeg je već i lanjska proslava 60 godina djelovanja.

„Mladostašima“ je pripalo osam zlatnih, sedam srebrnih i 21 brončana medalja. ZALTNE MEDALJE Dina Dukić, Toni Šimić (U-8), Ivan Karika (U-10), Ivan Poljak i Aaron Varga (U-12), Natan Ivančić (U-16), te Ira Kadić i Viktor Stanišić (U-18)

SREBRNE MEDALJE Apollon Muhadri i Barbara Slatki (U-10), Marko Vuković (U-12), Ivan Poljak (U-14), Sven Gavran i Marin Kolarić (U-16), kao i Vanessa Varga (U-18)

BRONČANE MEDALJE Mark Dupan, Šimun Kralik, Maša Ilakovac, Benjamin Posavčević, Antun Vasilj, Vigo Žulj, Ivano Radanović, Jan Predrijevac i FranRajc (svi U-8), Matija Mijok (U-10), Karlo Burek (U-12), Viktor Stanišić, Vanessa Varga, Jakov Kralik, Vjeko Roso, Adrian Veić, Borna Valinčić, Jan Pokrivka, Nina Bogadi (U-16), te Jakov Kralik i Borna Mičić (oba U-18).

Korak do osvajanja medalja, zauzimanjem petog mjesta, ostali su Nina Bogadi (U-18), Šimun Gotal (U-8), Ivan Karika (U-12), Šimun Leko (U-14), Fredi Malečić (U-8), Matija Mijok (U-12), Jakov Pirić (U-14), Rino Rogić (U-8), Jakov Trtanj (U-12), Borna Valinčić (U-18), Grgur Vučemilović (U-10) i Valentina Zarić (U-8).

Na sedmo mjesto plasirali su se Sven Gavran (U-18), FranGotal (U10), Mate Ivančić (U-12), Borna Komar (U-10), Jan Kučera (U16), Gabriel Lamnek (U-16), Borna Mičić (U-16), Rea Šimunec (U-14), Petar Stražanac (U-8), Benjamin Tomašević (U-14), GabriellaVačora (U12), Donat Vačora (U-10) i Vito Zarić(U-8).

Tijekom cjelodnevne priredbe, uz mlade članove Mladosti bili su njihovi treneri Željko Damjanić, Jelena Vuković Gotal, Andrija Kraljičak i Dubravko Krček, a dio sudačke ekipe bio je prof. Željko Popović.

Foto: Tino Marić za JK Mladost

Nastavi čitati

Analit

INDEX Generacije studenata ovdje su jele pizzu i zagrebački odrezak, a bilo je i svatova

Nekoliko je puta Studentski centar pokušao iznajmiti restoran, no interesa nije bilo

Objavljeno

2 tjedna od objave

.Dana

20.10.2025

Objavio

Nekada kultni studentski restoran Indeks, na uglu Kačićeve i Kašićeve ulice i danas je na dobroj poziciji, uz novi Autobusni kolodvor i u neposrednoj blizini Željezničkog kolovodvora, no već je godinama zatvoren. Nekada omiljeno mjesto osječkih studenata, Indeks je bio mjesto gdje se dobro jelo za studentske bonove.

Stariji Osječani i oni koji su u Osijeku studirali dobro se sjećaju Indexove pizze, ali i zagrebačkog odreska, te juhe od rajčice. Mnogim studentima-putnicima Indeks je bio mjesto u kojem su kratili vrijeme do polaska busa ili vlaka. I dok je ovaj potez nekada vrvio restoranima i pečenjarnicama, danas su samo zaboravljeni natpisi na lokalima podsjetnik da je ova ulica nekada bila puna živosti.

U Indexu su se znale organizirati razne zabave, pa čak i manji svatovi. No nakon što je otvoren restoran u studentskom kampusu, Indeks je zatvorio svoja vrata. Na njega jedino podsjeća natpis iznad ulaznih vrata. Uglovnica je oronula, s nekoliko postavljenih natpisa o dodatnom oprezu, odnosno upozorenjem o mogućem padu predmeta s visine.

Iako je još 2021. godine Studentski centar raspisao natječaj za iznajmljivanje prostora restorana, zainteresiranih nije bilo.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Lege

ZABILJEŽITE DATUM WineOS 2026. bit će održan 16. i 17. siječnja u Gospodarskom centru

Organizatori najvažnijeg vinskog događaja istočne Hrvatske najavili da pripremaju i nova iznenađenja

Objavljeno

3 tjedna od objave

.Dana

15.10.2025

Objavio

Jedanaesto izdanje Festivala vina, delicija i ugodnog življenja – WineOS, bit će održano 16. i 17. siječnja iduće godine u Gospodarskom centru Osječko-baranjske županije. Organizatori iz Udruge Dekanter najavili su i da će uskoro otvoriti prijave za dostupnih 125 izlagačkih mjesta, a ako je suditi po interesu izlagača iz prethodnih godina sva je prilika da će izlagački prostor naprosto planuti čim organizatori otključaju aktualne potencijale.

– Sajam je prerastao u nezaobilazno mjesto susreta, suradnje i inspiracije. Pripreme su u tijeku, a uz već prepoznatljive programe pripremamo vam i nova iznenađenja – najavio je Vinko Ručević, direktor WineOS by Graševica Croatica.

Najavu je dopunio i Tomislav Panenić, direktor Graševina Croatica s objašnjenjem da WineOS by Graševina Croatica već godinama uživa status najvažnijeg vinskog događaja istočne Hrvatske te da je sve značajniji i na međunarodnoj karti vinskih festivala.

– U Osijeku će tisuće posjetitelja imati priliku kušati stotine vina, upoznati vinare iz regije, naučiti ponešto novo, pronaći poslovnog partnera i pritom se izvrsno zabaviti – rekao je Panenić.

Organizatori su potvrdili da će se na glavnoj pozornici ponovno kuhati, točiti i zabavljati, a publika će, kao i uvijek, moći sudjelovati i birati svoje vinske favorite putem posebne aplikacije. Uz to, ove godine će biti predstavljeni i novi kumovi sajma, poznate osobe koje dijele strast prema vinu.

Foto: Udruga Dekanter

Nastavi čitati

Najlaćarnije